Istorijska zabluda nacista o autoputevima

Fotografije Adolfa Hitlera sa lopatom u ruci na nezavršenim dionicama autoputa bile su dio svakodnevice 30-tih godina u Njemačkoj, piše Dojče Vele. Takvi događaji su pretvarani u svojevrsne spektakle, a posebno se obilježavalo otvaranje dionica nakon završetka radova.

Težilo se tome da vijest o građevinskim aktivnostima vlasti dopre do svih građana Njemačke.

Samo nekoliko godina ranije, veliki dio Nacionalsocijalističke stranke zajedno s Komunističkom partijom protivio se gradnji pista za automobilski saobraćaj. Nacisti su smatrali da će autoputevi samo služiti interesima ''bogatih aristokrata i krupnih jevrejskih kapitalista''.

Tek kad je Hitler došao na vlast 1933. godine, nacisti su shvatili da bi autoputevi mogli biti korisni za ostvarivanje njihovih ciljeva.

Autoput između Kelna i Bona

Zbog velikih ekonomskih problema u kojma se Njemačka nalazila, izgradnja mreže autoputeva bila je neuspješna do 1929. Zemlja je morala otplaćivati ratne reparacije iz Prvog svjetskog rata i bila je pogođena masovnom nezaposlenošću i hiperinflacijom.

Jedino je tadašnji gradonačelnik Kelna Konrad Adenauer uspio izgraditi prvi autoput bez ukrštanja između Kelna i Bona. Područje oko Kelna tada je važilo za najprometnije.

Pola godine nakon otvaranja, nacisti su ovaj autoput degradirali u običan put kako bi se oni okitili zaslugama za otvaranje prvog autoputa u Njemačkoj.

Udruženja za izgradnju puteva

Još 1909. su mnogi industrijalci i uticajni građani osnovali udruženje koje se zalagalo se za izgradnju kvalitetnih puteva za automobile.

Radovi na jednom takvom putu otpočeli su još 1913. godine, ali su prekinuti zbog Prvog svjetskog rata. Nakon 1921, put je uglavnom služio za testiranje sportskih automobila i za automobilske trke.

Jedno udruženje, osnovano 1926,  zalagalo se za izgradnju puta koji bi spajao Hamburg, Frankfurt i Bazel (takozvana ''HaFraBra'' inicijativa).

Nacisti su se u početku protivili toj ideji, ali su planovi inicijative djelimično preuzeti nakon Hitlerovog dolaska na vlast. Ime udruženja promijenjeno je u ''Društvo za pripremu autoputa Njemačkog Carstva''.

''Narodno vozilo''

Istoričari kažu da se Hitler samo prilagodio trendovima rastuće mobilnosti koja je bila prisutna na globalnom nivou. Uočio je šansu da jednim velikim projektom zavede cijelu naciju i preuzme vlast.

Pošto su samo rijetki Njemci tada mogli da priušte automobil, nacistička propaganda je narodu obećala mobilnost.

Govorili su da će svi imati priliku da putuju automobilom, i tako se rodio Volksvagen (''Narodno vozilo''). Hitler je takođe primorao nacionalnog željezničkog prevoznika da na prvim dionicama autoputa odmah uvede autobuski prevoz.

Autoputeve su uglavnom gradili ljudi bez posla, ali njihov uticaj na stopu nezaposlenosti bio je neznatan.

Hitler je naredio da se godišnje izgradi 1000 kilometara autoputa. Njavio je početak ''radne bitke'' i obećao smanjenje nezaposlenosti.

Iako je izgradnja trebalo da obezbijedi najmanje 600.000 radnih mjesta, na radovima se zaposlilo jedva 120.000 radnika, koji su se suočavali sa bolešću, glađu, bijedom i smrću. Oni koji su štrajkovali završili su u koncentracionim logorima, a javnost o ovome ništa nije znala.

Nacistički mit o autoputu

U narednom periodu došlo je do procvata vojne industrije koja je obezbijedila mnogo radnih mjesta. To je bio glavni uzrok pada nezaposlenosti. U vrijeme Drugog svjetskog rata autoputeve su pod prisilom gradili logoraši i ratni zarobljenici.

Izgradnja je sporo odmicala, a između 1941. i 1942. godine, radovi su u potpunosti obustavljeni. Od 1943. njima su se mogli koristiti i biciklisti zbog slabog prometa.

Nacistička propaganda uspješno je njegovala svoj mit o autoputevima.

Mnogi snimci i fotografije prikazivali su radove koji su bili obustavljeni mnogo prije njihovog objavljivanja. Ipak, nacisti su u ovome ostvarili svoj cilj - slike radnika na autoputevima urezale su se u pamćenje cijele jedne generacije Njemaca.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.