Istina oskrnavljena, mržnja produbljena

Ceremoniji su prisustvovali zvaničnici zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije čiji su državljani u protekle 24 godine prosecuirani u Haškom tribunalu. Sud je osnovan 25. maja 1993. godine odlukom Savjeta bezbjednosti UN radi gonjenja počinilaca ratnih zločina na teritoriji bivše Jugoslavije.

Tribunal je okončao sve prvostepene postupke, a njegov rad nastavlja Mehanizam za međunarodne krivične sudove koji će okončati žalbene postupke u procesima Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Vojislavu Šešelju, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.

Posljednju pravosnažnu presudu Haški tribunal je izrekao 29. novembra zvaničnicima nekadašnje Herceg-Bosne, a objavljivanje te odluke ostaće upamćeno po samoubistvu jednog od osuđenih Slobodana Praljka, koji je, čim je čuo kaznu, ispio otrov iz bočice sakrivene u džepu sakoa. Sedmicu prije toga, Haški tribunal je generala Ratka Mladića osudio na doživotni zatvor.

Iza Haškog tribunala ostaje više istina i mnogo nepravde, jer je tokom sudovanja često imao različite aršine. Sudije su Srbima izrekle šest doživotnih kazni i ukupno 758 godina zatvora, Hrvati su osuđeni na 166, a Bošnjaci na 41 i po godinu. Predmete protiv 13 optuženih Haški sud je ustupio domaćem pravosuđu - BiH deset, Hrvatskoj dva i Srbiji jedan.

Haški tribunal je sudio cijelom nizu najviših političkih i vojnih srpskih zvaničnika - Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Slobodanu Miloševiću, Biljani Plavšić, Milanu Babiću i Goranu Hadžiću. S druge strane, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović su izbjegli odgovornost i suočavanje sa pravdom.

Prva optužnica podignuta je 7. novembra 1994. godine protiv Dragana Nikolića zbog progona Bošnjaka. Prvo hapšenje po nalogu Haškog tribunala izvedeno je 16. novembra 1998. godine u Hrvatskoj kada je uhapšen bivši gradonačelnik Vukovara Slavko Dokmanović, optužen za zločine nad Hrvatima u tom gradu. Vojnik 10. diverzantskog odreda Vojske RS Dražen Erdemović prvi je osuđen nakon što je 1996. godine priznao krivicu za zločin u Srebrenici i prošao sa pet godina zatvora. Generalu Radislavu Krstiću je 2. avgusta 2001. godine izrečena presuda kojom je Tribunal prvi put utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid. Srpski general bio je i u ulozi prvog osuđenog na doživotni zatvor, a riječ je o Stanislavu Galiću.

Uprkos tome što je veoma česta ocjena da je haška pravda bila selektivna i antisrpska i da nije doprinijela pomirenju kao osnovnom cilju zbog kojeg je formiran Haški tribunal, njegovi čelnici kažu da su ponosni na svoj rad.

- Tribunal je donio veoma značajne presude, uključujući i posljednje u slučajevima "Prlić i ostali" i "Mladić". One simbolički obilježavaju kraj rada Tribunala i potvrđuju argumente da je rat u BiH bio međunarodni oružani sukob u koji su bile uključene Srbija i Hrvatska. Činjenice koje je utvrdio Tribunal treba da budu osnova da društva u regionu prihvate istorijsku istinu o tome šta se dogodilo tokom devedesetih godina prošlog vijeka na prostoru bivše Jugoslavije - smatra posljednji glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc.

Predsjednik Haškog tribunala Karmel Ađijus kazao je da je sud jarki primjer iskre iz koje se rađa pokret za promjenu.

- Naša ostvarenja pokazuju da je univerzalnost našeg Tribunala prerasla u tijelo koje je formulisalo međunarodne standarde pravde i uspostavilo najbolju pravnu praksu u svijetu. Hag je renomiran kao konačno odredište međunarodnog prava, tamo gdje žrtve širom svijeta žele da vide ostvarenje pravde. Haški tribunal je postao nadahnuće širom svijeta - kazao je Ađijus.

Generalni sekretar UN Antonio Gutereš kazao je da prije Haškog tribunala nije postojao nijedan sud koji bi mogao doprinijeti održavanju mira.

- Osnivanje suda pokazalo je novu riješenost međunarodne zajednice da oni koji su odgovorni za počinjenje zlodjela moraju biti privedeni pred lice pravde - kazao je Gutereš.

Savjet bezbjednosti UN je 2010. godine dao mandat Haškom tribunalu da omogući osnivanje informacionih i dokumentacionih centara u državama bivše Jugoslavije. Ti centri će omogućavati pristup elektronskim primjercima svih javnih spisa i arhivskog materijala. Jedan centar biće uspostavljen i u Sarajevu, dok je odbijen zahtjev iz RS da bude formiran i u Banjaluci.

Smrt u Haškom tribunalu

- Doktor Milan Kovačević umro u avgustu 1998. godine u ćeliji od pucanja stomačne aorte. Nije dočekao presudu.

- Predsjednik opštine Vukovar Slavko Dokmanović nađen je obješen u ćeliji 1998. godine. Presudu nije dočekao.

- Bivši predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević preminuo 2006. godine u ćeliji pri kraju suđenja.

- Bivši premijer Republike Srpske Krajine Milan Babić 2006. godine počinio samoubistvo vješanjem u ćeliji.

- General Vojske RS Zdravko Tolimir preminuo 2016. ubrzo nakon što je osuđen na doživotni zatvor.

- Bivši komandant Glavnog štaba HVO-a Slobodan Praljak izvršio samoubistvo, ispivši otrov na izricanju presude.

Pravosnažno oslobođeni

- Bivši komandant Armije RBiH u Srebrenici Naser Orić oslobođen optužbi za zločine nad Srbima.

- Generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak oslobođeni krivice za progon Srba iz Hrvatske.

- Bivši komandant OVK Ramuš Haradinaj u dva navrata oslobođen krivice za zločine nad Srbima i Albancima na Kosovu i Metohiji.

- Bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilo Perišić oslobođen krivice za zločine u Hrvatskoj i BiH.

Da li je Haški sud ispunio cilj zbog kojeg je osnovan, da li je dijelio pravdu i kakva istina o ratovima u Jugoslaviji ostaje poslije njega?

Nedeljko Čubrilović, predsjednik Narodne skupštine RS

Sud je svojim selektivnim pristupom žrtvama, zločinima i zločincima produbio nerazumijevanje i netrpeljivost naroda i zemalja bivše Jugoslavije. Od osnivanja je imao samo jedan cilj - kazniti i proglasiti krivim samo jedan narod. Haški sud je okončao rad ne ostvarivši svoj javno proklamovani cilj i navodni razlog osnivanja - pomirenje u regionu.

Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica

Haški tribunal nije ispunio cilj zbog kojeg je osnovan, nije radio po pravu, niti je dijelio pravdu, a nije iza sebe ostavio ni istinu o ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Primarni ciljevi su bili pomirenje, postizanje pravde i istine i izvođenje svih zločinaca pred lice pravde. Nijedan od tih ciljeva nije postignut. Nakon zatvaranja Haškog tribunala narodi su mnogo više podijeljeni, čemu su doprinijele presude tog suda.

Darko Mladić, sin generala Ratka Mladića

Haški tribunal je imao promenljivu misiju, dugo smo slušali priču o pomirenju, a sada tvrde da za to nisu imali mandat. Kažnjivost su sprovodili bukvalno po nacionalnim kriterijumima. Iskrivljeno je predstavio činjenice iz ratova u bivšoj Jugoslaviji i time sve ostavio u stanju zamrznutog konflikta umesto da je doprineo rešavanju problema iz devedesetih godina prošlog veka. Pristrasno se ponašao prema Srbima, pogotovo prema srpskim vojno-političkim rukovodiocima. Taj sud je ostavio negativno nasleđe.

Toma Fila, advokat

Niko ne misli da je Haški tribunal ispunio cilj zbog kojeg je osnovan, to čak ne misle ni Amerikanci. Taj sud je startovao s pozitivnim razlozima koje niko nije mogao da ospori - da države na prostoru bivše Jugoslavije nisu sposobne da sude svojim ljudima. Kao razloge su navodili i pomirenje i satisfakciju žrtvama. Kasnije su izmislili pravila koja su menjali šezdesetak puta na štetu Srba. Tako je taj sud pretvoren u pravnog monstruma o kome niko nije mogao da kaže ništa dobro. To je bio sud koji je sramota za pravosuđe.

Branko Lukić, advokat

- Rezolucijom kojom je osnovan Haški tribunal je dobio tri osnovna zadatka - privođenje zločinaca pravdi, donošenje pravde žrtvama i pomirenje u regionu. Čak i u Haškom tribunalu na kraju tvrde da im pomirenje nije bio zadatak. Taj sud nije imao balans i zato nema pomirenja. Realizacija prva dva zadatka zavisi od perspektive iz koje se gleda. Iz srpske perspektive to je katastrofalno. Nijedan zločinac koji je počinio zločine nad srpskim narodom nije priveden pravdi. Istina o ratovima u Jugoslaviji poslije tog suda je iskrivljena jer je pristup bio iskrivljen.

Vlado Adamović, advokat

Haški tribunal je polovično ostvario svoj cilj. Njegov mandat je prekinut. Dobro je što postoji ideja međunarodnog suda koji će unaprijediti međunarodno humanitarno i krivično pravo, ali je loše to što su pojedine presude odstupale od uobičajenih doktrina krivičnog prava. To je izazvalo strašne zabune u pogledu prezentovanih činjenica, tako da je to ostalo nedovršeno. Sudu je trebalo produžiti mandat još deset godina i onda bi se ispravilo sve što mu je prigovarano. Sasvim sigurno je da haške presude ne donose punu istinu o ratovima na teritoriji bivše Jugoslavije.

Željko Vujadinović, istoričar

Suđenje za ratne zločine je civilizacijsko dostignuće, ali problem je nastao jer je Haški tribunal i pored njegovih ostvarenja u procesuiranju ratnih zločina na prostoru nekadašnje Jugoslavije bio sredstvo političkog pritiska i što se ponašao kao strana u sukobu. Istina je samo jedna. Pravda i istina vode ka pomirenju, ali iza Haškog tribunala nije ostala istina o ratovima u bivšoj Jugoslaviji.

Dragomir Anđelković, politički analitičar

Haški tribunal imao je prljavu političku ulogu i kao nasljeđe ostavlja veliku mrlju na pravosuđu i na takozvanim evropskim vrijednostima. On je formiran radi suđenja zbog ratnih zločina i pomirenja, ali pokazalo se da on ima samo jednu funkciju - pranje biografija i uloge vodećih ljudi zapadnih zemalja koje su započele rat na Balkanu i ključnih zapadnih piona na Balkanu i prebacivanje krivice na druge.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.