“Kultura otkazivanja” kao negativni fenomen digitalnog doba: Od borbe za pravdu do inkvizicije 21. vijeka

Naime, simpatični kafedžija, brkati zavodnik i član pokreta otpora tokom njemačke okupacije Francuske prošle sedmice optužen je za uvredljivo tretiranje žena, promociju siledžijskog ponašanja i rodnih stereotipa, uz unakrsnu paljbu na društvenim mrežama, zbog čega je brzo skinut sa nekih televizijskih i striming servisa. Istina, nakon što je animirani lik tvora nacrtanog 1945. optužen za promovisanje kulture silovanja i doslovno protjeran iz nastavka filma “Space Jam” uoči premijere, više nikoga normalnog ne može začuditi što je nova žrtva modernih lovaca na vještice lik smotanog zavodnika koji više voli žene nego borbu protiv nacista.

Presuda po kratkom postupku

Kritikovanje poznatih ličnosti, istorijskih pojava, umjetničkih djela influensera ili čak “običnih” ljudi na internetu je jedna od gotovo svakodnevnih pojava od nastanka društvenih mreža, ali “kultura otkazivanja” u posljednje vrijeme odlazi korak dalje, uz teške optužbe doslovno se prešlo na pravi medijski linč, u kojem mete napada brzo ostaju bez posla, ugleda, uz ekstremne mjere zabrane i to često retroaktivno. Sam termin je prvi put ušao u mejnstrim američku javnost 2014. godine nakon epizode rijaliti programa “Love and Hip-Hop”, u kojoj jedan od učesnika tokom rasprave kaže: “Ti si otkazana”. Kao i u svakom rijalitiju, ova svađa izgleda izuzetno komično, a termin je tokom 2015. godine postao šala koju su pretežno korisnici na “Tviteru” koristili kada neko uradi ili kaže nešto što ne odobravaju. Termin “kultura otkazivanja” se prvi put pojavljuje u rječnicima 2017. godine, a objašnjava praksu ili tendenciju masovnog bojkota, koji se dešava javno, posebno na društvenim mrežama, kao načina izražavanja neodobravanja i vid društvenog pritiska. U posljednjih nekoliko godina su sve glasnije debate na temu “kulture otkazivanja”, kritičari ovu pojavu poistovjećuju sa bijesnom ruljom koja odlučuje o životu jednog čovjeka i smatraju da se time sprečava sloboda. S druge strane, brojni aktivisti ovog trenda smatraju je važnim alatom građanskog otpora, posebno kada je nejednakost u pitanju, koja svakom čovjeku daje moć da ukaže na nepravdu i tako utiče na promjene.

Napad uz brzi dislajk

“Kultura otkazivanja” ipak je vremenom metastazirala u to da označava poziv za bojkotovanje nekog izvođača ili organizovanu kampanju da određena osoba izgubi posao ukoliko je rekla ili uradila nešto što je privuklo kritike, bez pretjeranog ulaženje u provjeru stvarnih činjenica. Društveni aktivizam je sve više počeo da uključuje i pritisak na sponzore specifičnih ljudi, koji su sada “otkazani”, kako bi im uskratili dodatni ili često primarni izvor prihoda. “Kultura otkazivanja” je naročito postala važna tokom popularnosti “#MeToo” pokreta i “#BlackLivesMatter” pokreta, kada je bijes na društvenim mrežama iskorišćen kako bi počinioci seksualnog ili rasnog uznemiravanja bili kažnjeni u društvenoj medijskoj areni ako već to nije moguće uraditi na sudu. Nesporno je da brojni slučajevi seksualnog uznemiravanja nikada neće dobiti priželjkivani sudski epilog, a uspjeh “kulture otkazivanja” značio je da je sada uglavnom anonimna masa postala sudija. Poznati američki glumac Kevin Spejsi izgubio je glavnu ulogu u popularnoj seriji “House of Cards” nakon optužbi za seksualno uznemiravanje maloljetnika. Slično je prošao i Džoni Dep nakon optužbi za nasilje od strane bivše supruge Amber Herd, jer je izgubio nekoliko već dogovorenih uloga uz tihi bojkot studija, a oni su samo dio poznatih ličnosti koje su doživjele linč na društvenim mrežama uz optužbe koje su na stvarnim sudovima odbačene.

