Monasi vjeruju u čudo

Glas Srpske
Monasi vjeruju u čudo

Pet godina smo čekali da se vratimo u manastir. Monasi su se vratili na ruševine. Crkva i zvonik bili su minirani i srušeni, dok ostali objekti nisu imali krov. Prvih mjesec dana proveli smo pod šatorom, a kada je zahladilo opremili smo jednu sobu, iznad koje je bila ploča, kazuje protosinđel Petar Ulemek

MANASTIR Svetih vrača Kozme i Damjana u selu Zočište jedan je od najstarijih srpskih manastira na Kosovu i Metohiji. Iako nadaleko čuven po čudesnim iscjeljenjima - u koja vjeruju i Albanci, pa su mnogi dolazili da ovdje nađu lijek za svoju bolest - ta činjenica nije pomogla da ostane sačuvan. Totalno je razoren 1999. godine, kada ga je razularena albanska horda minirala. Ipak, i na njegovim ostacima Albanci su nastavili da traže spas za bolesne. Samo oni, jer do povratka monaha u manastir, Srbi nisu mogli ni da priđu svojoj svetinji. O tome kakva je danas situacija u manastiru Zočište i drugim srpskim svetinjama na Kosovu i Metohiji, saznali smo u razgovoru s protosinđelom Petrom Ulemekom, nastojateljem manastira Đurđevi stupovi u Rasu i v. d. nastojatelja manastira Svetih vračeva Kozme i Damjana u Zočištu. - Ako posmatramo samo manastir Zočište, bez drugih, stanje je bolje. Pet godina smo čekali da se vratimo u manastir. Zahvaljujući činjenici da je komandu nad snagama KFOR-a u to vrijeme preuzeo Italijan, on je - u želji da povrati ugled multinacionalnih snaga poslije 17. marta 2004. godine, koje su sredinom marta te godine odigrale sramnu ulogu, tokom divljanja albanskih ekstremista - donio odluku da se 27. oktobra 2004. vratimo u manastir - rekao je protosinđel Ulemek. On je dodao da su se monasi vratili na ruševine manastira. Crkva i zvonik bili su minirani i srušeni, dok ostali objekti nisu imali krov. Iguman Ulemek je istakao da su monasi prvih mjesec dana proveli pod šatorom, a kada je zahladilo opremili su jednu sobu, iznad koje je bila ploča. - Tokom same obnove manastira nailazili smo na velike poteškoće. Na primjer, jednog dana u manastir je došao austrijski oficir, koji nam je rekao da moramo da skinemo dio krovne konstrukcije, na koji smo postavili crijep. To je obrazložio navodnim dogovorom da u manastiru postoje samo dvije-tri kelije i negodovanjem Albanaca iz sela, koji su govorili da se bezbjednosna situacija pogoršava. Tada je bukvalno zabranjena dalja obnova manastira, koja je trajala do avgusta 2005. godine - nastavio je svoju priču v. d. nastojatelja manastira u Zočištu. Obnova crkve, prema njegovim riječima, počela je 2006. godine. Koordinacioni centar za Kosovo i Metohiju finansirao je radove, a Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture uradio je projekat obnove. Osveštanje obnovljene manastirske crkve bio je praznik, ali i podsticaj za povratak Srba na Kosmet. - Ove godine crkvu u Zočištu osveštali su vladike Artemije i Teodosije. Ovom veličanstvenom događaju prisustvovalo je preko dvije hiljade Srba. Narod je tada pokazao da ima veliku volju i želju da ostane na svojim ognjištima - naglasio je iguman Ulemek. Da je na Kosovu i Metohiji planski sprovođeno etničko čišćenje potvrđuje i činjenica da je od petnaestak sela u opštini Orahovica, u kojima su živjeli Srbi, danas ostalo samo jedno. - Zahvaljujući Velikoj Hoči, jakom srpskom selu, koje je vijekovima odolijevalo osvajačima, i dijelu Orahovca, nastanjenom Srbima, mi smo drugi po broju Srba centar u Metohiji. Goraždevac kod Peći je najbrojniji, a Velika Hoča i Orahovac najveći su u Prizrenskom okrugu. Ta brojnost daje izvjesnu nadu. Zahvaljujući tome što su Srbi opstali u Velikoj Hoči i mi smo se lakše vratili u manastir u Zočištu - rekao je Petar Ulemek. Protosinđel je istakao da je on jedan od onih rijetkih, koji se po Kosovu i Metohiji kreće bez pratnje vojnika KFOR-a. Često se, kaže on, desi da se nađe u situaciji da lično provjeri bezbjedonosno stanje u pokrajini. - Dva puta mi se desilo da mi na putu pukne guma na automobilu. Jednom mi se to desilo kod Kijeva, a najbliži Srbi bili su u Klini, dvadesetak kilometara udaljeni. Albanci su mi pomogli, a pošto nisu mogli da skinu točak, vlasnik obližnje benzinske pumpe mi je ponudio ključeve od svoga vozila, kako bih završio posao koji sam započeo, dok on ne montira novu gumu. I drugi put su mi Albanci pomogli, i to u njihovom ozloglašenom uporištu - Mališevu - kada su pukle obje prednje gume na mom vozilu - riječi su igumana Ulemeka. Ipak, on je ocijenio da je opšta situacija na Kosmetu izuzetno loša. Kosovo Polje, podsjetio je, bilo je srpski gradić, a sada u njemu na prste mogu izbrojati srpske kuće. - Albanci otkupljuju srpska imanja uz puteve i raskrsnice. Pošto su "pokupovali" Kosovo Polje krenuli su dalje, u selo Brezje. U tom selu bilo je 218 srpskih kuća, a danas ih je samo dvadesetak. Čak i oni Srbi, koji su potpisali da neće prodati svoja imanja, prodali su ih - istakao je protosinđel Petar Ulemek, dodavši da mu se čini da se Srbija poigrava s Kosmetom, jer njena vlast uporno ponavlja da su Kosovo i Metohija dio Srbije, a prema Srbima u pokrajini ista ta vlast ponaša se maćehinski. Prema mišljenju oca Petra, saživot na Kosovu i Metohiji je moguć uz obostrano iskren pristup, uz nezavisan rad pravosuđa na identifikovanju i kažnjavanju onih koji su počinili zločine i uz poštovanje vjerskih sloboda. H. D. BORKOVIĆ ZVONA - Zvona srpskih svetinja čuju se na Kosovu i Metohiji. Hvala Bogu da je tako! Čak i u manastiru Zočištu zvone zvona, iako je jedno vrijeme KFOR zabranio njihovu upotrebu. Kasnije su nam dozvolili kratku upotrebu zvona ujutru i uveče, a nedjeljom i praznikom nešto duže. Nepunu godinu dana na snazi je bila zabrana upotrebe zvona i tada smo samo na klepala zvonili. I na ovakvim primjerima vidi se logika KFOR-a. Njegovi vojnici zaduženi su za bezbjednost svih u pokrajini, ali oni svaku napetu situaciju rješavaju zabranama za Srbe, što ide na ruku albanskim ekstremistima - rekao je protosinđel Petar Ulemek.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana