Petar Kunić o "aprilskom paketu" nakon 20 godina: Htjeli su da potpuno razvlaste Srpsku

Prethodnih dana navršile su se pune dvije decenije od pokušaja ustavne reforme u BiH, poznate kao "aprilski paket", jednog od najkontroverznijih političkih projekata u postdejtonskoj eri.

Iako nikada nije usvojen, ovaj paket i danas izaziva podijeljena mišljenja, jer ga jedni vide kao propuštenu priliku za funkcionalniju državu, dok drugi smatraju da bi njegovo usvajanje značilo ozbiljno slabljenje entitetskih nadležnosti.

O dešavanjima iza zatvorenih vrata, političkim pritiscima i ulozi domaćih i međunarodnih aktera za "Glas" govori tadašnji potpredsjednik Ustavnopravne komisije Parlamentarne skupštine BiH i poslanik Petar Kunić koji navodi da je tada u pregovorima spriječio donošenje rješenja koje bi entitete, odnosno Republiku Srpsku u konkretnom slučaju, u potpunosti razvlastilo.

GLAS: Navršilo se punih 20 godina od famoznog "aprilskog paketa". I danas se o tim prijedlozima ustavnih promjena polemiše. Kako ste to tada doživjeli kao aktivni političar u BiH?

KUNIĆ: Tada sam bio potpredsjednik Ustavnopravne komisije u parlamentu, pa sam bio bliže upoznat sa procedurom. Kada smo dobili na u komisiju prijedlog amandmana bio sam zaprepašten jer je faktički drastično mijenjan Ustav BiH na štetu entiteta, odnosno na štetu Republike Srpske u konkretnom slučaju. Radilo se o tome da su tim prijedlogom prenesene gotovo suštinske nadležnosti entiteta. Prvo me zaprepastila činjenica da je to prošlo stručnu komisiju, koja je imala zadatak da pravno i normativno definiše ustavne amandmane, a prethodno je to prošlo i kroz ruke političkih lidera. Ne znam koliko je korisno da spominjem tadašnje lidere.

GLAS: Podsjetite nas ko su tada bili lideri.

KUNIĆ: Čavić, Ivanić i Dodik. Dakle, oni su prihvatili nacrt tih amandmana koji su radikalno degradirali poziciju Republike Srpske. Naime, radi se o sljedećem. Prvi put te 2006. godine formulišu se amandmani na Ustav BiH. Do tada je to išlo odlukom visokog predstavnika ili dogovorom među političarima, a parlament je to usvajalo. Ovdje se radi konkretno o amandmanima koji suštinski mijenjaju Ustav u korist države. Dakle, vrše centralizaciju države, a na štetu entiteta. Da su prihvaćeni amandmani, entiteti bi postali administrativne jedinice i bili bi razriješeni moći. Prema predloženim amandmanima, BiH bi imala jednog predsjednika, dva potpredsjednika, koji bi se mijenjali po principu rotacije, a birao bi ih parlament, a ne narod. U izvršnoj vlasti uveo bi se sistem premijera bez većeg uticaja entiteta. Broj poslanika u Predstavničkom domu bio bi povećan sa 42 na 83, a tri bi pripala ostalima. Dom naroda bi se povećao sa 15 na 21 delegata, s tim da bi mogao raspravljati samo o vitalnom interesu. I sada dolazimo do te suštine. Dakle, Dom naroda više ne može biti neka kočnica u daljnoj proceduri, nego samo po pitanjima od vitalnog interesa. Svi ostali zakoni donosili bi se u Predstavničkom domu, ne u parlamentu, nego samo u jednom domu. Dakle, tu Predstavnički dom mijenja svoju poziciju i postaje parlament, jer je Dom naroda zadužen samo za vitalni interes. Predložene promjene sadržavale bi podijeljene nadležnosti, tako da bi se postojećim državnim nadležnostima dodale poljoprivreda, nauke, tehnologija i lokalna samouprava. Ovdje je veoma značajno pomenuti lokalnu samoupravu koju bi regulisao parlament, odnosno Predstavnički dom. Tu dolazimo i do one ključne podvale ustavnih promjena i ona se odnosi na Parlamentarnu skupštinu koja bi trebala postati ekskluzivni i isključivi nosilac vlasti u BiH. Time je parlament trebao dobiti pravo da isključivo donosi zakone, a entiteti se faktički negiraju. Mi (Tihomir Gligorić i Petar Kunić, op.a.) smo predložili amandmane na taj prijedlog, jer nismo vidjeli entitete da mogu da donose zakone. Ako je parlament BiH ekskluzivni nosilac zakonodavne vlasti u zemlji, onda entiteti faktički nemaju mogućnost da donose zakone. I to je ključna odredba. Moja ideja je bila da se stavi prijedlog za promjenu tog amandmana i to u smislu da se ta odredba briše. Odnosno, da nadležnosti parlamenta BiH budu u skladu sa postojećim Ustavom, da se ne dodaje nikakva nadležnost.

