Ovo su riječi koje roditelji često zaborave, a djeca moraju da ih čuju

Roditeljstvo je jedno od najljepših životnih iskustava, ali i jedno od najiscrpljujućih.

Dani su dugi, noći još duže, a svakodnevica ispunjena bezbrojnim zadacima i obavezama, dok se istovremeno brine o djeci koja često zahtijevaju punu pažnju. U takvom ritmu sasvim je prirodno osjećati se iscrpljeno i preopterećeno.

U trenucima umora lako se stvori osjećaj da trud prolazi nezapaženo. Ipak, postoji jednostavan način da se ojača odnos između roditelja i djece, a zasniva se na dvije riječi koje djeca jako žele da čuju, a roditelji ih često zaboravljaju: molim i hvala.

Djecu učimo zahvalnosti, ali rijetko im zahvaljujemo 

Roditelji djecu od malih nogu uče da budu pristojna – da kažu "molim" kad nešto žele i "hvala" kad nešto dobiju. Ali svrha tih riječi nije samo ljubaznost, već i razvijanje osjećaja zahvalnosti i svijesti o trudu drugih ljudi.

Mnogi roditelji priznaju da se ponekad, kada djeca ne pokažu zahvalnost, osjećaju više kao pomoćno osoblje nego kao roditelji. S druge strane, kada djeca izgovore iskreno "hvala", taj mali trenutak nježnosti često ima velik uticaj – donosi toplinu i daje dodatnu snagu za sve što slijedi.

Ono što roditelji pritom često zaboravljaju jeste – zahvaljuju li oni svojoj djeci dovoljno?

I djeci je teško, iako to rijetko pokazuju

Djeca se takođe svakodnevno suočavaju sa sopstvenim izazovima. Teško je biti malen u svijetu koji očekuje da budeš poslušan, smiren i pažljiv, dok još ne znaš ni da čitaš. Igra je najvažniji dio njihovog dana, a prekidanje igre radi presvlačenja, odlaska u vrtić ili školu, djeci se čini kao velika nepravda.

U mnogim porodicama događa se slična situacija: dijete se igra, koristi maštu, zabavlja se, a roditelj dolazi i traži da prekine – jer negdje treba da se stigne na vrijeme. I mada se djeca ponekad bune, na kraju ipak pristanu. Legnu kako bi bili presvučeni, prihvate pjesmice koje ih smiruju i pripreme se za izlazak iz kuće. Rijetko dobiju hvala za to.

Ni starija djeca ne zaslužuju manje priznanja

Slično je i sa starijom djecom. Nakon dugog dana u školi, djeca se vraćaju kući umorna, a roditelji od njih traže da pišu domaći. Iako bi najradije uzeli predah, mnogi ipak sjednu i napišu šta treba – nekad uz prigovaranje, nekad uz više molbi, ali zadatak na kraju bude napisan. I to gotovo svako veče.

Roditelji tada često zaborave da zahvale. A jedna jednostavna rečenica, poput: "hvala ti što si to napravio iako ti se nije dalo", može napraviti veliku razliku.

Snaga jednostavnog "hvala"

Kada dijete čuje iskreno hvala, njegov izraz lica se mijenja. Osjeća se prepoznato, važno, kao da je učinilo nešto vrijedno. Obavljanje svakodnevnih zadataka možda ne čini dijete junakom, ali trud koji ulaže u te sitnice svakako zaslužuje priznanje.

Zahvalnost roditelja ne koristi samo djeci. Ona pomaže i samim roditeljima da se sjete koliko su njihova djeca posebna. U užurbanosti dana često se zaboravi koliko djeca daju, koliko se prilagođavaju i koliko brzo uče.

Zato je važno s vremena na vrijeme zastati i zahvaliti im.

Djeca često čine ono što im nije lako – prekidaju igru, pišu domaći, slušaju uputstva, odlažu svoje želje jer im odrasli to traže. U tom procesu oni rastu, uče i sazrijevaju.

Zahvalnost koju dobiju pomaže im da razviju osjećaj sopstvene vrijednosti i nauče da je trud prepoznat. A kroz zahvalnost uče i kako sami da budu zahvalni drugima; roditeljima, učiteljima, prijateljima.

Iznad svega, zaslužuju da znaju da su voljena, cijenjena i prihvaćena baš takva kakva jesu – radoznala, neuredna, glasna, kreativna. I da je svaki trenutak proveden s njima, iako često naporan, za roditelje istovremeno i dragocjen.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.