Tragom smrti najmlađeg španca (II)

Tako, u 1933. godini, dolazimo do Bosanskog Broda, mjesta koje će imati najveći značaj u životu mladog dobrovoljca. Te godine Petar Sekso je postavljen za sudiju i starješinu Kotarskog suda u Bosanskom Brodu. U tom gradu Mirko je ostavio i svoj prvi mikroistorijski trag.

Otac sudija, sin komunista

U zborniku "Četrdeset godina" (objavljen 1960. povodom 40 godina postojanja KPJ), čiji je sadržaj promakao sastavljačima spiska španskih boraca, Mihailo Javorski objavio je sjećanje na Mirka Seksu koji je još kao petnaestogodišnjak primljen u SKOJ. U panegiričkom tonu opisivao ga je kao ubijeđenog mladog komunistu koji je već tada "svoju sudbinu povezao sa sudbinom klasno-svjesnih proletera". Ironijom te sudbine, dok se Mirko kao skojevac "provjeravao na zadacima", otac Petar obavljao je funkciju sudije za maloljetnike.

"Brodski građani, prijatelji i poznanici njegova oca", piše Javorski, "čudili su se zašto Mirko Sekso ne poklanja veću pažnju svom odijevanju, zašto ne ide po zabavama i zašto se stalno, sa nekim knjigama pod miškom, kreće po periferiji Bosanskog Broda i druži sa siromašnima... U skojevskoj organizaciji našao je svoje mjesto u društvu, smisao svog mladog života... Tu je našao drugove koji su ga razumjeli, voljeli i pomagali u razvoju..."

Nastavak teksta otkriva inicijalne motive: "Prolazilo je vrijeme, a politička situacija u svijetu postajala je sve teža... mi smo znali da se u Španiji bije bitka čiji je ishod od međunarodnog značaja, da se tamo bori i za našu slobodu. Lijegali smo naveče misleći na Španiju i budili se ujutro misleći o njoj... Da nam je to bilo moguće, svi smo bili spremni da napustimo domove i pohrlimo u Španiju..."

Smrt u zemlji sunca

Opis daljeg slijeda događaja djelimično je hipotetski, ali je zasnovan u namjeri najbolje moguće rekonstrukcije. Kada Mirko, kao "jedan od najboljih i najaktivnijih drugova", vjerovatno krajem jula 1936. godine, odlazi iz Bosanskog Broda u Šibenik, rodno mjesto svojih roditelja, porodica ne zna šta se s njim desilo, iako možda tačno naslućuje konačnu destinaciju koja je stajala iza njegovog nestanka.

Sudija Petar 8. avgusta odlazi na bolovanje, a krajem mjeseca dobija rješenje o premještaju u Okružni sud u Banjaluci. I tako, dok se porodica Sekso sa jednim članom manje preseljava u Banjaluku, mladi Mirko se nalazi na italijanskom parobrodu, na kome se možda mogao sporazumjeti sa mornarima, jer se, možda, kao njegov otac, služio italijanskim jezikom. Na samom kraju tog dramatičnog puta snašla ga je smrt. Izvjesno je da je Mirko poginuo najranije krajem oktobra, kada se Frankova vojska približila Madridu. Pismo koje je govorilo o njegovom odlasku i smrti putovalo je najmanje mjesec i po, dok nije stiglo na pravu adresu uoči katoličkog Božića.

Na samom kraju, njegova smrt nam je otkrila jedan detalj u mozaiku o kojem još ne znamo gotovo ništa, ili barem znamo veoma malo: o Jugoslovenima u službi generala Franka i Mole. Nakon izvršenog strijeljanja o Mirkovoj smrti, pismom, javio je "prijatelj" iz vojske kojoj se mladi Mirko Sekso silom prilika morao pridružiti. Prosto rečeno, Mirko je u toj vojsci sreo jednog ili dva Jugoslovena koji su, vjerujem, mogli nadživjeti svog poznanika jedino kao ubijeđeni pripadnici nacionalističke vojske.

Sin "španac", otac "politički vrda"

U međuvremenu, preostali članovi porodice Sekso su postali Banjalučani, i ostavili su iza sebe nekoliko arhivskih tragova. Petar Sekso je nastavio svoju sudsku karijeru u Okružnom sudu. Za sada ne znamo kakvo je bilo njegovo moralno-političko držanje u tragičnim mjesecima nakon aprila 1941. godine, ali je jasno da sa uspostavom vlasti NDH on nije izgubio svoj profesionalni položaj.

Naprotiv, napredovao je. Na ljeto 1941. imenovan je za sudbenog vijećnika, u septembru 1942. stekao je i dužnost zamjenika predsjednika Suda radničkog osiguranja, a u decembru iste godine postao je predstojnik (načelnik) Sudbenog stola (Okružnog suda) u Banjaluci. Prilikom promjena koje su nastupile nakon pobjede partizanskog pokreta, sudija Sekso je zadržao svoj posao. U kratkoj karakteristici s kraja 1945. godine, upisanoj pored njegovog imena koje se nalazilo na listi osoblja Okružnog suda, uz odrednicu da se radi o sudiji trećeg stepena drugog razreda, stoji: "Kao radnik odličan. Politički vrda. Starog kova.

Upisao se kao ustaša. Prije (rata) HSS (Hrvatska seljačka stranka, Mačekova). Nestalno." Koju godinu kasnije više ga u sudu nije bilo. Pedesetih godina bavio se advokaturom. Mlađi sin Davorin završio je medicinske studije u Zagrebu i radio je u Opštoj bolnici u Banjaluci. O svom poginulom "špancu", sudeći po netačnosti zvaničnih podataka, nisu javno govorili.

mr Vladan Vukliš, arhivista u Arhivu Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.