Stravična sudbina njemačkog Titanika: Skoro 5.000 mrtvih

Prekookeanski brod Kap Arkona bio je njemački 'odgovor' na Titanika. Sami Nijemci od milošte su mu dali nadimak 'Plutajuća palata', a na njemu su uživali samo oni nešto dubljeg džepa. Tako je 1927. godine Nijemce i ostale Evropljane počeo da prevozi do Južne Amerike i to je radio u rekordno kratkom vremenu - u samo 15 dana.

Osim što je bio najbrži, elegantni Kap Arkona je bio i najveći prekookeanski brod na svijetu, a njegova je posada brojila gotovo 500 članova.

Prvo 'kasarna', pa prvi filmski 'Titanik'

No, njegove godine slave naprasno su završile dolaskom nacista na vlast. Brod je tada usidren na sjevernoj obali Poljske, u luku Gdinju. Tamo je prvo počeo da trune, a onda su ga nacisti obojili u sivo i prenamijenili ga za vojnu upotrebu. Kar Arkona je tako postao 'ploveća kasarna'.

Međutim, i tu je funkciju obavljao relativno kratko, tačnije - sve dok Hitlerov ministar propagande Jozef Gebels nije odlučio da snimi film "Titanik". Da, nacisti su odlučili da snime film o tragediji iz 1912. godine, a Kap Arkona bio je idealan brod za tu priliku. U nacističkoj i vrlo izobličenoj verziji priče, za potapanje slavnog broda su bili krivi Jevreji i britanska posada, zbog čije su pohlepe stotine ljudi izgubile život.

No, film je naišao na mnoge probleme, a njegov je režiser usred snimanja smaknut zbog veleizdaje. Čovjek je, naime, voleo da popije i poprilično je 'prekoračio' zacrtani budžet.

Pokušaj uništenja svih dokaza o Holokaustu

Kada je postalo jasno da će Treći rajh izgubiti rat, s vrha nacističke stranke došla je naredba da se unište 'svi dokazi o Holokaustu', što je podrazumijevalo kako koncentracione logore, tako i sve zatvorenike. Dio njih koji nije ubijen poslat je prema Baltiku, s nadom da će od tamo biti prevezeni u Kopenhagen koji je bio pod nacističkom okupacijom.

Ali nacisti su počeli da gube i Baltik, a njihove su brodove i podmornice redovno uništavali, sada već nezaustavljivi, Rusi.

U januaru 1945. tako je na svoje posljednje putovanje krenuo i Kap Arkona. Prvu grupu zatvorenika preko mora je preveo kapetan Johanes Gerds. Kada mu je rečeno da to mora da ponovi, počinio je samoubistvo.

Tragedija tri dana nakon samoubistva Adolfa Hitlera

Za drugu evakuacija zatvorenika u brod su smješteni brutalno osakaćeni zatvorenici. Na posljednje putovanje Kar Arkone krenulo je oko 5000 ljudi. Toaleti više nisu funkcionisali, zatvorenicima nije bila dostupna voda za piće, a unaprijed su odbačeni svi čamci za spašavanje kako zatvorenici ne bi mogli da pobjegnu.

Taman u vrijeme njegove druge plovidbe, nad Baltikom su kružile stotine britanskih Tajfuna, jednomotornih britanskih lovaca s misijom da 'očiste' Baltik od nacističke prisutnosti. Nekoliko aviona se sručilo na Kap Arkonu 3. maja 1945. godine bez znanja da se pod palubom nalaze zatvorenici i civili, hiljade njih. Piloti su bili uvjereni da uništavaju brod kojim iz Njemačke u Norvešku bježi nacistička elita.

Pripadnici SS-a zabranili su posadi da na palubi nacrta crveni krst i bili su to posljednji trenuci nekadašnjeg ponosa Njemačke. Od 5000 ljudi na brodu, preživjelo ih je 350. Kada je otkrila da je ubila gotovo pet hiljada nedužnih civila, Britanska vlada je dokumente o tome stavila pod oznaku tajnosti, a javnosti su otkriveni tek 1975. godine. Piloti su tek tada saznali šta je bilo u brodu koji su bombardovali početkom 1945. godine.

Pri potopu Kar Arkone život je izgubilo nekoliko puta više ljudi nego pri potopu Titanika zbog čega se to smatra jednom od najgorih tragedija na moru, kao i najgorim primjerom 'prijateljske vatre' u istoriji ratovanja. Ostaci tijela su isplivavali na obalama Baltika u narednih nekoliko decenije - posljednji takav slučaj je zabilježen 1971, a istraga je pokazala da je u trenutku potonuća na brodu bilo zarobljenika u više od 30 nacionalnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.