GLAS: Šta se dalje dešavalo?

KUNIĆ: Posle toga, na Ustavnopravnoj komisiji mi smo razmatrali amandmane koji u paketu nisu prihvaćeni. Međutim, dali smo do znanja da je većina amandmana prihvatljiva da bi "navukli" na razgovore američkog ambasadora. Rekli smo da ćemo glasati za te amandmane ukoliko se izmjene te odredbe na kojima smo insistirali. Obavili smo tri razgovora sa sekretarom američke ambasade, gdje smo tražili promjenu u dvije odredbe koje su se odnosile na nadležnost Parlamentarne skupštine. Prvi razgovor nije uspio, kao ni drugi, dok je treći bio uspješan jer su prihvaćeni naši prijedlozi. Zašto? Zato što su im nedostajala dva poslanika da glasaju "za". Mi smo se izjavili da ćemo glasati "za", ako prihvate te suštinske izmjene. I to je Daglas Meklhejni, tadašnji ambasador SAD-a, prihvatio i pozvao političke lidere na sastanak noću, negdje oko ponoći. Išli su Čavić, Dodik i Ivanić. Mislim da su išli helikopterom i Dodik je nazvao mene i pitao šta treba prihvatiti, odnosno mijenjati. Ja sam mu objasnio. Oni su otišli na taj sastanak i ti amandmani naši, odnosno moji i Tihomira Gligorića, su prihvaćeni. Nakon toga uslijedilo je zvanično predlaganje amandmana uz uvažavanje naših prijedloga. Američki ambasador sve to prihvata i dalje to ide na parlament. Na parlamentu protivnici su bili poslanici iz stranke (Harisa) Silajdžića. On je tu odigrao ključnu ulogu. Oni su se izjašnjavali kao da su da su cijelo vrijeme protiv nekih amandmana, ali to je bio privid, simulirali su. To je bila simulacija, nisu bili iskreni, jer su mislili ako su oni protiv, da ćemo mi biti za.

GLAS: Dakle, taj paket ustavnih promjena nije došao na sto preko noći. Vođeni su intenzivni pregovori od Vašingtona do Sarajeva.

KUNIĆ: Razgovore su vodili lideri. Međutim, bila je i komisija, stručna, koja je trebalo normativno-pravno to da definiše. U toj komisiji bili su Rajko Kuzmanović, Snježana Savić i Marko Rajčević koji su to prihvatili i to je došlo na Ustavnopravnu komisiju. Dakle, gotovo svi su to prihvatili. Evo jedino što do sada nije izašlo na vidjelo, to je jedna televizija znala, da smo Gligorić i ja to srušili. Obavijestili su me iz te stručne komisije da će me pozvati drugi dan, ali nisu, nego su pozvali Čavića, Ivanića i Dodika. I Dodik je tada izjavio: Evo, vidite, dobri su amandmani. Kunić je prihvatio, iako je bio najveći protivnik. Zamislite podlosti.

GLAS: Često se kada se priča o "aprilskom paketu" kaže "da je usvojen bilo bi loše po Srpsku, da su ga Srbi odbili, bilo bi još gore". Šta Vi kažete?

KUNIĆ: Suština nadležnosti entiteta bi tim amandmanima, da su prihvaćeni, bez naše intervencije, faktički nestala. Entiteti bi bili administrativne jedinice. Ako nemate zakonodavnu nadležnost, šta imate? Da donosite odluke i podzakonske akte. Za mene je bilo najveće iznenađenje da su takvi amandmani došli pred Ustavnopravnu komisiju. To je bilo katastrofalno za Republiku Srpsku.

GLAS: Pojedini savremenici su godinama nakon pada paketa govorili da je to bio vješto odigran potez od strane srpskih funkcionera, uz to navodeći da je Silajdžić pozelenio od muke zbog ponašanja srpske strane i "pristajanja" na amandmane.

KUNIĆ: Da, Beriz Belkić je rekao da su do jedan sat ujutro čekali šta će reći Ustavnopravna komisija. Kada je pokojni Sulejman Tihić javio da su moji i Gligorićevi prijedlozi prihvaćeni, Belkić je potrčao prema meni i rekao: Pero, Pero, sve si ti to skuvao. Nijaz Duraković je rekao da "takav nije dolazio 15 godina u ovaj dom". Znači, suština je bila ovdje ono što govorim, da uzmu zakonodavnu nadležnost Republike Srpske.

GLAS: Zbog čega je zapravo Silajdžić bio protiv?

KUNIĆ: Za to što su prihvaćeni naši amandmani. Ja njemu skidam kapu, on je sposoban za kamuflažu, da odigra, parazitira i tako dalje. Jedan je od najsposobnijih političara sa bošnjačke strane.

GLAS: Šta Vas je podstaklo da cijelu knjigu posvetite "aprilskom paketu"?

KUNIĆ: Upravo ta činjenica, što je to suštinsko pitanje u posljednjih 30 godina. To su Amerikanci dobro pripremili. Naravno, Silajdžić je tu dosta učestvovao.

GLAS: Kako bi BiH, odnosno Republika Srpska izgledale danas da je prije dvije decenije usvojen "aprilski paket"?

KUNIĆ: Republika Srpska bi bila obična administrativna jedinica.

GLAS: Jasno je da bi amandmani iz temelja promijenili Ustav BiH. Koliko su od te 2006. godine stranci uzeli stvari u svoje ruke i na krilima tzv. bonskih ovlašćenja izmijenili unutrašnju strukturu BiH?

KUNIĆ: Pedi Ešdaun je svojim odlukama izmijenio ustavnu cjelinu BiH. Ali, šta je primjetno ovdje, i zašto se to dešavalo. Naravno, bošnjačka strana je lobirala, sa jačim intenzitetom, a ja bih rekao i sa više znanja. Mi u parlamentu nismo imali sposobnih ljudi koji se posvećuju tim pitanjima nadležnosti i Ustava BiH. Tada poslije jedne sjednice Ustavnopravne komisije, gdje nismo uspeli dogovoriti, vozio me Momčilo Novaković, tadašnji jako dobar poslanik. Ubjeđivao sam ga od Sarajeva do njegove kuće, da izmisle u svojim redovima dvojicu ljudi koji će glasati protiv tih predloženih amandmana. On je samo govorio: "Meni je šef rekao, profesore, i ja to moram". Dakle, to ubjeđivanje trajalo je na putu od Sarajeva do njegove kuće u Prnjavoru. I nisam u tome uspio.

GLAS: Srpska se, kako tvrde njeni predstavnici, i dalje drži Dejtona i traži da joj bude vraćeno ono što je silom ili pod pritiscima oduzeto. Ima li šanse da u BiH ponovo zaživi tzv. izvorni Dejton?

KUNIĆ: To nije moguće. To su političke floskule, davanje lažnih nada. Nema mogućnosti vraćanja nadležnosti, jer one se mogu vratiti samo predviđenom ustavnom procedurom. To treba da prihvati parlament sa potrebnom većinom sve tri strane, a to je nemoguće. Sve je to nadošlo insistiranjem bošnjačke strane koji su imali neke ljude koji su poznavali i više bili posvećeni Dejtonskom sporazumu. Tu je i naklonost određenih krugova međunarodne zajednice, jer je ona uvijek težila nekoj centralizaciji države. Naravno i Sarajevo je to koje je čvorište svih zbivanja, i tu se može više uticati na ljude.

GLAS: Da li je izgledniji neki "Dejton dva" ili nešto tome slično?

KUNIĆ: Mislim da je to nemoguće s obzirom na okolnosti, na ovih 30 godina, kako se strane izjašnjavaju i čemu teže. Prema tome, nikad jedan narod ne možete prisiliti da radi nešto ako smatra da je to protiv njega. Ne vjerujem u "Dejton dva". Ko bi to mogao natjerati strane, sada u BiH, da glasaju tako i tako? I te strane su se obučile, vidjeli su disanje međunarodne zajednice i da je ona pristrasna u nekim stvarima i naravno da se više neće prihvatiti neke stvari koje su na štetu Republike Srpske. Kažem, najviše loših stvari dešavalo se zbog neznanja i neposvećenosti srpskih poslanika u parlamentu BiH i uopšte u institucijama. Iz SNSD-a izdvojio bih, i to je dobro istaći, a sada je nema nigdje, Dušanku Majkić. Ona je bila odličan poslanik. Ona se pripremala, svaki put je dolazila spremna na sjednicu, dok za ostale nemam riječi. 

 

Selekcija kadrova

GLAS: Kako vidite budućnost BiH, da li je moguće da ponovo na sto bude stavljen neki novi "aprilski paket"?

KUNIĆ: Mislim da Republika Srpska više ne može prihvati nikakve promjene na svoju štetu. Ne bi smjela, ali nikada ne možete procijeniti da li će se nešto desiti. S obzirom na situaciju, okolnosti u Evropi i svijetu mislim da moramo sa više pažnje upućivati svoju reprezentaciju, kako je sada zovu, u Sarajevo. Tamo moraju ići ljudi koji će se potruditi, koji će biti posvećeni interesu Republike Srpske. Nažalost, do sada tu nije bilo prave selekcije u kadrovima, kao što nemate ni u Republici Srpskoj pravu selekciju u kadrovima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.