Bakar ubija bakterije, zašto je sve manje bakarnih novčića i cijevi?

Jedan metal se vijekovima koristio tamo gdje je čistoća od presudnog značaja: u vodovodnim sistemima, medicinskoj opremi, bazenima i različitim tehnologijama za kontrolu mikroorganizama. Riječ je o bakru, materijalu koji ima prirodna antimikrobna svojstva.

Stari domovi su imali bakarne cijevi. Drevne civilizacije su skladištile vodu u bakarnim posudama. Bolnice su nekada koristile bakarne površine zbog njihovih prirodnih svojstava da ubijaju mikroorganizme.

Ako sada pogledamo oko sebe, međutim, vidjećemo plastične cijevi, plastične flaše, reciklirani poliester, sve sintetičko, piše Politika Magazin. 

Istovremeno, jedan od najpoznatijih američkih novčića, koji je nekada bio gotovo u potpunosti napravljen od bakra i prelazio decenijama iz ruke u ruku, polako je postao stvar prošlosti.

Da li su dvije činjenice - antimikrobna svojstva bakra i njegov nestanak iz svakodnevnog života - povezane? Za sada nema dokaza da jesu.

Bakar nije samo materijal od koga se prave žice, kablovi i cijevi. On ima takozvani oligodinamički efekat, odnosno sposobnost metalnih jona da djeluju na mikroorganizme.

Kada bakar dođe u kontakt sa određenim bakterijama, joni bakra oštećuju njihove ćelijske membrane i remete sintezu njihovih proteina, pa tako izazivaju oštećenja koja dovode do njihovog propadanja.

Zbog toga su bakarne legure pronašle primjenu i u oblastima u kojima je smanjenje broja mikroorganizama važno.

Američka Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) označila je određene bakarne i bakarne legure kao antimikrobne materijale za površine koje se dodiruju, dok se bakar i njegova jedinjenja koriste i u određenim sistemima za kontrolu mikroorganizama u vodi.

Svjetska zdravstvena organizacija, takođe, navodi bakar među supstancama koje mogu da budu prisutne u vodi za piće i postavlja smjernice za njegovu koncentraciju. To, međutim, ne znači da je bakarni predmet sam po sebi filter za vodu.

Zašto su prestali da proizvode bakarne novčiće

Američki peni je decenijama bio povezan sa bakrom. Stari američki novčići od jednog centa, iskovani prije 1982. godine, sadržavali su približno 95 odsto bakra i 5 odsto cinka.

Ali, bakar je postajao sve skuplji. Zato je 1982. godine napravljena velika promjena: peni je počeo da se proizvodi od cinka sa tankim slojem bakra. Današnji američki peni sadrži 97,5 odsto cinka i 2,5 odsto bakra.

Drugim riječima, novčić koji danas izgleda kao da je bakarni, u suštini je cink sa bakarnom površinom.

Zašto su prestali da proizvode bakarni novac? Proizvodnja penija postala je preskupa.

Američka kovnica novca godinama je trošila više na izradu jednog penija nego što je sam novčić vrijedio. Prema zvaničnim podacima, proizvodnja jednog penija koštala je više centi, dok je njegova nominalna vrijednost ostala jedan cent.

Zbog toga je u novembru 2025. iskovan posljednji bakarni novčić namijenjen redovnom opticaju. Postojeći peniji, ipak, nisu proglašeni bezvrijednim. Oni i dalje mogu da se koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja, a u opticaju se nalaze ogromne količine već iskovanih novčića.

Neki, međutim, vjeruju da bakar nije uklonjen samo zbog „troškova“, već misle da moderni sistemi žele jeftinije, jednokratne materijale umjesto prirodnih elemenata povezanih sa blagostanjem, provodljivošću i prečišćavanjem.

Antimikrobna svojstva bakra i njegova upotreba kroz istoriju u vodovodnim sistemima i zdravstvu dobro su dokumentovani u naučnoj literaturi.

Između te dvije činjenice internet je napravio korak dalje. Pojavila se tvrdnja da se bakarni novčići namjerno povlače zato što bi mogli da se koriste za prečišćavanje vode. Takođe, sve bakarne cijevi za vodu polako se zamjenjuju plastičnim.

To zvuči intrigantno, međutim, nema dokaza da je obustavljanje proizvodnje penija povezano sa bilo kakvim planom da se ljudima uskrati pristup bakru.

Razlog za ukidanje proizvodnje je, tvrde, ekonomski, a ne sanitarni ili politički.

Može li bakar da „očisti“ vodu?

Bakar može da djeluje na određene mikroorganizme, ali to ne znači da bakarni novčić treba staviti u čašu vode i očekivati bezbjednu vodu za piće.

Kvalitet vode zavisi od toga šta se u njoj nalazi. Bakar ne uklanja sve zagađivače, a količina bakra koja prelazi u vodu zavisi od brojnih faktora, uključujući vrijeme kontakta, temperaturu, kiselost vode i površinu metala.

Zbog toga se za prečišćavanje vode koriste kontrolisani sistemi kao što su filtracija, dezinfekcija, ultraljubičasto zračenje i reverzna osmoza, u zavisnosti od vrste zagađenja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.