Nekih 150 pisaca, akademika i aktivista, uključujući svjetski poznate autore kao što su Dž. K. Rouling, Salman Ruždi, Noam Čomski i Margaret Atvud, nedavno su potpisali otvoreno pismo u magazinu “Harper bazar” osudivši “kulturu otkazivanja” i ograničavanje rasprave. Potpisnici pisma priznali su da društvene mreže imaju izvjesnu snagu kad treba da se dođe do pozitivnih promjena, ali su istakli i rizik od prihvatanja “kulture otkazivanja” po cijenu otvorene rasprave. U pismu se kaže da porast javnog sramoćenja i izopštavanja i zaslijepljena moralna isključivost nisu korisni po pravičnost ili diskusiju. Slobodna razmjena informacija i ideja, žila kucavica liberalnog društva, svakodnevno se sve više sužava. Treba li reći da je veći dio potpisnika nakon toga prošao kroz pravi masakr na društvenim mrežama uz optužbe za podršku rasnim stereotipima i odbranu bogatih bijelih pripadnika višeg sloja.

Novinarka Marta Vasić je u svom vrlo nadahnutom tekstu ­na ovu temu povodom dolaska ove pojave u Srbiju za časopis “Talas” napisala da je “kultura otkazivanja” umjesto potrage za pravdom sve češće nudila potrebu za pokazivanjem sopstvene vrline.

- Nakon nekoliko očiglednih i opravdanih meta, nastavlja se šira potraga za ljudima koji su rekli ili uradili nešto kontroverzno, makar to bilo i pre 10 godina na “Tviteru” ili pre nekoliko decenija u filmu i književnosti. Bez sudskog procesa i prilike za odbranu, brojne javne ličnosti bivaju osuđene i odbačene od strane “Tviter” rulje, koja je apsolutno ubeđena u sopstvenu moralnu i ideološku čistotu. Ne postoji pretpostavka nevinosti, već pretpostavka krivice. Bez dovoljno informacija etiketiramo ljude i progonimo ih iz javnog života, a čak i kada se istinski pokaju i izvine, to nije dovoljno - napisala je Marta.

I to, nažalost, možda i jeste najveći problem ovog pokreta - apsolutna uvjerenost u moralnu ispravnost i nepogrešivost stavova koja često vodi u ekstremizam, kojim su oblikovani neki od najmračnijih pokreta u ljudskoj istoriji poput djelovanja crkvene inkvizicije ili ideoloških službi fašizma i boljševizma.

Sloboda ili zabrana govora

Američki intelektualac Noam Čomski, poznat po svojim lijevim stavovima i jedan od potpisnika pomenutog otvorenog pisma, bio je još direktniji objasnivši da je njegov najveći strah da je ljevica preuzela mehanizme desnice i time počela da isključuje ljude iz javnog života.

- Gebels je bio za slobodu govora u stavovima koji se njemu sviđaju. Isto tako i Staljin. Ako ste zaista za slobodu govora, onda ste i za slobodu govora upravo onoga sa čime se ne slažete. U suprotnom, niste za slobodu govora - rekao je Čomski.

Popularni američki bloger, pisac i komentator Met Volš u svojoj emisiji je na veoma sarkastičan i ironičan način iznosio svoje stavove o maniji zabrana kada su na red došli “Diznijevi” junaci Dambo i Snježana (navodno zbog rasizma i vrijeđanja osoba sa invaliditetom).

- Treba da prevaziđemo filmove kao društvo. Ako želite da se zabavite, zurite u ugašen televizor. Stvarajte filmove u svojoj glavi. To ja radim. Sinoć sam, na primjer, tri sata sjedio, gledao u ugašen ekran i zamišljao da se ispred mene vrti akcioni film o tamnoputoj gej transženi sa hendikepom koja uništava direktore naftnih kompanija i lobiste Nacionalnog udruženja za oružje (NRA). Holivud misli da je progresivan, ali toliko još nije progresivan. Možda nikada neće biti. Tako da je zasad “Dizni” otkazan. Svi “Dizni” filmovi su otkazani. Svi drugi filmovi su otkazani. Sve je otkazano - rekao je Volš.

Koliko je to postao opasan trend u stvarnom životu, pokazuju primjeri poput Džej K. Rouling koja je već godinama meta virtuelnog progona zbog toga što je u nekoliko navrata izrazila stavove koje feministkinje i takozvani “borci za društvenu pravdu” smatraju transfobnim. A njen stav, kako ga je sama artikulisala u tvitu koji je izazvao pomenuti bijes, glasi ovako:

- Oblači se kako god želiš. Zovi se kako god hoćeš. Spavaj s bilo kojom odraslom osobom koja te želi, dobrovoljno. Živi svoj najbolji život u miru i bezbjednosti. Ali tjerati žene da ostanu bez posla zato što kažu da je pol stvaran. Ako pol nije stvaran, onda nema istopolne privlačnosti. Ako pol nije stvaran, onda je proživljeno iskustvo žena izbrisano. Ja volim i poštujem transosobe, ali brisanje koncepta pola uklanja mogućnost mnogima da smisleno raspravljaju o njihovim životima. Izreći istinu nije mržnja?

