Jovana Ružičić: Savršenstvo treba da nađemo u sebi

Sandra Kljajić
Jovana Ružičić: Savršenstvo treba da nađemo u sebi

Ne postoji savršena zemlja, narod, sistem…. savršenstvo treba da nađemo u sebi i da ga nosimo svuda sa nama. Srećna osoba je svuda srećna, nesrećna je svuda nesrećna.

Kaže to u intervjuu za "Glas Srpske" osnivač udruženja RAS i Repats Srbija i Centra za mame Jovana Ružičić. Na Florida Atlantik univerzitetu Jovana je diplomirala žurnalistiku i psihologiju, a na državnom univerzitetu u Mičigenu magistrirala je odnose sa javnošću i završila specijalističke studije iz međunarodnog razvoja. Dva puta je ušla u knjigu "Ko je ko od studenata na Američkim fakultetima", a 2009. godine je dobila priznanje kao jedna od 30 najboljih srpskih preduzetnika ispod 30 godina. Nakon što je živjela na tri kontinenta, vratila se u Beograd.

- Visokoobrazovani povratnici u Srbiji nažalost nailaze na brojne probleme, ali dva najveća su besmislena nostrifikacija diploma i sistem koji neguje i podržava prosečnost - smatra Ružičićeva.

Upravo je iz tog razloga osnovala organizaciju Repats Srbija, koja okuplja ovakve mlade ljude. Danas ih je u oko Repatsa okupljeno oko 800. Broj im, kaže ona, neprestano raste, a tu su povratnici sa šest kontinenata i iz skoro svih privrednih i obrazovnih grana.

U posljednjoj godini fokusirala se na Centar za mame, čiji je takođe osnivač. Prije Centra za mame, u Srbiji nije postojala nijedna organizacija koja se zalaže baš za prava majki.

* GLAS: U životu ste radili mnogo toga - instalirali liftove, organizovali radnike u sindikat, pokrenuli prvu feminističku organizaciju svog fakulteta, obišli više od 40 zemalja... Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?

RUŽIČIĆ: Svojim najvećim uspehom smatram činjenicu da ima jako malo mesta na svetu gde nemam prijatelje, a prijatelji su mi jako bitni u životu. Takođe sam ponosna na činjenicu da ne biram lakši put i da sam ostala verna svojim uverenjima. Jedan od najvećih izazova koji sam imala u životu je da sam otišla sama u Ameriku sa nepunih 18 godina i snašla se. U tom trenutku sam bila razmažena jedinica koja nikada sama nije oprala svoj veš. Amerika me je naučila mnogo čemu, a ponajviše o sebi.  Energiju crpim iz jasno postavljenog životnog plana i iz toga što osećam da me svaki korak koji napravim vodi korak dalje ka ostvarenju ciljeva koje sam sama sebi zacrtala.

* GLAS: Osnivač ste  Međunarodne srpske organizacije RAS?

RUŽIČIĆ: RAS je međunarodna srpska organizacija koju smo nas devetoro srpskih entuzijasta pokrenuli u Vašingtonu 2008. godine. Cilj organizacije je obnavljanje, unapređenje i širenje dostignuća nasleđa naše srpske civilizacije, kao i pokretanje brojnih humanitarnih projekata i projekata koji promovišu našu kulturu. Iako u poslednje vreme organizacija nije aktivna kao što je nekada bila, zato što brojni članovi Upravnog odbora nisu više u Vašingtonu, od kada postojimo smo postigli brojne uspehe:  Organizovali smo festival srpskog dokumentarnog filma kao i izložbu "Nemi svedoci - Život Srba kroz dečije oči" koja prikazuje život naših ljudi na Kosovu. Posebno sam ponosna što je na našu inicijativu, Vašington proglasio Dan sećanja na žrtve Jasenovca.

* GLAS: Osnovali ste i neformalnu grupu Repats Srbija. Koliko  visokoobrazovanih povratnika iz svijeta trenutno grupa okuplja?

RUŽIČIĆ: Repat na engleskom znači povratnik, i neformalna grupa Repats Srbija koju sam pokrenula malo pre nego što sam se vratila u Srbiju posle 11 godina života u inostranstvu, skuplja oko 800 visokoobrazovanih povratnika. Broj nam neprestano raste i sadrži povratnike sa šest kontinenata i iz skoro svih privrednih i obrazovnih grana. Organizujemo mesečne susrete prilikom kojih razmenjujemo praktična iskustva i korisne informacije vezane za povratak. Primarni cilj nam je olakšanje procesa reintegracije povratnika u srpsko društvo. Planovi za idući period su da pomognemo što većem broju ljudi koji se vrate da istraju u svojoj nameri i da ih podržimo kroz resurse i kontakte grupe da svoje znanje i iskustvo ovde podele i doprinesu boljitku naše zemlje. Takođe, trudićemo se da utičemo na produktivnost dijaloga matice sa brojnom dijasporom koja je željna i voljna da pomogne.

* GLAS: Sa kojim se sve problemima mladi visokoobrazovani povratnici susreću?

RUŽIČIĆ: Povratnici u Srbiji nailaze na brojne probleme, ali dva najveća su besmislena nostrifikacija diploma i sistem koji neguje i podržava prosečnost. Nostrifikacija diploma je nešto što će se, nadam se uskoro, promeniti. Prosečnost i kočenje inovacija je ono što me brine i plaši.

