Tuševljak: Oni koji su pucali u nevine anđele završiće u paklu

ISTOČNO SARAJEVO - Penzionisani inspektor Ministarstva unutrašnjih poslova koji je predano radio na istraživanju ratnih zločina počinjenih nad srpskim narodom Simo Tuševljak rekao je za "Glas Srpske" da i danas, nakon tri decenije, sa bolom se sjeća ubistva Nataše Učur (10) i Milice Lalović (11).

Snajperista sa zgrade „Lorisa“ na tadašnjem Trgu Pere Kosorića ubio je Milicu i Natašu, koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59 u naselju Grbavica koje je tada bilo pod srpskom kontrolom.

Snimak uviđaja

- Jedan od najtežih dana u mom policijskom životu, a on je trajao 35 godina, je bio kada sam sa ocem Nataše Učur gledao video snimak uviđaja njenog tijela.Čovjek me je zamolio da to vidi prvi put, a ja sam gledao više puta. Tada smo nas dvojica zajedno plakali i ridali - sjeća se Tuševljak.

Tuševljak je dodao da Natašin otac Nedeljko prije toga nije nikada gledao taj snimak.

Simo Tuševljak

- Nažalost, ni za taj zločin i zločin sve poginule djece u Srpskom Sarajevu nikada niko nije odgovarao, iako je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske podnijelo krivičnu prijavu protiv komendanta Prvog korpusa  takozvane Armije BiH zbog snajperskog djelovanja i granatiranja područja i opština koja su bila pod kontrolom Republike Srpske - podsjetio je Tuševljak.

On je napomenuo da su izvještaji podneseni protiv Vahida Karavelića i Nedžada Ajnadžića.

Neoprostiv zločin

- Taj zločin je strašan i neoprostiv. Postoje i izjave „Ševa“ i njihovih pripadnika koji su pisali izvještaje kako su ubijali na srpskoj strani. Nije u pitanju samo Grbavica nego i Ilijaš, i Vogošća, i Rajlovac, i Ilidža, i Hadžići i sva mjesta gdje su svjesno ubijali djecu. Ne smijemo zaboraviti djecu ispred Gimnazije „Igmanski marš“ na Ilidži gdje su ubijali djecu a na oko 100 metara nalazila se linija razgraničenja. Oni su vrlo dobro vidjeli koga ubijaju i svjesno su ubijali srpsku djecu da bi nas protjerali sa tog područja. Slava i čast svoj djeci koja su poginula, a poginula su samo zato što su bila srpska djeca i što su pohađali škole u Srpskom Sarajevu - zaključio je Tuševljak i dodao da će "oni koji su pucali u nedužne anđele  odgovarati pred Bogom i završiti u paklu".

• Sjećanje na monstruozno ubijene anđele: Kad metak prekine igru

Otac Zorice Divčić, Vlado, čija je kćerka ubijena na Vracama u kući 24. maja 1995. godine, rekao je da se svake godine obilježava stradanje srpske djece u Srpskom Sarajevu ispred spomenika. Zorica je, podsjećamo, tada bila prvi razred osnovne škole.

- U kući ih je bilo 25 i ona je jedina nastradala iako su tu bile i majka i sestra. One su ostale žive a ja sam bio na liniji. Čuvao sam kuću. Eto sve sam sačuvao a dijete nisam mogao sačuvati - rekao je Vlado i dodao da je borac prve kategorije.

Rane koje ne blijede

On napominje da rane i tuga za Zoricom ne blijede.

- Svaki dan je sve teže i teže. Srce boli i ne prestaje - konstatuje Vlado Divčić.

11. mart izabran je simbolično kao datum stradanja učenica ove škole Nataše Učur i Milice Lalović, uz napomenu da je od 1992. do 1995. godine stradalo je još četvoro đaka dvanaestogodišnji Goran Bozalo, petnaestogodišnja Dijana Ćosović, prvačić Zorica Divčić i četrnaestogodišnji Viktor Lale.

Ispred Osnovne škole „Sveti Sava“ podignut je spomenik u znak pijeteta i sjećanja na 118 poginule srpske djece u ratu - "malih anđela".

Natašini roditelji, Rada i Nedeljko, preminuli su 2021. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.