Neobičan životni put Igora Kokoškova, novog selektora Srbije

B92
Neobičan životni put Igora Kokoškova, novog selektora Srbije

BEOGRAD - Njegov prethodnik, Aleksandar Đorđević, ostavio je dubok trag i sigurno je da Kokoškova čeka naporan rad i težak posao koji će nadamo se biti pun uspjeha, što je krasilo i mandat Aleksandra Saše Đorđevića.

Igor Kokoškov je u dva navrata ispisao istoriju NBA lige, vjerovali ili ne. On je, naime, bio prvi neamerički trener koji je postao asistent u najjačoj ligi sveta, a u sezoni 2017/18 je postao prvi neamerikanac koji je samostalno vodio neku NBA ekipu.

On trenutno radi kao asistent u Sakramento Kingsima, ali to ne bi trebalo da predstavlja veliki problem pošto već imamo primjere Serđa Skariola, Breta Brauna ili Nika Nursa koji uredno obavljaju svoje poslove glavnih trenera i uporedo su angažovani kao selektori (Španija, Australija, Kanada).

To neće biti prvi put da Igor u isto vreme obavlja funkciju klupskog i reprezentativnog trenera, ali o tome ćemo malo kasnije...

Kokoškov je imao zanimljiv košarkaški put. On je kao i veliki broj djece u Srbiji počeo sa fudbalskim treninzima, pratio je očeve stope koji je bio profesionalni fudbaler.

Međutim, Igor se nije dugo zadržao na fudbalu (iako je dio omladinske karijere proveo u Radu) i postaje član škole košarke "Vojvoda Stepa" odakle odlazi u Crvenu zvezdu.

U Zvezdi je tada bila interesantna generacija, koju su predvodili Nebojša Ilić (sadašnji tim menadžer Crvene zvezde) i Saša Obradović (trener Monaka), a Kokoškov je tada bio najmlađi član tima. Igor je imao sve isplanirano – odlazak na služenje vojnog roka, potom povratak u Beograd kako bi mogao da upiše fakultet i da se uporedo bavi košarkom.

Kažu da se sve u životu dešava s razlogom, a Igor je pravi primjer toga. Za vrijeme boravka u Nišu doživio je saobraćajnu nesreću u kojoj je povredio koljeno i skočni zglob.

Zbog toga je bio primoran da čak četiri puta bude operisan i da u bolnici provede gotovo godinu dana. Kako je i sam rekao u jednom intervjuu, njega u toj bolnici baš i nije bila najbolja, pa je adekvatnu terapiju mogao da dobije tek u Beogradu.

Ubrzo su Igorovi drugovi počeli da bježe iz vojske (Slovenci i Hrvati su redovno preskakali ogradu i napuštali kasarnu), a ovi što su ostali poslati su u Knin. Na sreću, iz te generacije niko nije poginuo, a Igor je čitav taj period proveo u bolnici.

Po izlasku iz vojske, Igor se okreće svom nekadašnjem treneru sa savjetom za dalju karijeru, pošto je imao veliku želju da bude trener. Goran Miljković Finac pozvao ga je u OKK Beograd da mu bude asistent i slobodno možemo reći da nije pogrešio.

Iz redova OKK Beograda prelazi u Partizan (sa 24 godine bio najmlađi trener u Jugoslaviji), gde je dodatno ispekao zanat kao trener i u tom periodu (tačnije 1997. godine) prijavio se za konkurs Udruženja trenera Srbije za odlazak na usavršavanje u Ameriku.

Tokom svoja prva dva mjeseca usavršavanja u Sjedinjenim Državama, Kokoškov je radio sa čuvenim koledž trenerom Džimom Kalhunom, da bi nastavio na Djuku sa još čuvenijim trenerom Majkom Šiševskim. Do Šiševskog je došao preko profesora matematike sa Djuka, porijeklom iz okoline Čačka, gospodina Branija Vidakovića.

Ipak, tu je mnogo važnija bila njegova saradnja sa Majkovim dugogogodišnjim asistentom Kvinom Snajderom.

Znate onaj osjećaj kada sa nekim jednostavno "kliknete" nakon dvije rečenice? E to se upravo dogodilo ovom dvojcu i kada je nedugo poslije tog upoznavanja Snajder dobio priliku da trenira Mizuri, pozvao je upravo Igora Kokoškova, koji je postao prvi Evropljanin na poziciji asistenta u NCAA ligi.

Na početku smo spomenuli da je Igor Kokoškov ispisao istoriju postavši prvi neamerikanac koji je postao NBA asistent. E to se dogodilo 2000. godine, na samom početku drugog milenijuma kada ga je angažovao Alvin Džentri.

Poslije dvije sezone Džentri dobija otkaz, a ekipu preuzima Denis Džonson. Ovo nisu baš bile sjajne godine za Kliperse, a prodefilovali su neki jako dobri igrači tog vremena poput Lamara Odoma, Kijona Dulinga, Darijusa Majlsa, Korija Magetija, Kventina Ričardsona, a tu je bio i Marko Jarić.

Klipersi 2004. godine biraju sjajnog Šona Livingstona, a Igor Kokoškov odlazi u Detroit kod Lerija Brauna. Ta generacija Detroit Pistonsa ostaće upamćena kao ona koja je bez "Ol Star" igrača osvojila šampionski prsten i koja je zaustavila poslednji tim koji je osvojio tri titule u nizu – Los Anđeles Lejkerse sa Kobijem i Šekom.

Na samom startu njegovog rada u Pistonsima dogodio se jedan nemili incident koji se i dan danas smatra za jedan od većih skandala u američkoj profesionalnoj košarci – čuvena tuča u "Palas of Oburn Hils" iliti "Malice at the Palace".

U pitanju je tuča između Rona Artesta i Bena Valasa, koja je prerasla u Artestov okršaj sa navijačima u kom je učestvovao i Stiven "Kapetan Džek" Džekson.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana