Histerija u FBiH nakon smrti Ratka Mladića rasplamsala podjele koje na ovom području postoje decenijama

Smrt generala Ratka Mladića, nekadašnjeg prvog čovjeka Vojske Republike Srpske (VRS), nije stavila tačku na podjele koje njegovo ime već decenijama izaziva. Naprotiv - njegov odlazak ponovo je razbuktao jednu od najdubljih.

Generalovi saborci i poštovaoci su veoma brzo nakon vijesti iz Haga preplavili, mahom, društvene mreže Mladićevim fotografijama, uz posljednji pozdrav heroju i komandantu. Na drugoj strani, koja u njemu vidi samo krvnika iz haške priče, to je otvorilo stare rovove i pokrenulo talas uvreda, pritisaka i prijetnji prema onima koji su se drznuli da se od njega, ipak, oproste kao od čovjeka koji je branio svoj narod. 

Mladić je, nakon što se Mehanizam za krivične sudove oglušio na zahtjeve porodice i tima odbrane da iz humanih razloga, koji su poznati i cijenjeni u cijelom svijetu, bude pušten na liječenje u Srbiju, preminuo 27. avgusta, u 84. godini poslije duže i teške bolesti. 

U pritvorskoj bolnici se nalazio od 2024. godine, gdje je posljednjih godinu i po bio vezan za krevet, a generalova smrt je dio javnosti podigla na noge i zbog načina na koji se Hag ponio prema njemu pred smrt, nakon posljednjeg moždanog udara, ne puštajući ga da život okonča u Srbiji. 

Mladić je, međutim, i nakon smrti, kako tvrde analitičari i istoričari, ostao kao trn u oku kod onih koji nastoje, ne samo da održe živim svoje ratne i postratne narative, nego i da ih nametnu kao jedine, satjerujući u ćošak i prijeteći zatvorom onima koji ne misle tako.  

"Inckova krila"

U demokratskoj i suverenoj državi, kakvom se i BiH predstavlja u svijetu, na snazi je takozvani "Inckov zakon". 

Riječ je o famoznom članu 145a Krivičnog zakona BiH koji je zaostavština Valentina Incka s konca mandata na poziciji visokog predstavnika u BiH kojim je nametnuo da je negiranje genocida i veličanje osuđenih za ratne zločine krivično djelo, koje prati kazna zatvora i do pet godina. 

Na krilima nametnutih odredbi, odnosno nametnutog verbalnog delikta u doba demokratije, bošnjačka politička elita i udruženja su podnijeli oko 55.000 krivičnih prijava protiv svih koji na društvenim mrežama objave fotografije Mladića, nazivajući to uvredljivim, nasilnim. 

Tako su stavljene mete na mnoga čela. Uslijedili su i otkazi čak i ljekarima saradnicima u ustanovama u FBiH, tamošnjim sportskim kolektivima te progoni i u Hrvatskoj zbog objava posvećenih Ratku Mladiću na društvenim mrežama, a posvete su uzdrmale i političke scene u Srbiji i Crnoj Gori. 
Za predsjednika Saveza Srba iz regiona Miodraga Lintu je nedopustivo da se krivične prijave koriste kao sredstvo pritiska i zastrašivanja srpskog naroda.

- Imamo do sada na desetine hiljada krivičnih prijava, a taj broj vjerovatno će još rasti. Taktički će stavljati ljude na spiskove za odstrel samo zato što imaju drugačije mišljenje o ulozi Mladića u Odbrambeno-otadžbinskom ratu - kazao je za "Glas” Linta.

Nedemokratski je, ističe, da se izjave saučešća, fotografije i komentari automatski proglašavaju krivičnim djelom.

- Očigledno je na sceni opaki plan kolektivne satanizacije srpskog naroda i pokušaj da se spriječi da ima pravo na jedno od osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na slobodu izražavanja. Nije tačno da objava fotografije generala Mladića, izjava saučešća i drugi komentar ima za cilj da izaziva nacionalnu, vjersku, rasnu mržnju ili netrpeljivost prema pripadnicima bilo kog drugog naroda, odnosno u ovom slučaju bošnjačkog – naveo je Linta.

Trenutna atmosfera linča i kolektivne krivice, navodi on, apsolutno je štetna za mir i stabilnost u BiH.

- Takvoj kampanji treba se suprotstaviti argumentima i činjenicama. Mora se poslati jasna poruka da takav način ne može da zastraši srpski narod i ne može na takav način da se promijeni mišljenje srpskog naroda o časnoj ulozi generala Mladića u proteklom ratu. Da ne idemo sada dalje i da ne govorimo o haškoj presudi, da kažemo da apsolutno ne postoji nikakav neposredni dokaz da je general kriv za to što se desilo u Srebrenici - naveo je Linta i dodao da je bilo zločina na obje strane, odnosno da su muslimanske snage počinile zločine prema Srbima posebno od 1992. do 1993. godine.

