Uzduž i poprijeko: Djevojčice sa šibicama

Glas Srpske 09.08.2007 00:00

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

MEĐU simbolima takozvane "jalijaške kulture", čijom umjetničkom obradom se u nekim čaršijama može stići i do titule akademika, počasno mjesto svakako pripada vještini "šibicarenja". Onoj, dobro poznatoj igri, za koju su potrebne samo jedna kuglica i, kakve li simbolike, tri kutijice od šibica. Samo na prvi pogled jednostavno, "šibicarenje" ipak ima složenu tehnologiju, pa čak i dramaturgiju udruženog zločinačkog poduhvata, sa strogom podjelom uloga među učesnicima: Dok jedan od njih "valja", drugi igra rolu "gospodina koji redovno dobija", kako bi se namamila žrtva, lakomisleno uvjerena u naglo reformisanje svog ličnog budžeta. A u momentu kada se žrtva opelješi ili primijeti prevaru, na scenu stupa i treći akter, tobožnji "posmatrač", koji povikom "murija" omogućava bježaniju sa stečenim plijenom. E, sad se postavlja logično pitanje zašto ja sve ovo pišem? Pa zato što mi i neki savremeni reformski procesi sve više liče na moderno, a u raznorazne principe i standarde umotano šibicarenje. Zato što se i ovi procesi takođe odvijaju daleko od očiju javnosti, po raznim budžacima i skrovitim mjestima. Zato što se i u njima poigrava sa kutijama, naročito onim glasačkim. Zato što se i u njima već unaprijed znaju redovni dobitnici i još redovnija "mušterija". Zato što i u njima postoji identična podjela uloga. Zato što se i u njima takođe prividno i providno, ali sa istim ciljem, postojeća murija "proziva" a neka nova "priziva". I da se po njenom pojavljivanju svi razbježe. I da konačni rezultat igre sa "žigicama", bude žig BiH na svemu što se u Dejtonu nazvalo entitetskim. A od čega Julijance može da žigne srce, za razliku od Gregorijana(ca) i sličnih državnih službenika, koje "zabole uvo" za sve osim službene ocjene "ističe se" ... A takvi nam, pored šibica, iza brda valjaju i daleko ozbiljnije stvari, kao što je Ustav BiH, kojeg nemilice tumbaju i prevrću, i pored jasno ispisanog upozorenja da se radi o veoma krhkom i lomljivom dejtonskom proizvodu. Pa još i pored uputstva za rukovanje, koje insistira na demokratskim postupcima prilikom upotrebe ili zamjene dotrajalih dijelova. Pri tome, čak nije važno ni šta misle građani ove "zemlje seljaka na brdovitom Balkanu". Nije važno čak ni mišljenje naših "političkih lidera", osim ukoliko se isti slože sa modifikovanom Kardeljevom postavkom da "samo rad i rezultati rada međunarodnih činovnika u BiH određuju i njen položaj u (globalnom) društvu"... Nisu važne ni silne međunarodne konvencije koje insistiraju na pravu naroda na samoopredjeljenje, na referendumu, ličnom izjašnjavanju i ostalim tričarijama koje se, biva, u BiH primjenjuju automatski, a kojima se manipuliše "ručno", prije svega upotrebom "ručne kočnice"... Ali je zato važno mišljenje Doris Pak i sličnih djevojčica sa šibicama, koje neprekidno krešu kako bi nas "prosvijetlile" i put nam iz ove "mračne rupe Evrope" osvijetlile. Dakle, najbolje će biti ako uopšte ne razmišljamo, bilo neposredno, svojim glavama, bilo posredno, preko svojih izabranih i probranih predstavnika. Jer, očigledno je da nas samo praznih glava očekuju u Evropi. I da nas samo takve u Evropu dotjeraju uz pomoć šibetine, šibe ili šibice. Na nama je.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.