Od Dimitrija do Irineja: Ko je sve bio na čelu Srpske pravoslavne crkve

G.S.
Od Dimitrija do Irineja: Ko je sve bio na čelu Srpske pravoslavne crkve

Srpska patrijaršija je uspostavljena 12. septembra 1920. godine, u Sabornoj crkvi Svetog Nikole u Karlovcima.

Od tada, bilo je sedam patrijarha, a sutra će se, u kripti Hrama Svetog Save, birati osmi. Ovo je kratak pregled srpskih patrijarha - od prvog, Dimitrija, pa do nedavno upokojenog Irineja.

1. Dimitrije

Rođen 1846. godine u Požarevcu, prvi patrijarh poslije obnove Patrijaršije bio je Dimitrije Pavlović. On je ovo zvanje dobio 31. oktobra 1920. godine, a ustoličenje je obavljeno u Sabornoj crkvi u Beogradu.

Dok je Dimitrije bio partijarh, tri nove eparhije su osnovane - češko-moravska, američko-kanadska i bihaćka. Obnovljena je i stara braničevska eparhija, a upravo je Dimitrije započeo spremanje novog ustava SPC, koji je proglašen tek poslije njegove smrti.

Preminuo je 1930. godine u Bogradu, a po sopstvenoj želji sahranjen je u manastiru Rakovica.

2. Varnava

Varnava Rosić rođen je 29. avgusta 1880. godine, u Pljevljima. Na mjesto patrijarha SPC došao je 1930, a dok je on bio na čelu, napravljena je prava obnova ove institucije.

Srpska pravoslavna crkva, koja je ranije bila podijeljena na šest administartivnih i jerarhiskijskih područja, većim dijelom je ujedinjena upravo pod vođstvom patrijarha Varnave.

U njegovo vrijeme podignut je i manastir Vavedenje u Beogradu, kao i zgrada Patrijaršije. Takođe, započeta je izgradnja Hrama Svetog Save, jednog od najvećih pravoslavnih hramova.

Preminuo je 1937. godine, a sahranjen je u Crkvi Svetog Save na Vračaru.

3. Gavrilo

Rođen je u Vrujcima, a doktorirao je na Bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Atini.

Gavrilo Dožić je za patrijarha izabran 8. februara 1938. godine, godinu prije početka Drugog svjetskog rata. Upravo je zbog rata doživio velike nedaće, pa je tako bio zarobljen, prvo u Rakovici, pa u Vojlovici, a zatim je odveden u logor Dahau.

Tek 1946. godine se vratio u Srbiju, a samo četiri godine kasnije je preminuo. Sahranjen je u Sabornoj crkvi.

4. Vikentije

Pravog imena Vitomir Prodanov, patrijarh Vikentije rođen je 1890. godine u Bačkom Petrovom Selu.

Na mjesto patrijarha dolazi 1950. godine, a u njegove najveće zasluge spadaju uspostavljanje veze sa drugim pravoslavnim crkvama, kao i pitanje socijalnog i penzionog osiguranja sveštenstva.

Preminuo je 1958. godine, a kao i njegov prethodnik, sahranjen je u Sabornoj crkvi.

5. German

Patrijarh German je rođen u Jošaničkoj banji. Izabran je za patrijarha 13. septembra 1958. godine, a na tom mjestu je ostao veoma dugo - sve do 1989.

Bio je veoma uporan u nastojanju da se izbori za nastavak izgradnje Hrama Svetog Save na Vračaru, jer je čak 88 puta slao molbe nadležnima. Na kraju je u tome i uspio, a u penziju je otišao zbog toga što je bio veoma bolestan, kao i zbog toga što je polomio kuk.

Preminuo je 27. avgusta 1991. godine, a sahranjen je u Crkvi Svetog Marka u Beogradu.

6. Pavle

Patrijarh Pavle rođen je 1914. godine u selu Kućanci, u Slavoniji.

Krajem 1990. godine izabran je za patrijarha, a tek u devetom krugu dobio je dovoljno glasova kako bi ušao među tri kandidata. Bio je omiljen u narodu, a mnoge njegove mudre riječi se i danas pamte.

Preminuo je 1. novembra 2009. godine na klinici VMA, poslije teške bolesti.

7. Irinej

Posljednji od patrijarha, Irinej, rođen je 1930. godine u selu Vidova, kod Čačka.

Kada se vratio iz vojske, postavljen je za profesora na Prizrenskoj bogosloviji, a od patrijarha Germana je 1959. godine primio monaški čin, u manastiru Rakovica. Tada je i dobio ime Irinej, umjesto svetovnog, koje je bilo Miroslav.

Od 1975. godine bio je episkop niški.

U januaru 2010. godine biva izabran za patrijarha, a preminuo je 20. novembra 2020. godine, od posljedica koronavirusa. Sahranjen je u Hramu Svetog Save, prenosi B92.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana