Sudbine izbjegličkih porodica iz Chinvalija

MOSKVA - Iako je od vojnih dejstava u Chinvaliju prošlo nešto manje od sedmice, ono što su ljudi tamo preživjeli zauvijek je izmijenilo njihov život - mnogi su u trenutku izgubili dom, posao, sve što su imali, ali najstrašnije ih je sve pogodio gubitak najbližih, prenose agencije.

Oni, koji su uspjeli da prežive granatiranja gruzijskih snaga, nastavljaju da žive s nadom u spas prijatelja i rođaka poslije operacije gruzijske vojske 8. avgusta.

Gruzija je kontrolisala približno polovinu teritorije Južne Osetije, otcijepljene 1992. godine, a ostatak nepriznate vlasti u Chinvaliju.

U izbegličkim logorima pod Vladikavkazom, u ruskoj republici Severnoj Osetiji, ne prestaje očajna potraga za djecom, majkama, bakama...

Neli Gabareva izgubila je kćerku kada je u Chinvaliju počelo da se puca. Nekoliko dana žena je provela u podrumu ne prestajući da se moli. Svoju kćerku je pronašla u izbjegličkom logoru poslije čega ne ispušta dijete iz naručja.

U jednom od šatora našla se porodica Baglojevih. Izbjeglice su po drugi put. Bježali su i u vrijeme prvog konflikta 1992. godine.

- Tada su nam kuće bile oštećene a sada je sve sravnjeno sa zemljom - kaže Marina Baglojeva, navodi agencija RIA Novosti.

Iz zapaljenog Chinvalija svako se spasavao kako je znao i umio - majka je otišla kolima sa komšinicom sa tijelom poginule djevojčice na zadnjem sjedištu. Roditelji su odlučili da odvezu tijelo kćeri iz grada jer nisu mogli da je sahrane od kiše metaka.

Djeda Baglojevih tri dana je bio talac Gruzina kao “živi štit”. Pustili su ga u prošlu subotu kada su stigli mirotvorci.

Sedmogodišnji Elbrus Plijev bežao je s mamom i malom sestrom kada je počelo bombardovanje prijestonice Južne Osetije. Uplašeni pogled djeteta zabilježio je objektiv reportera. Poslije nekoliko dana fotoreporeteri “Vijesti” tražili su Elbrusa i našli ga u bolnici u Rostovu na Donu.

Dječak je pod velikim stresom. Poslije tri dana pješačenja jedva da govori. Sada je i u Alagiru i u Vladikavkazu takve djece mnogo. Sakrivali su se u skloništima s malo hrane  i vode a od eksplozija u pucnjave danima nisu spavali. Neki su još u stanju šoka.

Ne znaju vlastito ime

Stotine izbjeglica ne mogu da se sjete kako su iz chinvalskih podruma stigli do logora, neki ne znaju ni svoje ime. Pred psiholozima koji su stigli u logor je ozbiljan zadatak - kako da im pomognu da prevaziđu šok od preživljenoga. Među izbjeglicama ima i trudnica, koje se nadaju da će njihova buduća djeca biti bolje sreće.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.