Srpkinja Vesna jedina preživjela pad aviona: Smrskanu su je pronašli pod olupinama

O događaju iz 26. januara 1972. godine, kada se srušio avion JAT-a na letu iz Stokholma ka Beogradu, godinama su kružile različite teorije zavjere. Neki su tvrdili da nesreću nije izazvala bomba, već da je avion greškom oborila čehoslovačka protivvazdušna odbrana. Drugi su spekulisali da letjelica nije bila na visini od preko 10.000 metara, već samo nekoliko desetina.

Takve tvrdnje duboko su pogađale Vesnu Vulović, legendarnu stjuardesu i jedinu preživjelu iz te tragedije – jer je samo ona znala kroz šta je prošla. U nesreći je poginulo 27 ljudi, a avion se srušio iznad češkog sela Srpska Kamenica. Vesna je, na nevjerovatan način, preživjela ono što je djelovalo kao apsolutno nemoguće.

Prva vijest bila je potresna: svi putnici aviona kompanije Air India, njih 242, stradali su u nesreći koja se dogodila u Ahmedabadu, ubrzo nakon poletanja na letu ka Londonu. Međutim, nekoliko sati kasnije stigla je nova informacija koja je, makar dijelom, ublažila razmjere tragedije – jedna osoba je ipak preživjela. Naizgled nemoguće, pravo čudo...

Ova priča mnoge je podsjetila na događaj star 53 godine, kada je, takođe na nevjerovatan način, stjuardesa Vesna Vulović jedina preživjela pad JAT-ovog aviona nakon eksplozije iznad tadašnje Čehoslovačke – kao da ju je sačuvala viša sila.

„Žena koja je prevarila smrt“ – tako su je opisivali strani mediji. Pala je s neba, sa visine od 10.160 metara. Bez padobrana. I dan-danas, taj podvig djeluje nezamislivo.

Zarobljena u repu aviona tipa DC-9, koji je eksplodirao u vazduhu i srušio se na snijegom prekriveni šumski dio planine, Vesna Vulović preživjela je zahvaljujući nizu nesvakidašnjih okolnosti koje su ublažile udar. Sudbina joj je dodjelila još jednog spasioca – šumara Bruna Honkea, koji je čuo njen vrisak dok je prolazio u blizini i pritekao u pomoć.

Žena koja je bila jača od smrti

Jugoslavija se tada prvi put suočila s velikom avionskom tragedijom u kojoj su stradali njeni državljani. Istragom je utvrđeno da je uzrok nesreće bila bomba, za koju se vjeruje da ju je postavila ustaška emigracija. Ipak, do danas nisu utihnule kontroverze – jedna od alternativnih teorija tvrdi da je avion zapravo greškom oborila čehoslovačka vojska. Bilo kako bilo, ostala je upisana kao jedna od najvećih misterija jugoslovenske avijacije.

Beogradska stjuardesa Vesna Vulović napunila je 22 godine baš tog januara. Bila je dio sekundarne posade JAT-ovog leta 367, koji je 26. januara 1972. godine poleteo iz Stokholma ka Beogradu, sa planiranim zaustavljanjima u Kopenhagenu i Zagrebu. Do Kopenhagena su stigli dan ranije, 25. januara, ujutru. Kasnije je Vesna otkrila da uopšte nije trebalo da bude na tom letu – zamjenjena je u posljednjem trenutku za drugu stjuardesu istog imena. Bila je radosna jer joj je to bio prvi put da putuje u Dansku.

Posada je imala slobodno popodne i naredno jutro. Vesna je želela da razgleda grad, ali su kolege insistirale na šopingu, pa su joj promijenile planove.

• Svako je htio da kupi nešto za svoju porodicu, pa sam morala da idem u kupovinu s njima. Činilo se kao da znaju da će umrijeti. Nisu razgovarali o tome, ali sam vidjela. Osjećala sam. A kapetan nije htio da izlazi. Tokom doručka, kopilot je govorio o svom sinu i kćerki, kao da niko drugi nema djecu – govorila je Vesna tada.

