ZAPISI IZ ARHIVA: Drugo gostovanje Aleksandra Aleksandroviča Aljehina u Banjaluci (3): Pohvale domaćinu od šahovskog šampiona

Recimo nešto o učesnicima simultanke. Kirilo Dimitrijević, trgovac, našao se 12. jula 1941. u transportu srpskih građana protjeranih u Srbiju. Po naredbi Viktora Gutića je izveden iz transporta, uhapšen i sproveden u logor u Gospiću, u kojem je 1942. likvidiran. Kirilova supruga i kćerka Ksenija (1930) lišene su života u noći 21/22. aprila 1945. Sutradan su borci 10. krajiške divizije ušli u grad.

Tankredi Sola, student Tehničkog fakulteta u Beogradu, istaknuti aktivista SKOJ-a i Kluba akademičara Banjaluke, u policijskim dokumentima evidentiran je kao opasan komunist. Odmah po završetku suđenja Georgi Dimitrovu u Lajpciškom procesu, 23/24. decembra 1933. sudjelovao je u kamenovanju njemačke ambasade u Beogradu. Svi učesnici protesta su osuđeni na po mjesec dana zatvora i protjerivanje iz Beograda. U Beogradu su ga 1941. uhapsili i streljali Nijemci.

Slovenac Ljubomir Šercer, poručnik i odličan fudbaler, iz Banjaluke je prekomandovan u Knin, gdje ga je zatekao Aprilski rat. Nakon kapitulacije jugoslovenske vojske sa svojom mitraljeskom četom je pokušao da se prebaci u Srbiju. Četu je raspustio tek kad se s njom probio iz njemačkog obruča. Već 25. oktobra 1943. proglašen je za narodnog heroja. Njegovo ime nosila je jedna slovenačka partizanska brigada.

Ivan Severović, potpukovnik, u Aprilskom ratu je bez ispaljenog metka napustio položaj na granici sa Albanijom, prebacio se do Podgorice, a odatle u Zagreb i postavljen za komandanta posadnog zdruga u Sisku. Od 20. oktobra 1944. do kraja rata bio je glavar stožera 5. hrvatske ustaške divizije, kojom je komandovao Boban. Zarobljen je u Blajburgu. Na sudskom procesu održanom 13–23. septembra 1945. u Beogradu osuđen je na smrt.

Stjepan Majksner, porijeklom Čeh, potporučnik kraljeve vojske, a za vrijeme rata oberlajtnant prve SS bojne iz Osijeka, poginuo je na zapadnom frontu i sahranjen na njemačkom vojnom groblju u Holandiji. Njegova sestra Olga, nakon smjene Špire Bocarića, aprila 1941. imenovana je za povjerenika Narodnog muzeja Hrvatske Krajine. Stjepanov brat Josip, šef ložionice u Pilani "Bosna boa", kao vojnik Vermahta smrtno je ranjen u naletu ruskih lovaca 1945. i sahranjen u Drezdenu.

Potporučnik Pavle Karleuša, djed estradne zvijezde Jelene Karleuše, u proljeće 1942. uhapšen je u Beogradu i zatočen u logoru na Banjici, a zatim u Osvjenćimu u Poljskoj. Poslije rata je službovao u Beogradu u činu majora. Uhapšen je 1950. i u političkom procesu osuđen na osam godina zatvora. Amnestiran je 1955. Penzionisan je 1971. kao savjetnik u Privrednoj komori Srbije.

Petnaestogodišnji Vladimir Kozomara se na ovoj simultanci prvi put javno predstavio, no ničim nije nagovijestio da će za tačno deset godina postati neprikosnoveni bh. šahovski lider. Impresioniran velikim protivnikom, povukao je svega sedam poteza, čak tri manje nego Gradiščanac Milorad Vasić pet godina ranije.

Ni njegov otac Nikola, gimnazijski profesor matematike, nije bio bolje sreće.

- Sada sam izjednačio rezultat - obratio se Aljehin Nikoli nakon što mu je ovaj čestitao.

- Neće biti! Ja sam 1931. pobijedio svjetskog prvaka, a danas sam izgubio od bivšeg svjetskog prvaka. A pobijedio sam vas i u piću!

U razgovoru sa domaćinima, koji je potrajao sve do jutarnjih časova, sam Aljehin je naglasio da su banjalučki igrači značajno napredovali u odnosu na 1931. godinu. Ova izjava nije izraz puke uglađenosti gosta.

Mjereno brojkama, Banjalučanima je u okviru druge Aljehinove turneje pripalo časno šesto mjesto, iza Zagreba, Ljubljane, Maribora, Beograda i Sarajeva, a ispred Sofije, Novog Sada, Splita, Subotice...

Pisano sjećanje na Aljehina ostavio je samo Velimir Stojnić:

"...Za celo to vreme gotovo se niko nije pomerio sa svog mesta, dok se Aljehin suvereno šetao između nas. Izuzetak je bio Nikica... Pojedinci su mu se obraćali za pomoć. Pomagao je, ali veoma diskretno. Meni je odlučujuće pomogao u otvaranju partije. Moje mesto je bilo odmah pored njegovog..." Ovdje je potrebna sitna ispravka. Fotografija svjedoči da Stojnić nije sjedio do Nikice, već između Pavla Karleuše i dr Pere Stjepanovića.

Propagandni efekti Aljehinove posjete su bili veliki, a ni finansijski nisu zanemarljivi. Ukupan prihod iznosio je 3.213, a izdaci 2.712,50 dinara. Klupska blagajna postala je punija za tačno 500,50 dinara.

Pošto je od upisnina prikupljeno hiljadu dinara (40 učesnika po 25 dinara), a hiljadu dinara je uplatila Banska uprava, može se zaključiti da je ulaznicu od deset dinara platilo oko 120 gledalaca.

Sutradan, 2. maja u 11:30, ispraćen od velikog broja šahista, Aljehin se iz Banjaluke uputio u Zagreb.

Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik Arhiv Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.