Efraim Zurof za "Glas": Tompson dokaz da istorijske lekcije nisu naučene

Ako neko poput Marka Perkovića Tompsona može da privuče 50.000, 100.000 i više ljudi na koncert onda nešto zaista, zaista nije u redu.

Kaže to čuveni lovac na naciste i doskorašnji direktor centra „Simon Vizental“ u Jerusalimu, istoričar Efraim Zurof, koji je za „Glas Srpske“ komentarisao sve češće korišćenje i tolerisanje simbola povezanih sa ustaškim režimom i NDH u javnom prostoru, pogotovo na koncertima Tompsona koji su nedavno održani u BiH i Hrvatskoj.

- To je veoma opasna stvar koja dokazuje da mnogi ljudi nisu naučili lekcije o strašnim zločinima ustaša – istakao je Zurof.

GLAS: Da li muzika može biti snažnije sredstvo relativizacije zločina nego politika?

ZUROF: To možete posmatrati na više načina. Možete reći: „A to je samo kultura, to je muzika, mi volimo Tompsona, on je sjajan pjevač, ima divne pjesme“. Ali to nije tako. Njegove pjesme i simboli na njegovim koncertima su simboli masovnog ubijanja Jevreja, Srba i Roma. Oni koji žele da se ti simboli prikazuju u javnosti i žele da mlađa generacija dolazi i pjeva takve pjesme prave ogromnu grešku. Za neke ljude koji dolaze na  koncert to je identifikovanje sa ustašama. Rekao bih da je to zločin i da je takvima mjesto u zatvoru. Ali, u nekim slučajevima, ima i mlađih ljudi koji čak i ne znaju šta to znači i misle da je veoma “kul“ nositi ustaške simbole. Moraju da postoje i zabrana i kažnjavanje isticanja takvih simbola. Ako  toga nema, to je dokaz da ništa nisu naučili ni iz suđenja Dinku Šakiću, ni iz strašnih zločina koje su počinile ustaše. I EU bi trebalo da kazni Hrvatsku zbog tolerisanja pokazivanja tih simbola.

GLAS: Da li ovakvi događaji vrijeđaju uspomenu na žrtve ustaškog režima i Holokausta?

ZUROF: Naravno da vrijeđaju! Ali u Hrvatskoj ih nije briga za to.

GLAS: Kažete da mnogi mladi ne znaju šta znače ovakvi simboli. Šta Vas najviše brine kada je riječ o obrazovanju mladih o Drugom svjetskom ratu?

ZUROF: Veoma je malo obrazovanja o Holkaustu u bivšoj Jugoslaviji, osim u Srbiji i u Republici Srpskoj. Veličanje ustaša je kao prokletstvo za sve ljude koji su patili u ustaškom režimu. Da živim na Balkanu, i da su moji roditelji ili baka i djed ubijeni od strane ustaša, a da vidim ustaški amblem ili neki simbol NDH vjerujte da bi veoma burno reagovao.

Pitajte političare...

GLAS: Zašto je Balkan i dalje prostor snažnih sporova oko istorije Drugog svjetskog rata?

ZUROF: Pitajte političke lidere tih zemalja i područja.

GLAS: Postoje li međunarodni standardi koji bi se trebali primjenjivati i na Balkanu kada je o ovoj problematici riječ?

ZUROF: Trebalo bi da postoje, ali ih nema.

GLAS: Da li svijet danas dovoljno razumije šta je bio Holokaust ili se ta svijest vremenom gubi?

ZUROF: To zavisi od zemlje do zemlje. U mnogim zemljama sjećanje je i dalje važno. Ali u nekim zemljama, pa kao što znate i u onima na Balkanu, neki ne razumiju tačno šta se dogodilo ili ih nije ih briga šta se dogodilo, jer to nisu bili zločini protiv Hrvata. To je pitanje stava i odnosa vlasti prema tim događajima, pitanje obrazovanja u školama. Ako imate, na primjer, ljude poput sveštenika (Vjekoslava) Lasića, koji je rekao ljudima na Šakićevoj sahrani – da je istina da Dinko Šakić nije poštovao Deset Božijih zapovjesti, ali je on simbol Hrvatske - šta možete da očekujete? Šakić je bio zločinac! On je ubica! I nikada nije zažalio ni zbog čega. On je simbol svih najgorih stvari u Hrvatskoj.

Činio sam sve da pravda stigne zločince

GLAS: Da li mislite da će negiranje ustaških zločina i Holokausta rasti kako generacije preživjelih nestaju?

ZUROF: Sada se nalazimo 80 godina nakon Holokausta. Mrzim da razmišljam o tome šta će se desiti kada bude 100 godina i 150 godina od toga. Jer ako danas ne zaustavljaju nekoga poput Tompsona, ako ne prestaju da daju počasti nekome poput Tompsona, ako ne sprečavaju javno pokazivanje ustaških amblema – ko zna. Možda neko odluči da pokuša ponovo to da uradi, da čini zločine.

GLAS: Da li je pravda stigla prekasno za većinu zločinaca iz Drugog svjetskog rata?

ZUROF:  Ja sam činio sve da ih pravda stigne. Moj najveći napor je bio da privedem ustaše pravdi. I hvala Bogu što sam imao privilegiju da tog užasnog zločinca Dinka Šakića izvedem pred sud i strpam ga u zatvor. I to je upravo ono što je trebalo da urade sa svim tim komandantima Jasenovca i drugih  koncentracionih logora koje su držale ustaše.

GLAS: Da li Vas je ikada razočarala saradnja država u procesuiranju zločinaca?

ZUROF: Naravno! Većina država ne želi ni prstom da mrdne! Austrija je, na primjer, učinila sve što je moguće da ne privedu naciste pravdi. I Litvanija, Letonija i Estonija. Sve zemlje istočne Evrope žele da se prave da nisu krive ni za šta.

GLAS: Koji slučaj iz Vaše karijere je najviše uticao na Vas?

ZUROF: Slučaj Šakić. To je bio najvažniji slučaj u mojoj karijeri. I hvala Bogu što sam imao privilegiju da to uradim.

 GLAS: Da li je revizionizam danas više politički nego ideološki fenomen?

ZUROF: To je u većini slučajeva oboje. Moramo uvijek da budemo na oprezu, da ne dozvolimo fašistima da bilo gdje ponovo dođu na vlast..

GLAS: Može li se istorija ikada potpuno odvojiti od politike?

ZUROF: Šta da vam kažem? Moramo se pobrinuti da budu razdvojene.

Borba do posljednjeg daha

GLAS: Nedavno ste otišli u penziju. Šta Vas i dalje motiviše da govorite o ovim temama nakon toliko godina?

ZUROF: Protok vremena ne umanjuje krivicu ubica. Nije bitan broj godina koji je prošao. Ako imamo problem ponovnog povratka fašizma, moramo se boriti protiv toga svom svojom snagom. Radiću to do posljednjeg dana.

 GLAS: Za Vas, znači, nema prestanka rada ni u penziji?

ZUROF: Nikad, nikad. Svaki djelić energije koju imam i svaki djelić života kojeg imam, boriću se protiv iskrivljenja Holokausta. Protiv laži fašista. I pokušaću da te ljude izvedem pred sud i spriječim ih da upropaste svijet.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.