Sedam godina pakla u Siriji
Damask - Prije tačno sedam godina počele su antivladine demonstracije u Damasku, glavnom gradu Sirije. Provaljeno je u vojna i policijska skladišta oružja. Počeo je građanski rat, a zatim su se preko Sirije lomili interesi velikih sila.
Od tada je poginulo više od 400.000 ljudi, a zemlja je razorena.
Obećanja o miru i kraju rata su mrtvo slovo na papiru. Samo u posljednjih 15 dana, u regionu istočna Guta blizu Damaska, poginulo je najmanje 1.000, a ranjeno 4.800 ljudi.
Na svakom kvadratnom kilometru zemlje s istorijom dužom od 5.000 godina bili su tragovi neke civilizacije. Sirija je nazivana kolijevkom civilizacije, biserom Bliskog istoka, zemljom jasmina. Tamo je nastao i ugarit, prvi alfabet.
Nikada nisu imali mnogo, ali ono što su imali dijelili su sa drugim dobronamjernim ljudima. Nisu govorili strane jezike, ali su čak i u najudaljenijem selu znali da kažu: "Dobro došli u Siriju." Sve do marta 2011. godine, kada se sve promijenilo.
Eksplozije, bombe, topovi, puške, avioni, razaranja, stradanja. Mnogi su sa ono malo preostalog u kesi ili s torbom na leđima krenuli. Negdje... Daleko od svega što se tamo dešava.
Već sedam godina nestaju dijelovi Damaska, suk u Alepu. Nema ni dijelova Palmire, jednog od najznačajnijih i najpoznatijih svjetskih arheoloških nalazišta. Uništeni su Raka, Dara, Der el Zor, Hama, Homs, Idlib i Malula.
- Od kada su počele granate da padaju, niko nije prolazio ulicom. Ako biste i vidjeli nekoga, išao je u radnju ili zbog nečeg veoma važnog - kaže Nizar Ahmadi iz Damaska.
Sirija je imala oko 23 miliona stanovnika. Više od polovine ih je raseljeno. Oko milion i po ih je u Turskoj, i po milion u Jordanu i Libanu. Neki su balkanskom migrantskom rutom stigli do Evrope, rijetki do Amerike.
Najčešće su u migrantskim centrima, čak i u svojoj zemlji.
- Poneko odlazi napolje tražeći hranu ili ode do svoje kuće. A kada počnu borbe, vazdušni udari ili bombardovanje, mnogi se ne vrate - rekao je Pavel Kržljek iz Međunarodnog Crvenog krsta.
Oni koji su tamo, a ne žive u Damasku koji je jedini očuvan, suočavaju se sa strahom i razaranjima. U nekim gradovima struje nema i po 15 sati.
- Slaba sam i stara. Jedem samo ječam. Naša kuća je srušena u bombardovanju. Nemamo hrane, uopšte - govori Dalal Kurdi iz Damaska.
U međuvremenu, stižu obećanja iz svijeta. Održavaju se susreti u Beču, Ženevi, Sočiju, Astani. Koristi nema - dogovori, zaključci i rezolucije ostaju samo na papiru, dok narod pati.
Ulaskom Rusije 2015. godine situacija se malo poboljšala. Ali i dalje traju sukobi međunarodne koalicije predvođene Amerikom i državnih snaga.
Asadove snage se bore protiv pobunjenika i slobodne sirijske vojske koja je prerasla u teroriste. Zvanično, Islamska država je protjerana iz Sirije.
Već sedam godina na licima Sirijaca nema osmijeha. Nestao je kao i njihovi domovi.
Neki su se i vratili. Očekivali su ognjište, a zatekli su zgarište. Ipak, vjeruju da će nekad biti bolje.
Podijeljena istočna Guta
Snage sirijske vlade podijelile su na dva dijela enklavu istočna Guta na rubu Damaska. Time je, kako se navodi, nanesen udarac pobunjenicima i stvoren rizik od pogoršanja teške humanitarne situacije u predgrađu glavnog grada.
Mediji povezani sa sirijskom vojskom i njenim saveznikom, libanskim Hezbolahom, navode da su vladine snage probile linije pobunjenika i uspostavile koridor kroz pobunjeničku oblast istočna Guta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
