Zapisi iz arhiva: Manastir Gomionica (II)
Manastir je unio život u tada kulturno zaostao kraj. Prvi se kaluđeri zovu mileševci i smatrali su manastir novim Mileševom.
Već u prvim decenijama svoga opstanka manastir daje jednog slavnog kaluđera koji 1648. štampa crkvenu knjigu "Sveti triod" u Trgovištu za presvetle i blagočestive knjaginje gospaže Jelene, žene presvetloga gospodara vojvode Jov. Mateja Basaroba vse zemlje Ugrovlahiji samodržca.
Značajan je navod u pogovoru te knjige, da se trudio pisanjem az grešni, najmanji među pustinjacima, Jovan jeromonah Svetogorac od Bosne od mesta Kamengrada, Manastira Gomionice gde sam primio inočeski obraz. Moli u Hristu ljubljene oce, braću i časnu gospodu da čitajući knjigu, ako što bude pogrešno, duhom krotosti ispravljaju i blagosiljaju one koji su se trudili oko knjige; da ne kunu jer nije pisao angel nego ruka grešna i brena... Kao što moreplovac na pučini morskoj želi da stigne do pristaništa, tako i ja želim da priđem do svršetka ove svete knjige. Nije zaboravio da moli čitaoce i za tiparnika (štampara) Proku sa pomoćnicima trudoljupcima za pogreške u štampanju, da i njima Hristos rekne: Pridite, blagosloveni.
Kada je Austrija okupirala sjevernu Srbiju (1718-39), okupirala je, jašući dan hoda od Save, i sjevernu Bosnu. Na crkvenoj knjizi je zapisano:
1735, bilo je ratnijeh godina 7 i cijelo vrijeme prolazaše, tako reći ni bez rata ni bez mira. U isto to doba Austrija zaposjede Novi, Dubicu i Gradišku te se ne znađaše da li su ta mjesta turska ili austrijska, jer ne bijaše prave granice.
Po zabilješci na jednoj crkvenoj knjizi u manastiru Žitomisliću, bio je u Gomionici pećki patrijarh Arsenije Šakabenta, vođ druge seobe Srba:
Da se zna jegda prihodit u manastir Gomionicu, az posledni pristavnik svetije patrijarhije srbskije Peki Arsenije četvrti, vo ljeto gospodnje 1726, marta 25 na Blagovješčenije presvetije Bogorodice, togda sluči se na Lazarevu Subotu. Podpisa svojeručna Arsenije Pekski.
Pod Banjom Lukom je 1737. Austrija pretrpjela poraz u kome su pala dva austrijska generala. To je odlučilo da Austrijanci napuste sjevernu Srbiju i Bosnu. Opustošen je manastir Gomionica, a izbjegli kaluđeri osnovaše manastir Pakru u Slavoniji, u koji su prenijeli plaštanicu, poklon Roksande, žene Aleksandra, vojvode Moldavije, i knjigu Jovana kaluđera, koju je poslao manastiru u kome je zamonašen. Obnova je započela 1744. godine, ali je manastir novo razaranje doživio u vrijeme Karađorđevog ustanka.
Novu destrukciju manastir je doživio 9. decembra 1941. Avionska bomba sravnila je sa zemljom manastirski konak. Istog dana bombardovani su i Kmećani, gdje je poginulo više članova porodice Kozomara. Među njima je bio i legendarni gimnazijski profesor matematike Nikola Kozomara, koji se tamo sklonio kod svog brata. Manastir je teško oštećen i u zemljotresu 1969. godine.
Pravac seobe Srba označavaju manastiri kao spomenici: Mileševo-Gomionica-Pakra. O strahotama te seobe je na jednoj knjizi u manastiru Pakri zabilježeno:
Uvi (jao, kuku) nama! U te godine behu ljuti ratovi, prolevanja krvi i robljenja hristijanskomu rodu od prokleti Turaka i Nemaca i rasu se po svoj zemlji srpski narod i mi tada dođosmo u mesto koje se zove Sent-Andrija.
Godine 1816. morila je kuga. Jedna žena, koja je jedina ostala živa iz velike porodične zadruge, pokaluđerila se. Gomionicu su smatrali nemanjićkom zadužbinom samo zato što su je podigli begunci mileševski. On je stoljećima bio rasadnik pismenosti za ove krajeve i ognjište održavanja kulta Nemanjića "svete loze". To se vidi iz razgovora manastirskog đaka i kaluđera koji je vjerno uhvatio Petar Kočić:
Ali ne daj, tako ti tvoga junaštva, da zamuknu pjesme svete i molitve u 'vom starodrevnom srpskom manastiru. Sine moj i čedo moje duhovno, ne daj da se na te i tvog osijeđelog Parteniju zaplaču časne mošti sveti Nemanjića, što im ne znadosmo sačuvati zadužbinu nji'ovu. Ne daj, zaklinjem te svim na svijetu, da na nas pane kletva i prokletstvo Nemanjića svete loze...
Duboko nacionalno osjećanje srpsko i nacionalnu svijest Zmijanjaca otkrio je Kočić, koji je u Gomionici učio osnovnu školu kod kaluđera Petra Ivančevića. Od tog kaluđera imamo mnogo sabrane folklorne i etnografske građe. U ovom manastiru provodio je Kočić školski odmor kod svog oca kaluđera Gerasima. Austrija je u početku rata 1914. uzela za taoca igumana Gavrila Stojnića, koji je, usljed mučenja u talaštvu i internaciji, za rata i umro.
Prema tekstu Milana Karanovića,
Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik Arhiv Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
