Ključ katanca na OHR-u ima samo Savjet bezbjednosti

BANjALUKA - Promjene u međunarodnim odnosima, uz zaokret u spoljnoj politici SAD i diplomatsku ofanzivu Republike Srpske, oživjeli su raspravu o ulozi i budućnosti Kancelarije visokog predstavnika (OHR), a u takvim okolnostima se polemiše ne samo o roku trajanja, već i tome ko ima odlučujuću riječ kada je u pitanju sudbina te institucije - da li je ključ za njeno zatvaranje u BiH, regionu ili ipak u Njujorku.

OHR je dio BiH od kako su njeni novi temelji udareni u Dejtonu 21. novembra 1995. godine, a svečano potpisani 14. decembra iste godine u Parizu. U tom mirovnom sporazumu definisana je uloga visokog predstavnika, a kako je i sam Dejton mijenjan, i to najčešće silom stranaca, tako se mijenjala i uloga stranih tutora u toj fotelji. I to mahom pozivom na "bonska ovlašćenja" o kojima nema ni slova u Dejtonskom mirovnom sporazumu kao ni o takozvanom Savjetu za primjenu mira (PIK) koji čak počeo i da imenuje diplomate koji sjedaju u fotelju visokog predstavnika.

Takav razvoj situacije doveo je toga da je OHR, a s njim i visoki predstavnik postao kamen spoticanja i višedecenijska omča oko vrata BiH umjesto da bude kratkotrajna pomoć domaćim liderima, kako je prvobitno zamišljeno.

Na to je upozoreno na sjednici Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija (SB UN) u maju kada je i američka predstavnica potvrdila da SAD mijenjaju svoj stav o OHR-u i da je vrijeme da se otvoreno priča o njegovom zatvaranju.

Međutim, u međuvremenu je došlo do zatezanja odnosa SAD-a i Evrope, prije svega sa Britanijom i Njemačkom u okviru PIK-a što je dovelo do toga da na sjednici PIK-a, prošle sedmice, nije imenovan visoki predstavnik u BiH te je u fotelji i dalje njemački diplomata Kristijan Šmit kojeg Srpska ne priznaje otkako je 2021. počeo službu u BiH jer nije potvrđen u SB UN.

Amerikanci su čak i zaprijetili da bi mogli da razmotre svoju ulogu u BiH, a sve to je ispraćeno salvom suprotstavljenih reakcija o budućnosti OHR-a, ovlašćenjima koja bi trebalo da ima visoki predstavnik, roku trajanja tog međunarodnog protektorata, uz pitanje ko je nadležan za njegovo zatvaranje.

FAMOZNI ANEKS 10

Jedan od aneksa Dejtona koji je, kako piše u analizi koja je prije nekoliko godina razmatrana u republičkom parlamentu, izazvao i izaziva najviše kontroverzi je Aneks 10 koji se odnosi na visokog predstavnika i njegov mandat u BiH.

Aneks su potpisali predstavnici Hrvatske, RBiH (koja više ne postoji), SRJ čija je pravna nasljednica Srbija te FBiH i Republika Srpska s ciljem definisanja ključnih oblasti i mehanizama za sprovođenje civilnih aspekata mirovnog rješenja.

- U članu 1.2. konstatovano je da "u pogledu složenosti sa kojima su suočene, strane traže postavljanje visokog predstavnika koji će biti imenovan u skladu s relevantnim rezolucijama SB UN da bi pomogao u naporima da mobilišu te, po potrebi, koordinišu aktivnostima organizacija i agencija koje su uključene u civilne aspekte mirovnog rješenja, izvršavajući dolje navedene zadatke, na način na koji mu je to povjereno rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN-a - navedeno u analizi Aneksa 10.

Dalje su precizirani zadaci koji će, u cilju pomoći stranama, obavljati visoki predstavnik postavljen na njihov zahtjev.

- Član pod nazivom "mandat i metode koordinacije i saradnje" definiše striktno ograničen mandat, na osnovu kog visoki predstavnik ima obavezu da učestvuje u tim aktivnostima i da "prati", "održava tijesan kontakt sa stranama", "pomaže", "učestvuje na sastancima", "daje smjernice" i "izvještava". Konačno, jedina nadležnost koja je eksplicitno dodijeljena visokom predstavniku Aneksom 10. jeste nadležnost za tumačenje "ovog Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela mirovnog rješenja" kako glasi zvaničan naziv Aneksa 10 – naglašeno je u analizi.

Međutim, ne piše ko je zadužen za zatvaranje OHR-a.

DEJTON KAO BRAK

Republika Srpska je i u toj analizi iz 2021. navela da strane potpisnice nikad ne bi prihvatile visokog predstavnika da su znale da će prisvojiti i upotrebljavati ovlašćenje da vlada BiH i kažnjava pojedince običnim odlukama, a sve to bez ikakve odgovornosti.