Ne spori da je počinjen zločin i nad muslimanskim zarobljenicima 1995, ali tvrdi da se apsolutno ne može govoriti o bilo kakvom genocidu.

-  Treba u jednom trenutku otvoriti i demokratsku raspravu o dokazima na osnovu kojih je osuđen general u Haškom tribunalu – poručio je Linta.

"Svijetla poglavlja"

Istoričar Aleksandar Raković rekao je da će Ratko Mladić u istoriji biti upisan kao čovjek koji je učestvovao u odbrani Srba i srpske državnosti zapadno od Drine i koji je stradao za srpsku ideju, te kao osoba koja se do kraja života borila za srpski identitet i sve ono što je ostvario kada je učestvovao i rukovodio odbranom Republike Srpske.

- Generala Mladića čekaju svetla poglavlja u našim udžbenicima, a kako će ga drugi prikazivati ne treba da nas da se tiče. Mladi treba da dobijaju informacije o Mladiću u skladu sa onim što je on učinio za srpski narod, dakle da to bude poruka i njima kako se voli naša srpska otadžbina - rekao je Raković.

On je za RTRS istakao da se podnošenjem krivičnih prijava Tužilaštvu BiH zbog izjava i objava nakon smrti želi onemogućiti sloboda govora, stigmatizovati i demonizovati Srbe koji su stali na njegovu stranu.

- Oni pokušavaju da demorališu Srbe, da ih obeshrabre na svaki mogući način da slobodno govore, misle i pišu. Hoće Srbima da uskrate osnovna ljudska prava i na to ni po koju cijenu ne treba pristati - poručio je Raković.

On je naglasio da bi general Mladić trebalo da bude sahranjen uz najviše državne i vojne počasti koje zaslužuje komandant Vojske Republike Srpske, general Republike Srpske, pod srpskom zastavom.

Apsurdna situacija

Vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske Viktor Nuždić kazao je da predstavnici pravosudnih institucija na nivou BiH godinama govore da je prioritet procesuiranje svih počinilaca ratnih zločina.

-  Bezbroj puta smo ukazivali da vrijeme ističe, da će biološki nestati i svjedoci žrtava i izvršioci. Uprkos tome, uvijek je postojalo opravdanje zbog čega procesi teku sporo ili kasne. Slušali smo ne znam šta sve ne, da bismo nakon nemuštih obrazloženja danas došli u apsurdnu situaciju da sekundarne stvari u vezi s ratnim zločinima izbijaju u prvi plan, dok sama suština procesuiranja odgovornih za zločine ostaje bez adekvatnog odgovora - kazao je za "Glas" Nuždić.

Pravosudne institucije na nivou BiH, navodi on, ponašaju se kao da su svi predmeti ratnih zločina završeni i da imamo cjelokupnu sliku onoga što se dešavalo tokom rata, te da nam je preostalo samo da raspravljamo o tome kako se odnositi prema već donesenim presudama.

- Međutim, realnost je potpuno drugačija. Procesi u brojnim predmetima ratnih zločina nad Srbima traju unedogled. Predmet kao što je "Đuro Matuzović i drugi" nakon deset godina nije dobio prvostepeni epilog, suđenje Atifu Dudakoviću ušlo je u desetu godinu, a predmeti koji se odnose na zločine na Čemernu, u Dobrovoljačkoj i mnogim drugim mjestima godinama traju bez jasnog epiloga – podsjetio je Nuždić.

Još poražavajuće je, navodi, da istraga o zločinima stoji u mjestu.

- Prije dvije godine imali smo posjetu predstavnika Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i predali smo im svu raspoloživu dokumentaciju, pri čemu moram naglasiti da su tu dokumentaciju nebrojeno puta ranije dobijali od MUP-a Srpske. Pitao sam inspektore SIPA da li je normalno da godinama pišemo knjige, prikupljamo svjedočanstva, dokumentujemo zločine, a da se oni tek sada bave prikupljanjem operativnih podataka. Naravno, nisam na to pitanje dobio odgovor – prisjeća se Nuždić.

Podsjetio je i na kazne od svega nekoliko godina za one koji su učestvovali u zlostavljanju srpskih civila u logorima, premlaćivanju i izgladnjivanju.

Naglašava da je posebno važno govoriti o odnosu prema zločinima koji su praćeni nacionalnom mržnjom i vrijeđanjem.

