Foto: Healthy Family Project
| Kora lubenice sadrži tajni sastojak za niži pritisak: Evo kako se jede
Kora lubenice završi u kanti za dvadesetak sekundi, u svakom dvorištu, na svakoj plaži.
To je najskuplja greška koju ljeti pravimo sa voćem, jer lubenica i krvni sudovi imaju vezu koja se najvećim dijelom krije baš u tom bijelom dijelu koji bacamo.
U lubenici se nalazi L-citrulin, aminokiselina koju tijelo pretvara u arginin, a on pomaže da se zidovi krvnih sudova opuste.
Crvena pulpa ga ima, ali bijela kora ga ima još više. Na 30 grama kore dolazi i solidna količina proteina, uz hrskavost koja podsjeća na krastavac. Nije slučajno: lubenica i krastavac su rod, ista botanička porodica. Umjesto u kantu, kora ide na rende, u salatu sa maslinovim uljem i solju, ili u turšiju.
Dvije do tri šolje isječene lubenice dnevno, oko 300 do 450 grama, količina je koja se najčešće koristi u istraživanjima o pritisku. Efekat je blag i ne zamjenjuje terapiju.
Prema podacima objavljenim u časopisu „Nutrients“, pregled istraživanja o L-citrulinu i zdravlju krvnih sudova pokazuje da suplementacija citrulinom može blago sniziti sistolni pritisak, ali su efekti skromni i razlikuju se od studije do studije.
Lubenica i krvni sudovi svakako imaju neku vezu, ali ako pijete lijekove za pritisak ili imate dijabetes, o svakoj promjeni u ishrani razgovarajte sa ljekarom.
Da, ali posredno. Lubenica ima oko 92 odsto vode, a hidratacija je uslov da hrana normalno prolazi kroz crijeva. Kad ste dehidrirani, tijelo povlači tečnost odakle stigne i stolica postaje tvrda.
Šolja isjeckane lubenice ima oko 45 kalorija i 10 grama šećera. To je manje nego u istoj količini trešanja, breskvi ili jabuka. Ta ista šolja daje oko 13 odsto dnevnih potreba za vitaminom C, plus nešto magnezijuma, kalijuma i gvožđa. Lubenica nije kalorična bomba, ali ako brojite ugljene hidrate, gledajte porciju, ne voće.
Sjemenke su druga zanemarena stavka. Ne izazivaju upalu slijepog crijeva, to je stara priča iz komšiluka. Bogate su magnezijumom, cinkom i gvožđem, a kad se osuše i prepeku u tiganju, imaju ukus blaži od suncokretovih.
Kucanje po kori zvuči kao ozbiljna provjera, ali daje najmanje pouzdan rezultat. Pouzdanije je da lubenica bude teška za svoju veličinu, sa mat, ne previše sjajnom korom, i sa žućkastom ili krem mrljom na donjoj strani.
Ta mrlja znači da je ležala na zemlji i sazrijevala, a ne da je obrana zelena. Zaobljeni krajevi su bolji znak od izduženog oblika.
Nož koji prođe kroz neopranu koru prenese sve što je na njoj pravo u pulpu. Zato lubenica ide pod mlaz vode i četku prije nego što je presječete, a nož mora biti čist, ne onaj kojim ste maloprije sjekli meso. Cijela lubenica izdrži sedam do deset dana na sobnoj temperaturi, domaća i duže.
Isječena ide u frižider, u zatvorenoj posudi, i pojede se za tri do četiri dana.
Likopen, koji lubenici daje crvenu boju, radi u pozadini cijelo vrijeme. Isti je pigment kao u paradajzu i crvenom grejpfrutu, a povezuje se sa zaštitom srca i krvnih sudova, prenosi Krstarica.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.