Uz to je naglašeno da je došlo vrijeme da BiH krene naprijed bez visokog predstavnika i OHR-a i da je to njen stav kao jedne od pet strana-potpisnica.

- Za ostanak OHR-a ne postoji ni stav "Republike Bosne i Hercegovine", jer

takva tvorevina više ne postoji, ukinuta je Dejtonskim sporazumom. Ne postoji jedinstvena podrška opstanku OHR-a ni u FBiH, jer su se i legitimni predstavnici hrvatskog naroda više puta zalagali za prestanak. Samo je bošnjačka politička struktura uporna u zahtjevima za nastavak prevaziđenog međunarodnog protektorata koji nikome nije ništa dobro ni korisno donio. Nije održavao mir, jer su to činile međunarodne vojne snage - prvo IFOR, pa SFOR, a sada misija Altea EU - navedeno je u analizi.

O zatvaranju OHR-a, u svjetlu aktuelne situacije, prošle sedmice je govorio poslanik DF-a Zlatan Begić, navodeći da je Dejton kao brak jer ima strane ugovornice.

- Samo strane ugovornice mogu svojim naknadnim sporazumom promijeniti ili staviti van snage jedan od aneksa, u ovom slučaju Aneks 10 . To je jedini pravni način. Ne može ni Amerika, ni PIK - kazao je, između ostalog, Begić.

POVELjA UN

Stav o zatvaranju OHR-a ima i profesor međunarodnog prava Dragan Dakić. Tvrdi da su UN jedine kompetentne da odlučuju o sprovođenju tog dijela međunarodnog ugovora, te tumačenja i njegovih pravila.

- U okviru sistema koji je razvijen u UN i Povelje koja daje vrlo široka ovlašćenja, SB UN može da interveniše u bilo koji ugovorni poredak na planeti. Postavila je hijerarhiju na sljedeći način - države članice UN su dužne da poštuju odluke SB i kad su u suprotnosti sa njihovim međusobnim ugovorima. Tako da nema dileme da, prema članu te povelje, SB UN može da interveniše u bilo koji pravni režim, da ga mijenja, ukida, stvara novi. Vidjeli smo Rezoluciju 1244 i privremenu suspenziju suvereniteta Srbije sa Kosova i Metohije i uvođenje međunarodne administracije - rekao je Dakić.

U BiH su ugovornice ovlastile međunarodnu zajednicu da pod određenim uslovima, sa definisanim ciljem, može da vrši dio ovlašćenja.

- To je ta privremena ad hok instanca međunarodne zajednice koja se zove visoki predstavnik. Ali došlo je do izvjesnog sažimanja dva modela jer je osim aneksa deset i ugovornica koje su ovlastile međunarodnu zajednicu i sam SB UN je uzeo učešće kako u dejtonskom sporazumu jer ga je verifikovao Rezolucijom 1995. godine te tako što je naveden kao instanca koja učestvuje u sprovođenju aneksa deset. Njegova uloga je krucijalna tu jer je SB UN u BiH ovlašćen da predstavlja međunarodnu zajednicu. Nikakav PIK, niko drugi nego SB UN jer se u skladu sa rezolucijama imenuje visoki predstavnik – izjavio je Dakić.

Moguće je, ne negira, i da ugovornice kažu da neće više OHR.

- Ali bez amina SB UN to ne bi imalo nikakvog značaja. Čak i da hoćemo to da zadržimo u našem pravnom poretku, SB UN je ovlašćen da kaže da se to ukida - rekao je Dakić navodeći da Srpska kroz pravne i diplomatske akcije nije nastojala da ospori titulu visokog predstavnika već ovlašćenja osobe koja nije potvrđena u SB UN.

S druge strane, ima i političara i pravnika koji tvrde da samo PIK može da zatvori OHR, podsjećajući na sporni paket "pet plus dva" uslova iz 2008. koji su stavljeni pred domaće lidere koje treba ispuniti prije stavljanja katanca na tu Kancelariju. Uz pitanje imovine, potrebna je i, kako piše, pozitivna procjena PIK-a da institucije BiH mogu da funkcionišu bez međunarodne supervizije. 

 

DEKLARACIJA

U Narodnoj skupštini Republike Srpske krajem maja je usvojena Deklaracija o zatvaranju OHR-a. U njoj je navedeno da Skupština, kao najviši organ Srpske - strane ugovornice Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, zahtijeva od SB UN da hitno usvoji rezoluciju kojom se okončava funkcija visokog predstavnika i zatvara OHR.

- Konačan i potpuni prekid ugovornog režima koji je uspostavljen Aneksom 10, a koji je davao legitimitet OHR-u za privremeno i ograničeno vršenje funkcija iz nadležnosti domaćih organa, desio se 2021. godine stupanjem na dužnost Kristijana Šmita, nasuprot jasno izraženoj volji Srpske koja je utvrđena u zaključcima NSRS i bez izričite potvrde od strane SB UN – navedeno je u Deklaraciji. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.