-  Primjer je jedno osuđeno lice, Edin Sakoč, a i u presudi je to konstatovano, koje je izgovorilo riječi: "Gorite, četnikuše!" Međutim, tu nije bila samo riječ o verbalnom deliktu, nego je Sakoč, prema utvrđenim činjenicama, prije izgovaranja tih riječi učestvovao u ubistvu dvije srpske starice, a potom zapalio njihova tijela. Sve se to dogodilo na području Čapljine, a Sakoč je za ovo krivično djelo dobio pet godina zatvora - podsjeća Nuždić i dodaje da istovremeno Elfeta Veseli, žena monstrum, ima pogodnosti u zatvoru, Sakib Mahmuljin je ko zna gdje, a pojedini istaknuti bošnjački predstavnici danas ubijenu srpsku djecu u Jošanici predstavljaju kao legitimne vojne ciljeve.

Zbog toga, on smatra da se svi moramo ozbiljno zapitati šta znači jednakost pred zakonom, pravda i pravičnost i šta su prioriteti pravosudnih institucija, a šta politika.

- Jer ako za jedne zločine imamo godine čekanja, minimalne kazne i potpuno odsustvo epiloga, a za druge brze, ekspresne postupke i izuzetno visoke kazne, imamo potpuno pravo da se pitamo: "Da li pred zakonom zaista svi imaju isti tretman?" Pravda ne treba i ne smije da zavisi od nacionalnosti žrtve niti od političkog konteksta u kojem se određeni predmeti vode. Ako želimo društvo u kojem će se poštovati vladavina prava, onda moramo imati jednak tretman i za žrtve, počinioce i sve zločine – zaključio je.

"Povratak i besmrtnost"

Tijelo generala Ratka Mladića je u četvrtak, avionom Srbije, dopremljeno iz Haga u Beograd. Uz posmrtne ostatke bili su sin generala Mladića, Darko Mladić, unuka Anastasija, ministar pravde Srbije Nenad Vujić i dva ratna saborca generala Mladića.

Kovčeg prekriven zastavama Republike Srpske i Republike Srbije prevezen je sa aerodroma "Nikola Tesla" na Vojno-medicinsku akademiju (VMA) gdje će, na zahtjev porodice, biti izvršena obdukcija.
Policijske snage bile su raspoređene na svim raskrsnicama od autoputa ka VMA, a mnogobrojni građani su izašli na ulice i nadvožnjake da bi odali posljednju počast. 
U razgovoru za tamošnje medije neki od njih su poručili da se nakon godina tamnovanja general Ratko Mladić vratio u otadžbinu i da je besmrtni heroj.

Mladić će biti sahranjen u ponedjeljak, 7. septembra. Ispunjena će mu biti i, kako je na dan dopremanja tijela rekla njegova supruga Bosiljka, posljednja želja. A to je da počiva kraj njihovog djeteta, kćerke Ane sa čijom se smrću iz 1994. godine general nikada nije pomirio. 

Život i Hag 

Ratko Mladić je rođen 12. marta 1942. u selu Božanovići kod Kalinovika, koje je u to vrijeme bilo u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Ratkov otac Neđo bio je komandant partizanskog odreda i poginuo je u borbi sa ustašama 1945. Nakon osnovne škole otišao je u Beograd gdje završava Vojnoindustrijsku školu. U JNA stupa putem konkursa na Vojnu akademiju oktobra 1961, a u aktivnu vojnu službu stupio je 1965, kada je potpisao vojnu zakletvu.

Skupština srpskog naroda u BiH 12. maja donijela odluku o osnivanju Vojske Srpske Republike BiH te je postavljen na dužnost načelnika Glavnog štaba i ostao na toj dužnosti do decembra 1996.
Haški tribunal je u julu 1995. izdao nalog za hapšenje, a uhapšen je u selu Lazarevo, nadomak Zrenjanina u jutarnjim časovima 26. maja 2011. Tu vijest je potvrdio tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić. U Tribunal je izručen 31. maja, a pred sudom se prvi put pojavio 4. jula 2011. Na prvom zasjedanju je optužio Tribunal za pristrasnost, nazvavši ga "sudilištem", jer posebno želi okriviti Srpsku i Srbiju za početak rata. 

Prvostepenom presudom iz 2017. osuđen je na doživotni zatvor, po jednoj tački optužnice za genocid, pet tačaka za zločin protiv čovječnosti i četiri za kršenje zakona i običaja ratovanja, a po jednoj tački optužnice za genocid oslobođen. Kazna doživotnog zatvora potvrđena je 8. juna 2021. uz izdvojeno mišljenje predsjedavajuće vijeća sudije Priske Matimba Nijambe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.