* GLAS: Zašto ste se Vi odlučili na povratak u Srbiju?

RUŽIČIĆ: Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan - želim da živim u Srbiji. Iako smatram ceo svet mojim, Srbija je ipak malo više moja nego druge zemlje. Srbija je zemlja gde želim da primenjujem svoje znanje i na čijem boljitku želim da radim. Srbija je zemlja gde želim da osnujem svoju porodicu i gde želim da provedem ceo svoj život. Mnogo sam dobila odlaskom u Ameriku zato što mi je to pokazalo da ne postoji savršena zemlja, narod, sistem…. savršenstvo treba da nađemo u sebi i da ga nosimo svuda sa nama. Srećna osoba je svuda srećna, nesrećna je svuda nesrećna.

* GLAS: Kako, prema Vašem mišljenju, omogućiti veći povratak ljudi koji su završili prestižne  fakultete u Srbiju?

RUŽIČIĆ: Pre svega, mislim da treba stvoriti uslove da se naši brojni stručnjaci iz dijaspore uključe i doprinesu svojim znanjem, a da se fizički ne vrate. Tehnologija nam je omogućila da se povežemo, a mi to ne koristimo. Verujem da bi bolje povezivanje i uspostavljanje odnosa između naših firmi i vladinih institucija sa njihovim kolegama iz dijaspore donelo poboljšanju situacije u Srbiji, kao i da bi poslalo važnu poruku tim ljudima, a to je da se ovde njihovo znanje ceni i da je potrebno. To bi možda bio prvi korak ka povratku. Takođe smatram da je netransparentan i nestandardizovan proces nostrifikacije stranih diploma nešto što pod hitno mora da se promeni. Problematično je nostrifikovanje radi zapošljavanja i to je mnogima od nas prva prepreka na koju nailazimo. Smatram da mora da nam se da ista šansa da pokažemo i dokažemo svoje znanje na tržištu rada. Trenutno nismo dobrodošli na mnoga mesta, bojim se i zato što donosioci odluka svoje pozicije čuvaju lažnim preprekama, a ne time što se trude da budu najbolji u tome što rade.

* GLAS: Jedan od Vaših projekata je i Centar za mame?

RUŽIČIĆ: Centar za mame je poslednjih godinu moj glavni fokus. To je udruženje građana koja se zalaže za radna prava majki, organizuje besplatne treninge i radionice za mame, umrežuje i podržava mame i promoviše zdrav i aktivan stil života. Verujemo da je jaka majka stub društva, i da osnaživanje majki osnažuje celu zajednicu. Problemi koje želimo da rešimo su ostvarivanje prava majki zagarantovanih zakonom o radu, kreiranje mreže podrške majkama, kontinuirana edukacija majki, promocija aktivnog i zdravog stila života… Ideju za Centar sam dobila još u Americi, gde sam radila blisko sa mamama koje su znale koja su im prava i kako da se izbore za ista. U Srbiji su moje drugarice i poznanice imale problema da ostvare svoja prava i to je motivisalo da pokrenem Centar. Takođe, želela sam da radim nešto što je od nacionalnog interesa, kao i da radim sa ženama, te su mame bile logičan prvi izbor. Pre Centra za mame u Srbiji nije postojala nijedna organizacija koja se zalaže baš za prava majki. Aktivnosti organizujemo od prošlog leta - prva aktivnost su bile besplatne vežbe i kratke radionice za mame na Kalemegdanu. Od novembra 2012. do danas funkcioniše pravno savetovanje za mame o njihovim pravima zaštićenim zakonom o radu, koje organizujemo u saradnji sa pravnom klinikom Univerziteta Union.

* GLAS: Šta je trenutno prioritet Centra?

RUŽIČIĆ: Trenutni prioritet je samoodrživost. Spomenula sam da Centar već godinu dana organizuje aktivnosti, nisam spomenula da sam na Centru radila godinu pre toga bez ikakvog uspeha. U poslednjih godinu je urađeno puno toga, a mnogi ne znaju da je sve urađeno bez ikakvih sredstava. Volonteri Katarina, Tatjana, Mario, Bojana i ja dajemo sve od sebe da mamama koje se javljaju pomognemo najviše što možemo, ali mislim da nam je sada sledeća stvar koja nam je potrebna za rast novac. Centar za mame sam uvek videla kao socijalno preduzeće, te će pored ovih već ustaljenih aktivnosti koje organizujemo, pokretanje socijalnog preduzeća unutar organizacije da bude sledeći korak. U ovom trenutku je rano da kažem više, reći ću samo da će dobitna formula da bude zapošljavanje ekonomski ugroženih žena, afirmacija mladih umetnika i proizvod koji je budućim mamama preko potreban.

Planovi

* GLAS: Kakvi su Vam planovi?

RUŽIČIĆ: Posljednje dvije godine radim kao konsultant za odnose sa javnošću, što je moja struka. Pored toga držim i radionice javnog nastupa. Od tih poslova živim, a sve svoje slobodno vrijeme posvećujem Centru za mame. Trenutno privodim kraju nekoliko poslova i krećem u hrabru akciju - sledeću godinu ću se fokusirati na Centar za mame, sa ambicijom da on stane na noge što se finansija tiče. Živeću skromno, ali ću raditi na ostvarenju svog sna. Nadam se da vam je sada jasno zašto sam toliko srećna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana