Glasov Izbor deset najboljih sportista i Sajam knjige preživjeli sve nedaće

Svoj značaj pokazale su kroz višedecenijsko postojanje, trajanje i opstajanje i u najtežim vremenima. Obje svojevrsni praznici - jedna okuplja naše najbolje sportiste, koji tokom svake godine daju sve od sebe i iz velike ljubavi prema tome što rade čine neke velike stvari i bivaju okrunjeni za svoje uspjehe. Druga okuplja zaljubljenike i zanesenjake koji vole knjige i književnost i žive kroz njih. Obje podstaknute jedinstvenim energijama, ljubavima i predanošću, svaka na svoj način su čuvari posvećenih namjera ljudi koji su ih započeli i ostavili da rastu i razvijaju se.

Sportski praznik godine

Možda i najupečatljivije obilježje “Glasa” je manifestacija Izbor deset najboljih sportista koju naš list organizuje još od davne 1955. godine. Sve do 1991. birani su najbolji sportisti Bosanske Krajine, a od 1992. bira se deset najboljih sportista Republike Srpske. Jedan od utemeljivača ove akcije bio je doajen sportskog novinarstva Limun Papić koji je sve do svoje smrti 2003. godine bio uz ovu manifestaciju. Dugi niz godina u sportskoj redakciji “Glasa Srpske” radila je i njegova ćerka Tatjana Papić-Džakula.

- Izbor najboljih sportista, prvo Bosanske Krajine, potom Republike Srpske, bio je praznik u mojoj porodici. Moj otac nam je to na neki način nametnuo. Od malih nogu znala sam da je kraj decembra rezervisan za tu manifestaciju. Još kada sam i sama postala dio toga, jer sam u redakciju stigla kao sportski novinar 1992. godine, vidjela sam, bolje reći osjetila, da je priprema za Izbor sportiste nešto posebno. Svi smo disali kao jedan sa jednim ciljem, davali smo sebe u potpunosti kako bi manifestacija, na ponos svih nas, bila još bolja nego ona prethodna - dodala je Papić-Džakula.

Već 23 godine aktivan među organizatorima je novinar sportske redakcije Darko Pašagić.

- I prije rata kao tinejdžer sam onako nepozvan znao banuti u Dom kulture (današnji Banski dvor) u vrijeme izbora da bar na trenutak vidim svoje idole. Bili su to za mene posebni doživljaji - naglasio je Pašagić.

Tada nije ni pomišljao da će samo nekih desetak godina kasnije biti vrlo blizak sa nekima od njih.

- Najzanimljiviji su trenuci pred samo proglašenje, jer uglavnom ne znaju na kom su mjestu plasirani. Sve su to priče i događaji koji ti se urežu u sjećanje - dodao je Pašagić.

Smotra koja čuva pisanu riječ

 - Početkom 1993. godine obnovili smo izdavačku djelatnost koja je u “Glasu” praktično bila ugašena nakon izdvajanja tadašnjeg OOUR-a Izdavačka djelatnost i formiranja “Novog Glasa” kao samostalnog preduzeća. Narednih godina smo objavili znatniji broj beletrističkih i publicističkih knjiga koje su uglavnom svjedočile o ratu koji je buktao i u kome je stvarana Republika Srpska.

Ispričao je ovo za “Glas Srpske” o počecima Sajma u organizaciji “Glasa” književnik Ranko Pavlović, koji je bio uz ovu smotru pisane riječi baš od tih početaka. Prvi međunarodni sajam knjige održan je 1996. godine, pod nazivom “Banjaluka '96”. Priča o Sajmu je počela kada su tadašnji direktor “Glasa” Nenad Novaković, njegov zamjenik Josif Rakić, Anton Kasipović, Pavlović i grupa entuzijasta, uz podršku svih radnika, kontaktirali sa Udruženjem izdavača i knjižara Jugoslavije.

- Kao direktor i glavni i odgovorni urednik Izdavačke djelatnosti, ja sam postavljen za direktora Prvog sajma. Radilo se danonoćno, ali kada se, kako je rekao istaknuti pjesnik, akademik Matija Bećković otvarajući Sajam, “knjiga zabanila u Banskom dvoru”, nije nam bilo žao uloženog truda - kazao je Pavlović prisjetivši se bajkovite atmosfere Banskog dvora ispunjenog knjigama.

Banski dvor je tada bio mjesto kakvo se moglo poželjeti za jednu takvu manifestaciju.

- Tokom trajanja Sajma prostorijama ovog objekta, gdje je i svaki kutak hodnika na svim spratovima bio ispunjen knjigama, razlijegala se tiha instrumentalna muzika, na svakom štandu stajale su vaze sa cvijećem, posjetioci su se tiskali ispred panoa. Bilo je lijepo vidjeti pred ulazom u Banski dvor duge redove onih koji su željeli da pogledaju i kupe najnovija izdanja i začuđenost stranih novinara koji nisu vjerovali da se ovakva kulturno-književna manifestacija može odvijati u zemlji u kojoj su do juče gruvali topovi - dodao je Pavlović.

Sajam je nakon toga održavan u zgradi tadašnjeg Doma vojske, prostoru Muzeja RS, Narodne i univerzitetske biblioteke RS i Dječijeg pozorišta u Domu solidarnosti, te u Sportskoj dvorani “Borik”, u hali “Velesajma”, pa opet u dvorani “Borik”, gdje se i danas održava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.