Ko zna zašto je to dobro

Institucije BiH najpreciznija su slika zemlje u kojoj su smještene. Posljednjih desetak dana detaljno je prikazano kako stvari funkcionišu. Sve je puno neodgovornosti, diletantizma, kombinacija, varijacija, spletki, podvala, a za sve su to oni koji se nalaze u tim institucijama odlično plaćeni. Na sličnim principima, raspadnuta i neorganizovana, funkcioniše i ova nazovidržava.

Postoji ta teza da je u Dejtonu sve to osmišljeno baš zato da bi sve strane u BiH, a naročito Srbi, bile privoljene da rade u zajedničkim organima. Suština te zamisli je otprilike u maksimi "daj im dobre plate, ne moraju ništa da rade". Samo da postoje i da navodno funkcionišu. Poslanici, delegati, direktori, rukovodioci, zamjenici i pomoćnici na nivou BiH odavno su u kategoriji najplaćenijih ljudi u zemlji i to je postalo toliko normalno da niko više, pa ni mediji, ne pridaju puno pažnje toj činjenici. Nekada su se i novinari i javnost zgražavali zbog rekordnih plata poslanika, a danas više niko o tome ne piše. A ništa se nije promijenilo. Ni visina plata, ni stepen nerada.

Kada se sve to ima na umu, drugačije može da se posmatra kriza koja drma zidove zgrade na Marindvoru u proteklih 15-20 dana. Otuda nije nelogično ni što većina naroda sve vidi samo kroz puku borbu za fotelje, a tek mali broj političara se uopšte trudi da isti taj narod ubijedi da nije samo to u pitanju.

Odnos snaga u ovom trenutku je takav da bukvalno svako može biti smijenjen, a to može mnogo da zaboli, ali da je mnogo teže imenovati nekoga drugog umjesto onog smijenjenog. Ona bizarna situacija u kojoj je Branislav Borenović dobio NULA glasova prilikom izjašnjavanja poslanika o prijedlogu da baš on bude imenovan za člana Kolegijuma Predstavničkog doma.

Situacija je takva da svi mogu sa svima, ali i svi mogu protiv svih. Sama ta činjenica dovoljna je da na svoje dođu oni koji odavno tvrde da zajedničke institucije treba ukinuti ili ih bar svesti na obim propisan Dejtonom. U tom obimu bila bi, podsjetimo, samo tri ministra u Savjetu ministara.

I stoga se sada niko ne usuđuje da prognozira šta bi se moglo dalje dešavati. A moguće je baš sve. I da SNSD bude izbačen, i da opozicija iz Srpske bude ubačena u vlast, i da se vrati SDA pa da napenale "trojku", moguće je i da nekome padne na pamet da se riješi Dragana Čovića i njegove ekipe. Sve je moguće osim da situacija bude stabilna.

A najviše je moguće da se do izbora 2026. ne promijeni ništa.

I da na tim izborima ponovo budu izabrane iste ove stranke sa približno sličnim brojem poslanika. I da nakon toga ponovo imamo jedno veliko ništa.

Ko zna zašto je to dobro.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.