In memoriam Dragan Mijović

Žarko Marković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Dragan Mijović Foto: In memoriam Dragan Mijović

"Šefe, može tekst za naredni 'Plus'?" "Nisam siguran, već je popunjen, ali za onaj naredni će moći." "Ok, vežem konja gdje mi aga kaže."

Ovako je najčešće izgledala kratka prepiska autora ovih redova sa Draganom Mijovićem Brkom nakon čega bi na i-mejl stizali tekstovi i fotografije o temama iz srpske nacionalne istorije koji su redom, bez ozbiljnijih intervencija, objavljivani u našem vikend dodatku "Glas plus". Trajalo je to negdje od sredine 2019. godine pa sve do početka novembra.

Na Mitrovdan je stigla poruka: "Spremam jednu priču u drugoj polovini mjeseca." I opet je to trebalo da bude esej o nekom zaboravljenom velikanu naše istorije ili događaju iz iste... Sedam dana kasnije stigla je tužna vijest sa istoka: Preminuo je Dragan Mijović, čuvar istorije sarajevskih Srba.

Javljao je usput u tim prepiskama da "ganja doktore", da ima problema sa srcem, vadi nalaze i ostalo, ali nijednu najavljenu priču nije zaboravio, niti ju je "smlatio". Sve o čemu je pisao bilo je dokumentovano najsitnijim detaljima iz istorijskih arhiva. Brko je u pisanju imao ono najvažnije – misiju. Misiju čija je suština bila da zajedno sa nama iz "Glasa" ne dopusti da u zaborav padnu i poznati i manje poznati ljudi koji su ostavili dubok trag u protekla dva vijeka na našim prostorima.

Tako se u posljednjem tekstu koji smo objavili bavio braćom Krsmanović, jednom od ekonomski najmoćnijih i kulturno najuticajnijih srpskih građanskih porodica 19. i prve polovine 20. vijeka, koji veliko ime i poštovanje u narodu stekoše najprije kao nesebični dobrotvori i zadužbinari, a danas su poznati najviše po tome što je u njihovoj kući na Terazijama, u Beogradu, 1. decembra proglašena prva Jugoslavija.

"Naknadna pamet kod mnogih Srba će reći da se "bogdo" to nije desilo, makar i ova slava zaobišla Krsmanoviće, jer je preskupo plaćen taj državni eksperiment", zapisao je Mijović.

Pisao je Brko o Stojanu Novakoviću, po mnogima najvećem srpskom intelektualcu u drugoj polovini 19. vijeka, o odnosima Srbije i Crne Gore kroz decenije, Nikoli Pašiću, knjazu Nikoli, Dušku Popovu, Bogdanu Žerajiću, Mateji Nenadoviću i drugima.... Posebno mu je bilo važno da rasvijetli ulogu Srba u stvaranju modernog Sarajeva i otkrije detalje iz istorije sarajevske kotline koje bi danas mnogi da potisnu, zaborave ili omalovaže.

U tekstu "Put Sarajlije Riste Šošića od istočnog do Solunskog fronta" kroz priču jednog čovjeka razobličio je sve nametnute neistine o navodnom stavljanju Srba iz BiH na stranu neprijatelja tokom Prvog svjetskog rata. U tekstu "Šta to bješe 6. novembra 1918." podsjetio je na ulazak srpske vojske u Sarajevo i konačno oslobađanje tog grada od vjekovne tuđinske čizme osvrćući se na one koji bi i danas da taj datum ignorišu.

Mijović je bio starješina u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, a počesto je u tekstovima povlačio paralele između događaja iz devedesetih sa ranijim težnjama srpskog naroda za slobodu na ovom području. Brkini tekstovi izazvali su niz reakcija naših čitalaca koji su nam se javljali želeći da stupe u kontakt sa njim kako bi im ustupio građu za dalja istraživanja.

Odlaskom Dragana Mijovića ostaje velika praznina, ali njegovi tekstovi neće nestati, već će biti trajno svjedočanstvo u našim arhivama u istom redu sa najvećim autorima koji su u proteklih osam i po decenija pisali za "Glas".

Žarko Marković ✓ Zamjenik glavnog i odgovornog urednika

Novinar od 2004. godine, a na pozicijama urednika radi od 2013, u "Glasu Srpske" radi od avgusta 2018. godine. Uža oblast unutrašnja politika.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.