Progutale su ih rijeke u Srbiji i još nisu pronađeni

Porodica Radosavljević već dva i po mjeseca traga za Urošem (23), koji je nestao 6. decembra u Dunavu kod Vinče. Bilo je kasno veče kada je čamcem krenuo po Dunavu, a njegovo prazno plovilo je pronađeno 13 kilometara nizvodno. Nema dokaza da je neko boravio sa Urošem, ni da je nad njim počinjeno nasilje.

Porodica ne zna njegovu sudbinu. Da li je, kojim slučajem, živ? U početku su se nadali, tragali, očekivali da će ga pronaći negdje na obali, promrzlog.

Vodi se kao nestao, pa, ako je i negdje u mutnim dubinama Dunava, svijeću još niko ne može da zapali. Olakšanje za porodicu bilo bi i samo saznavanje istine o sudbini djetetea, pa čak i ako su te vijesti najgore.

- Svakog dana je sve gore. U prvih mjesec dana radio je adrenalin, nadali smo se da ćemo ga naći. Očekivali smo da je živ, da ćemo ga pronaći negdje sa hipotermijom. Nije bilo tragova da se utopio, ali nemamo dokaza ni da se to nije desilo - priča njegova majka Vera.

Majka vrijeme provodi u čekanju, na lijekovima, ne odlazi na posao...

- Prošle nedjelje smo bili na vodi, od Vinče do Smedereva prošli smo desnom stranom, a vratili smo se lijevom. Ne idemo svaki dan u potragu. Svi koji poznaju Dunav kažu da nema potrebe tragati svaki dan, iako bih ja najradije išla - kazala nam je Vera.

Alarm se upalio početkom februara. Jedno tijelo je isplivalo, a dvije porodice pozvane su radi identifikacije.

- Juče me zvala inspektorka da me pita koje cigare puši, koji je telefon nosio. Onda sam danas shvatila o čemu se radi - ispričala je tada Vera.

To nije bio Uroš, već Saša Kostić, tridesettrogodišnjak koji je nestao 3. novembra.

- Majkina duša! Čekali, čekali tri mjeseca, pa, evo, da ga neko nađe, da nam javi - potvrdila je tada majka pokojnog Saše, Svetlana Kostić.

Nažalost, neka tijela nikada nisu pronađena. Za njihove porodice oni nisu ni živi ni mrtvi, ono malo nade koje tinja u njima bori se sa crnim slutnjama da će sljedeći telefonski poziv značiti - kraj. Takav je slučaj Barbare Vitez, djevojčice za koju se vjeruje da je upala u Tisu.

- Koliko dugo će tijelo plutati rijekom, kao i da li će isplivati, zavisi od niza faktora kao što je temperatura vode u rekama, jačina protoka vode, vodostaj, kao i konfiguracija terena priobalja. Tijelo može biti pronađeno i na 100 kilometara od mjesta utapanja. Tokom 2019. godine bilo je ukupno 12 uspešnih spasavanja lica iz reka, kao i 17 asanacija preminulih lica iz rijeka - rekli su u MUP.

Oni su dodali i da Ministarstvo unutrašnjih poslova ne učestvuje u procesu identifikacije.

Ipak, oni jesi angažovani u potrazi.

- Po prijavi nestanka lica policija preduzima mjere na pronalasku istog opservacijom dijela rijeke, obilaskom kako užeg, tako i šireg mjesta gdje je prijavljen događaj, neposrednim opažanjem, kao i razgovorom sa očevicem događaja. Takođe, postoji površinska pretraga kao i direktna u kojoj ronilac pod vodom pretražuje površinu u cilju pronalaska tijela - navode u policiji.

Tijelo koje ispiva nekada ostaje NN
Kada tijelo dugo vremena provede u vodi, potrebno je uraditi DNK analizu radi otkrivanja identiteta. Međutim, ta analiza je uspješna samo ako se genetski kod osobe koja je isplivala poklopi sa genima srodnika koji je traže ili njegovim uzorkom. Ako nema poklapanja - ne zna se ko je pronađen.

Tako je 2005. godine u reku Tisu upao autobus pun sa više od 20 putnika. Spaseno je samo sedmoro, a izvučena su i tri tijela davljenika. Tri godine kasnije, isplivalo je još jedno tijelo, vjerovatno jedne od žrtava ove nesreće, ali kada je urađena DNK analiza, rezultati se nisu poklopili sa uzorcima onih srodnika koji su tražili nestalog: majke, sina i brata.

To je najvjerovatnije bio vozač autobusa, ali niko se tada nije javio da svoj DNK materijal uporedi s njegovim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.