Nerealne kritike, zahtjevi i greške u zaključivanju, čine samokritičnost nezdravom

Kako bismo prepoznali karakteristike tog samogovora, često kažem klijentima da mi u pet riječi opišu kako su se njihovi roditelji ponašali prema njima kada su bili djeca. Oni srećniji će navesti osobine poput: nježan, topao, pun ljubavi, pravedan, pošten i slično. Dok će drugi navesti: strog, zahtjevan, hladan, ljut, nezadovoljan, nedostupan itd...

Nakon toga ih pitam da li je to način na koji se oni danas ponašaju prema sebi? U većini slučajeva odgovor je potvrdan.

Dijete kada je malo upravo ove osobine roditelja pounutri i prihvati u svoj sistem i ponaša se tako da zadovolji zahtjeve koje je nekad imao od roditelja, a koje danas, kao odrasla osoba, stavlja pred sebe. U teoriji transakcione analize taj dio ličnost zovemo Unutrašnji kritikujući roditelj. Unutrašnji roditelj je važan za nas jer nas usmjerava da se ponašamo na prihvatljiv način. Međutim u zavisnosti kakve su nam kritike naši roditelji upućivali, zavisi i kako ćemo danas sami sebe kritikovati.

Veoma važno je da napravimo jasnu razliku između zdrave i nezdrave samokritičnosti

Zdrava samokritičnost podrazumijeva upućivanje kritika prema svom ponašanju. U ovom slučaju, osoba je nezadovoljna nekim svojim ponašanjem ili stanjem te upućuje kritiku sa zahtjevom na promjenu tog ponašanja. Tako osoba procjenjuje svoje ponašanje, provjerava njegovu usklađenost sa našom idejom o tome ko smo mi i našim sistemom vrijednosti, te ukoliko uvidi da postoji značajna razlika, samokritičnost će proizvesti određenu neprijatnost koja će nas motivisati da promijenimo ponašanje i budemo više u skladu sa usvojenim sistemom vrijednosti.

Međutim, postoji i nezdrava samokritičnost. Njena osnovna karakteristika je upućivanje kritika prema svom biću. Logika osoba koji sebe kritikuju na ovaj način je: “Ako sam uradio nešto pogrešno, to znači da sam ja pogrešan”. Dakle, ovdje se pravi greška u mišljenju budući da osoba grešku u ponašanju generalizuje na cijelu svoju ličnost. Ovakvo razmišljanje dalje prati osjećaj manje vrijednosti i neadekvatnosti što opet može biti pogodno stanje za razvoj depresije ili neke od vrsta anksioznog poremećaja.

Ove osobe mogu biti veoma uspješne u svom poslu i generalno stvarima koje rade. Ali pitanje je koliko je taj uspjeh motivisan željom za napretkom i usavršavanjem u nekoj oblasti, a koliko pritiskom i strahom od prijetnje da će u slučaju neuspjeha biti izloženi intezivnim samokrtikama prema kojima su okarakterisani kao promašaji, nesposobni, bezvrijedni, te nezdravim emocijama samoljutnje i samoprezira.

Stoga, osobe pred sebe stavljaju zahtjev da budu savršeni, kao protivteg kritikama, jer je to jedini način na koji bi oni mogli da izbjegnu kritiku na svoju ličnost i tako dokažu da su vrijedni.

Često u radu primjećujem da postoji neka određena vrsta ponosa i ushićenja kod ljudi koji za sebe vole reći da su perfekcionisti. Kada to čujem izgleda mi kao da mi pokušavaju reći: “Ja vrijedim! Borim se za to”.

Međutim, biti savršen je nemoguće. Pa tako perfekcionisti iznova i iznova prave greške, zbog kojih se po ko zna koji put razočaravaju u sebe i trpe patnju i neprijatnost.

Gdje je rješenje?

Prije svega bitno je naglasiti da ljudi nisu odgovorni za stvari koje su usvojili kao djeca, jer se radi o automatskom procesu i o tome da djeca nemaju dovoljno razvijene kognitivne kapacitete sa kojima će moći kritički obraditi dobijene informacije. Ali sada, kao odrasli i svjesni ljudi, imaju mogućnost da se praktično prevaspitaju i time odgovornost za svoje blagostanje.

Ovaj proces se najefikasnije odvija putem psihoterapije a podrazumijeva usvajanje znanja o štetnosti nezdravih kritika i njihovo postepeno odbacivanje. U isto vrijeme se uče tehnike adekvatnog kritikovanja koje podrazumijevaju jasno razlikovanje ličnosti i ponašanja sa ciljem da osoba više prihvata samu sebe i gradi pozitivan stav prema sebi. Takođe, važno je pružiti prostora za promjenu jer smo mi određen način mišljenja praktikovali dugo vremena i stvorili jednu vrstu navike. Promjena zbog to­g zahtijeva vrijeme jer je potrebno odbaciti nezdrave navike i uspostaviti one koje su dobre za nas. Na tom putu sigurno će se desiti mnogo uplitanja u stare načine razmišljanja i kritikovanja, ali ćemo imati mogućnost da se zaustavimo i izaberemo novi način.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.