Ore njive, kosi livade, a tek mu je devedeset

ROGATICA - Ako radnik radeći dnevno osam časova za 40 godina zaradi penziju, onda sam ih ja zaradio najmanje četiri, a možda i više. Iako ne primam ni pare, zahvaljujući radu uspio sam da doživim duboku starost u zdravlju i veselju.

Ovako počinje svoju životnu priču starina Mišo Sorak iz sela Šene Krene kod Rogatice, koji će 4. maja ove godine zakoračiti u devedesetu godinu. Starina Mišo kaže da ne postoji neki poseban recept za dugovječnost. Smatra da svaki čovjek može sam sebi učiniti život slađim, ali i gorčim.

- Mene život nije mazio, ali se nikada nisam predavao i klonuo duhom. Čak i u najtežim trenucima volio sam pjesmu i šalu i nisam dozvolio da tuga bude jača od mene - rekao je Mišo.

On kaže da je najbolji lijek za svaku brigu rad, od kojeg nikada nije bježao. Prisjeća da je još kao dijete išao na njivu i obavljao sve seoske poslove, čak i one najteže.

- U našoj kući se uvijek kasno lijegalo, a rano ustajalo. Ja sam bio najstarije dijete u porodici, pa sam morao pomagati roditeljima, jer je trebalo nahraniti braću i sestre. Nisam se bojao posla, pa sad imam snage kao mladić - u šali kaže Mišo.

Priča da je volio i knjigu. Završio je osnovnu školu i bio odličan učenik.

- Otac, je kao i svi seljaci u to vrijeme, živio veoma skromno. Nije mogao da me šalje na dalje školovanje i ja nastavih ono što je i on radio - orati njive i kositi livade - prisjeća se Mišo.

Kaže da je kosio više tuđe nego svoje livade. Mišin otac imao je 16 dunuma zemlje, a on sada ima više od tri stotine.

Za ovog starinu komšije kažu da je uzoran domaćin. U njegovom toru i štali je više od 40 ovaca i šest krava, a u voćnjaku je više hiljadu stabala šljiva, krušaka i jabuka.

- Nikada nisam pušio i nisam se opijao, ali na zalogaju nisam štedio. Volio sam uvijek pojesti zdravu seljačku hranu, voće čim ustanem. Zbog toga ljekari i danas za mene ne znaju - priča Sorak.

Kraljev vojnik

- Kraljevu vojsku odslužio sam neposredno pred Drugi veliki rat. Pozivu na ustanak 1941. odazvao sam se među prvima u Gučevu, ali sam na podjeli, marta 1942, stao uz one koji su se borili za Kralja i otaybinu. Nisam uprljao ruke i poslije rata nastavio sam da radim ono što sam najviše znao, obrađivati zemlju - kaže Mišo Šorak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.