Potom je uslijedila prava serija odvratnih napada i uvreda na njen račun, te napravljen, u najmanju ruku neukusan, hešteg” “RIPJKRowling”, koji je lani postao viralan, odnosno trending, uz vrlo stvarne fizičke prijetnje.

Jedan od još bizarnijih primjera “kulture otkazivanja” odnosi se na pisca Džordža Orvela iako je on mrtav već 70 godina. Lijevo orijentisani novinar Ben Norton, vrlo brz na “Tviter” osudama, nazvao ga je “podlacem” koji je pomagao nacistima kritikujući staljinističku Rusiju pisanjem “Životinjske farme”!? Da nije tragično, ovo bi bilo smiješno kada se uzme u obzir Orvelova borba na strani ljevice u Španiji i kulturni značaj “Farme” u borbi protiv ideološkog jednoumlja, što nije spriječilo brojne pozive na bojkot, pa čak i zabranu njegovog djela.

Glasovi razuma

Da bude gore, ovaj trend je stvorio neku vrstu paranoičnog straha i autocenzure kod većeg dijela javnosti, koja se boji oglasiti povodom ovog fenomena kako se i sama ne bih našla kao sljedeća meta aktivista “kulture otkazivanja”. Ipak, postoje i dalje umjetnici ili javne ličnosti koji se ne ustručavaju da nazovu stvari pravim imenom. Slavni muzičar Nik Kejv je u razgovoru sa svojim obožavaocima na svojoj stranici “Red Right Hand” bio veoma kritičan prema ovom trendu navodeći ga kao antitezu opraštanju.

- Politička korektnost postala je najnesrećnija religija na svijetu. Ono što je nekada bio pokušaj da se naša društva nanovo osmisle da bi bila pravednija sada sadrži sve najgore od onoga što religije imaju da ponude i ništa od njihove ljepote. Moralnu rigidnost i samouvjerenost sa koje je ošišana čak i mogućnost iskupljenja. To je doslovno postala loša religija koja se raspustila - rekao je Kejv.

On je dodao da odbijanje aktivista “kulture otkazivanja” da se suoče sa neprijatnim idejama guši kreativnu srž društva.

- Saosjećanje je primarno iskustvo, srž događanja, iz kojeg izbijaju genijalnost i darežljivost imaginacije. Stvaralaštvo je čin ljubavi koji može i da se suprotstavi našim osnovnim uvjerenjima, ali da time donese i svježe poglede na svijet. U tome je i funkcija umjetnosti i ideja i njihova slava - rekao je slavni muzičar.

Ipak, možda je slavna glumica Šeron Stoun dala najbolji i najprecizniji sud ovog medijskog fenomena tokom jednog radijskog intervjua, kada je vrlo jezgrovito poručila da neki ljudi treba da odrastu i pokažu malo empatije prema različitom mišljenju

- Mislim da je “kultura otkazivanja” nešto najgluplje što sam ikad vidjela - rekla je kratko i jasno Stounova.

Kada to kaže osoba koja je tokom karijere prošla kroz pravi pakao osuda i predrasuda u filmskoj industriji zbog svoje ljepote, inteligencije i oštrog jezika, te riječi, vjerujte, imaju dodatnu težinu.

Stavljanje na krst

Novinar Marko Tadić je prije nekoliko mjeseci na sajtu podkasta “Netokracija” objavio veoma zanimljiv tekst pod nazivom “Kultura otkazivanja je jedna velika, toksična glupost koja sve više uzima maha”, poredeći jurišnike ovog pokreta sa farisejima koji su razapeli Isusa Hrista.

- Danas fizički ne razapinjemo ljude na krst, ali ih na svim društvenim mrežama napadamo na sve moguće načine zbog različitih stavova i mišljenja, pozivamo sponzore da sa njima raskinu saradnju, njihove poslodavce da im daju otkaz, a za sve to vreme imamo Block - opciju gde sadržaj koji ta osoba stvara više ne vidimo. Ali, to valjda nije dovoljno i ne daje dovoljnu satisfakciju, osećaj pobede i pripadnosti internet eliti. “Cancel culture” je tu od kada je sveta i veka, a mi nismo ništa naučili i ponašamo se dalje kao oni ljudi koju su Isusa stavili na krst - napisao je Tadić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.