Džudo klub Borac realizovao sjajan program: Dječiji osmijeh najveća nagrada
BANjALUKA - Dječiji osmijeh je najveća nagrada. U to su se uvjerili svi koji su bili na dodjeli diploma za učenike programa inkluzivnog džuda u organizaciji Džudo kluba Borac.
Sjajnu zamisao realizovali su treneri Mile Šikman i Mladen Vuković, koji su okupili mališane sa poteškoćama u razvoju i sa njima radili osam mjeseci. I na kraju su svi dočekali da odrade zajednički trening na kojem je bilo puno smijeha i druženja.
Mališani su se i prije zajedničkog treninga često družili, tako da je upravo to najveća pobjeda ovog programa jer su se djeca sa poteškoćama u razvoju uklopila u društvo i stekla nova prijateljstva. Na kraju su bili presrećni kad su im dodijeljene i diplome.
Treneri u klubu su presrećni zbog napretka, ali glavni cilj je socijalizacija djece i njihovo uključivanje u društvo.
- Sad smo postigli novi nivo da možemo organizovati zajednički trening takmičara našeg kluba i mališana koji su pohađali adaptivni džudo. To znači da su dječaci koji su pohađali adaptivni nivo dostigli određeni stepen vještine da mogu zajedno da rade sa svojim vršnjacima uz naš nadzor i asistenciju. To je krajnja svrha inkluzije, da ih zajedno uključimo da budu ravnopravni, da dijelimo tatami, strunjaču i da uz igru, mi to zovemo razigrani randori, i ova djeca osjete blagodeti sporta - istakao je Mile Šikman.
Tokom programa djeca su popravila svoje fizičke osobine, a učitelji su dali maksimum da ih što više socijalizuju i to smatraju najvećom pobjedom.
- Mogu da kažem da smo imali izazovnu situaciju zato što imamo djecu sa različitim vrstama bolesti i u različitim starosnim kategorijama, tako da smo im se prilagodili pa smo radili često i individualne treninge. Vidimo zadovoljavajući napredak jer djeca mogu da rade osnovne vještine, kolut naprijed, pad, hvatanja i bacanja. Oni jako vole da se druže sa djecom iz matičnog kluba koja takođe vole da budu sa njima i da ih podržavaju. Dolazili su ranije na treninge i postali su drugari. Ti osmijesi i druženja su nam najveća nagrada. Planiramo da adaptivni džudo proširimo i na drugu populaciju osoba sa invaliditetom - istakao je Šikman.
A koliko djeci znače priznanja i druženje, svjedočio je i veliki aplauz za drugare koji su završili program.
- Volim da treniram i da se družim sa drugarima, treniram pet mjeseci i svašta sam naučio - rekao je Žarko Mačkić, dok je Kenan Smailagić dozivao najboljeg druga:
- Lazar je moj drug i on mi pomaže.
Mladi džudista Borca Lazar Bubnjević ističe da voli da radi sa svojim drugarima.
- Trenirali smo zajedno i volimo da se družimo sa našim prijateljima. Dolazili smo i ranije i drago nam je što napreduju. Oni su tako dobri i svi napredujemo, a posebno smo zahvalni trenerima koji svima pomažu - rekao je Lazar.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