Selo u Češkoj sa srpskim imenom

Avion JAT-a poleteo je iz Stokholma i sletio u Kopenhagen, gdje su se Vesna Vulović i njene kolege ukrcale na let. Kasnije se prisjetila jednog detalja koji joj je ostao urezan u sjećanje.

• Vidjela sam sve putnike i posadu kako izlaze iz aviona. Jedan muškarac izgledao je vidno uznemireno. Nisam ga primjetila samo ja – i ostali članovi posade, kao i upravnik stanice, uočili su ga. Vjerujem da je upravo on uneo bombu u prtljag – da je prijavio torbu u Stokholmu, a potom napustio let u Kopenhagenu i nikada se nije vratio – pričala je Vesna.

• 

Oko 45 minuta nakon poletanja, tačno u 16:01, došlo je do eksplozije u prtljažniku. Avion se raspao u vazduhu, iznad planinskog područja na granici između tadašnje Istočne Njemačke i Čehoslovačke, tačno iznad sela Srpska Kamenica. Ime ovog mjesta nosi dodatnu simboliku – selo su u 11. vijeku osnovali Lužički Srbi, a vijekovima kasnije postalo je pozornica jedne od najnevjerovatnijih priča o preživljavanju u istoriji vazduhoplovstva.

Kako je Vesna preživjela?

Prema nalazima istrage, Vesna je ostala zarobljena u zadnjem dijelu aviona, zajedno s kolicima za posluživanje hrane, koja su je pritisla i zadržala u repu aviona kada se on odvojio usled eksplozije. Taj dio trupa potom je pao na zemlju – ali ne direktno, već pod uglom na nizbrdicu prekrivenu snijegom i gustom šumom, što je značajno ublažilo silu udara.

Još jedan faktor, vjeruje se, doprinio je njenom preživljavanju: imala je nizak krvni pritisak. Zbog toga se vrlo brzo onesvijestila kada je pritisak u kabini naglo pao, što joj je, paradoksalno, spasilo život jer je time izbjegla srčani udar koji bi inače bio izazvan naglim dekompresionim stresom.

Mediji su tada pisali da su dijelovi tijela padali s neba na krovove kuća, a Vesna, kao jedina preživjela, imala je tu sreću u nesreći da njene krike čuje mještanin Bruno Honke, koji ju je pronašao među olupinama. Čim je ugledao njen tirkizni uniformu prekrivenu krvlju, znao je da joj je potrebna pomoć. Koliko je sreća tog dana bila na Vesninoj strani govori i činjenica da je Bruno tokom Drugog svjetskog rata bio lijekar i zahvaljujući tome uspio da je održi u životu dok nije stigla spasilačka ekipa.

Izgubila je sjećanje

Imala je obe noge slomljene, tri polomljena pršljena – od kojih je jedan bio potpuno smrskan – kao i frakturu karlice, nekoliko prelomljenih rebara i amneziju. Njeni roditelji su izjavili da je za nesreću saznala tek dvije nedjelje nakon što se dogodila. Kada joj je liječnik pokazao naslove u novinama, onesvijestila se, pa su joj morali dati lijekove za smirenje. Posljednje čega se sjećala bio je pozdrav putnika dok su se ukrcavali u avion.

Vesna se liječila u Centralnoj vojnoj bolnici u Pragu do 12. marta, kada je prebačena u Beograd. Tokom povratka joj je ponuđena hipnotička injekcija koja bi joj pomogla da prespava let, ali je odbila, objašnjavajući da se ne boji leta jer se nije ni sjećala same nesreće. Po dolasku u Beograd, njena bolnička soba bila je pod stalnom policijskom stražom, jer su vlasti bile zabrinuti da bi počinioci bombe u avionu mogli pokušati da je eliminišu kao jedinog svjedoka. Pristup joj su imali samo liječnici i njeni roditelji.

Prošla je kroz niz operacija koje su joj omogućile da ponovo hoda, oko deset mjeseci nakon pada. Ipak, do kraja života je šepala, a kičma joj je ostala trajno deformisana.

• Niko nije očekivao da ću ovako dugo preživjeti – izjavila je 2008. godine, a za svoj oporavak je zahvaljivala „srpskoj tvrdoglavosti“ i navikama iz djetinjstva, uključujući čokoladu, spanać i riblje ulje.

Vesna je postala svjetska senzacija, upisana u Ginisovu knjigu rekorda kao jedina osoba koja je preživjela pad sa takve visine. Priznanje joj je u Londonu uručio legendarni Pol Makartni iz The Beatles, što je za nju imalo poseban značaj jer je još od tinejdžerskih dana obožavala taj legendarni bend iz Liverpula.

Nisu mogli da se oslobode osjećaja krivice

Nije bilo potrebno posebno naglašavati da je u Jugoslaviji uživala status narodnog heroja. Dobila je prestižno odlikovanje od Josipa Broza Tita, a mnogi poznati muzičari su joj posvetili pjesme. Postala je počasni građanin Srpske Kamenice, a unuka Bruna Honkea, koja je rođena šest nedjelja nakon nesreće, dobila je ime Vesna u njenu čast.

Već u septembru iste godine izrazila je želju da se vrati na posao. Međutim, avio-kompanija je smatrala da bi njeno prisustvo na letovima izazvalo preveliku pažnju, pa su joj ponudili poziciju pregovarača za teretne ugovore. Ipak, nastavila je da radi na letovima, a putnici su često bili iznenađeni kada bi je ugledali i željeli da sjede pored nje, vjerujući da im donosi sreću.

• Kad god se prisjetim nesreće, doživim snažan osjećaj krivice zato što sam je preživjela, i to me dovodi do plača. Tada pomislim da možda uopšte nije ni trebalo da preživim – rekla je godinama kasnije za Independent.

Vesna je odbila psihoterapiju kao vid pomoći i umjesto toga se oslonila na vjeru. Isticala je da ju je ta teška životna borba učinila optimističnom, govoreći:

• Ako preživite ono što sam ja prošla, možete izdržati sve.

Udata za mašinskog inženjera Nikolu Breku, bila je u braku od 1977. do kraja osamdesetih godina. Početkom devedesetih izgubila je posao u JAT-u zbog svojih političkih stavova – javno je kritikovala tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića i aktivno učestvovala u protestima protiv režima.

Teški dani i mala penzija

Sa penzijom od svega 300 evra, teško je uspjevala da pokrije sve troškove, zbog čega je jedva sastavljala kraj s krajem.

• Ne znam šta da kažem kada ljudi kažu da sam imala sreće. Život je danas težak – govorila je Vesna, pa dodala da misli da su njeni roditelji prerano napustili ovaj svijet i to sve zbog nesreće koju je preživjela, a koja je ostavila traga ne samo na njen, već i na njihov život.

U medijima se svojevremeno govorilo i da je svoj stan u centru Beograda zamjenila malom garsonjerom jer je to bila jedina opcija da se izbori sa finansijskim problemima koje je imala.

• Mnogo je lakše umrijeti. Mnogo mi je teže bilo da preživim, nego onima koji su umrli. I politika u ovoj zemlji me zamara. Moje srce ne može više da podnese. Dosta mi je – izjavila je svojevremeno za dansku televiziju.

Kasnije je rijetko pristajala na intervjue, čak je odbila ponude Opre Vinfri i BBC-ja, objašnjavajući da je umorna od stalnog ponavljanja svoje priče. Zbog zdravstvenih problema, 2012. nije mogla da prisustvuje 40. godišnjici pomena u Srpskoj Kamenici, događaju koji je do tada redovno posjećivala.

Krajem 2016. godine prijatelji su postali zabrinuti kada je iznenada prestala da se javlja na telefon. Kada su bravari 23. decembra nasiljno ušli u njen stan, pronašli su je bez znakova života. Sahranjena je 27. decembra na Novom groblju u Beogradu.

Iako je preživjela nemoguće i postala svjetska heroina, otišla je prerano, u 66. godini, sama i gotovo zaboravljena. Njeno srce nije izdržalo. Više od pedeset godina nakon pada nesrećnog DC-9, ime Vesne Vulović i dalje je upisano u Ginisovu knjigu rekorda, prenosi Kurir.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.