Psiholog Saša Risojević o razgovorima sa samim sobom: Važno razviti realan samogovor

Međutim rijetko ko obraća pažnju kakav je sadržaj tog unutrašnjeg govora? Šta smo sebi upravo izgovorili ili o sebi pomislili. Da li je to nešto nježno, toplo ili osuđujuće i hladno. Koliko je to istinito, a koliko mi to prihvatamo kao istinu, iako možda nije?

Zašto je ovo važno?

Način na koji se sebi obraća često daje priliku da bolje razumijemo kakvu sliku o sebi imamo, kakve zahtjeve pred sebe stavljamo, te na koji način se ponašamo prema sebi kada nešto dobro uradimo ili kada pogriješimo. Ovo često oslikava kvalitet odnosa koji imamo prema sebi te da li sami sebi izazivamo patnju, koja je suvišna.

Zamislimo jednu situaciju. Na poslu ste tokom pisanja izvještaja napravili nekoliko grešaka zbog čega ste dobili poruku od šefa da nije očekivao od vas takve greške i da to treba da ispravite. Često se dešava da u radu s klijentima čujem da oni sebi, u ovakvim i sličnim situacijama, upute mnoge nerealne kritike. Najčešće to zvuči kao: "O glupane, kako si to uspio da pogriješiš", "Imaš li ti mozga?", "Ne smiješ da pogriješiš" "Koncentriši se malo, što uvijek ti moraš zabrljati" i slično. Ovakve poruke su praćene snažnim osjećajima samoljutnje i samoprezira.

Upravo sve ove poruke predstavljaju primjere negativnog samogovora. Razlog zbog kojeg je negativan je u tome što on negativno karakteriše cijelu našu ličnost, da smo glupi, da nemamo mozga i sl. Ovdje se pravi greška u generalizovanom zaključivanju, koja zvuči: "Ako sam pogriješio, znači da sam pogrešan kao ličnost". Sa druge strane one takođe postavljaju nerealne zahtjeve i zabrane na grešku, koja je sastavni dio ljudi koji rade, tražeći da budemo savršeni.

Ovakve poruke otežavaju rješavanje problema i izazova, jer kako će osoba koja za sebe misli da je glupa i nesposobna uspjeti da postigne dobar rezultat. 
Zamislite dijete koje uči matematiku i kada dobije pogrešno rješenje, a nastavnik ili roditelj se na dijete izgalami i uputi mu sve navedene rečenice.

Mislim da se možemo usaglasiti da one neće pomoći da dijete bolje uči, već prije učiniti da se ono doživljava nesposobno, osjeća uplašeno, te da se još teže fokusira i više griješi.

Upravo ljudi sebi isto čine koristeći negativan samogovor, što dalje vodi ka neprijatnim osjećanjima i patnji.

Šta je rješenje?

Postoje određeni trendovi koji bi rekli da je pozitivan govor prema sebi ono što treba da koristimo u razgovorima sa samim sobom. Međutim i ovaj način ima jedan važan nedostatak, a to je da se negativan samogovor drži se jedne krajnosti i samim tim nije realan.

Dakle, važno da prema sebi razvijamo realan podržavajući samogovor. Ovakav govor će istaknuti naše pozitivne osobine i vještine, izraziti vjeru da možemo nešto da naučimo i savladamo, ali će isto tako, sa druge strane, ukazati na greške koje smo napravili.

Ovo je veoma bitno, jer će ukazivanje na grešku kod nas izazvati neprijatnost, koja će nas motivisati da ju ispravimo.

Kako zvuči ovakav govor često čujem na seansama kada pitam ljude kako bi se oni ponašali prema djetetu iz primjera.

To su obično poruke: "Dešava se da pogriješimo, ali ti još možeš to da ispraviš. Vidiš kako si ranije zadatke dobro uradio, siguran sam da možeš i ovaj da savladaš. Ako ti bude komplikovano, imaš u knjizi objašnjenja koja ti mogu pomoći ili pitaj nekoga".

Ovakve poruke su odličan primjer njegujućeg samogovora, koji podstiče naš rast i razvoj, ne izjednačava naše ponašaše sa našom ličnošću i otvara različite mogućnosti da problem bude riješen.

Porijeklo unutrašnjeg samogovora

Ukoliko analiziramo sadržaj unutrašnjeg samogovora često dolazimo do otkrića da osobe koriste one rečenice i poruke kojima su bile izložene kao djeca direktno ili indirektno. To mogu biti poruke roditelja i ostalih važnih odraslih ličnosti iz našeg okruženja.

Ključno je da smo mi donijeli odluku da vjerujemo u te poruke i prihvatimo ih. Kao djeca nismo imali razvijene kapacitete da procjenjujemo da li je to dobro za nas. Međutim danas, kada smo odrasli, možemo da preispitamo ove odluke i istinitost poruka koje smo prihvatili te da donesemo nove odluke i odbacim one koje nisu funkcionalne i koje nam nanose bol. 
 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.