Miroslav Živanović: Nema uslova za održivi povratak Srba u Sarajevo

Kada se posmatra srpska i hrvatska zajednica u Sarajevu, očigledno je da rezultati procesa povratka nisu dobri i da smo daleko od toga. Imovina je, kao i u cijeloj BiH, vraćena, ali ljudi se nisu vratili jer održivi povratak nije zaživio.

Izjavio je to u intervjuu "Glasu Srpske" zamjenik gradonačelnika Sarajeva Miroslav Živanović.

* GLAS: Prema popisu iz 1991. godine, u Sarajevu je živjelo više od 157.000 Srba. Koliko ih ima danas?

ŽIVANOVIĆ: Ne raspolažemo preciznim podacima kao, uostalom, ni za cijelu BiH. Prema pretpostavkama, u Sarajevu danas živi oko 20.000 Srba, a neki čak tvrde i 40.000. Dok ne budemo imali precizne podatke, nezahvalno je spekulisati.

* GLAS: Neke nevladine organizacije iznose podatak da u Sarajevu nema ni četiri odsto predratnog srpskog stanovništva i da u boljoj poziciji nije ni hrvatski narod. Šta to, zaista, govori o Sarajevu kao glavnom gradu BiH?

ŽIVANOVIĆ: Sarajevo treba da bude primjer multietničkog, jednakopravnog i otvorenog grada u kojem će se ostvariti poštovanje, zaštita i promocija ljudskih prava. Nismo još uvijek ostvarili taj cilj i ne možemo da budemo zadovoljni postojećim stanjem. Kada se posmatra srpska i hrvatska zajednica u Sarajevu, očigledno je da rezultati procesa povratka nisu dobri i daleko smo od toga. Imovina je, kao i u cijeloj BiH, vraćena, ali ljudi se nisu vratili jer koncept održivog povratka nije zaživio ni kada je riječ o Srbima ni o Hrvatima, a u određenoj mjeri i Bošnjacima.

* GLAS: Kada je riječ o zapošljavanju Srba u Sarajevu, koliko ih je u gradskim institucijama zaposleno?

ŽIVANOVIĆ: Nisu ispoštovani rezultati popisa iz 1991. godine, iako je u gradskoj upravi veći procenat zaposlenih Srba od mnogih drugih institucija na području grada i Kantona. To je procenat od oko 12 odsto zaposlenih u gradskoj upravi koji se izjašnjavaju kao Srbi.

* GLAS: Nije rijetkost da se u FBiH Bošnjaci izjašnjavaju kao Srbi i Hrvati da bi dobili posao. Da li takvih slučajeva ima u gradskoj upravi Sarajeva?

ŽIVANOVIĆ: Nisam upoznat sa takvim slučajevima i mislim da ih nema. Međutim, i to je anomalija ovog sistema koji svoj okvir ima u okviru sistema i Ustava BiH koji je nametnuo etno-nacionalnu matricu i ljudi pokušavaju da se snađu u okviru nje. Ako i ima takvih slučajeva, to je samo jedan od dokaza da ovakvo ustavno uređenje mora da se mijenja i uskladi sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

* GLAS: Meta čestih napada u Sarajevu su vjerski objekti SPC i Katoličke crkve. Šta to govori o ovom gradu i kakve se poruke šalju Srbima i Hrvatima?

ŽIVANOVIĆ: Ništa više nego što govori o BiH. Sarajevo je dio BiH i u Sarajevu se dešava sve što i u BiH u cjelini. Još uvijek su aktuelni napadi na vjerske objekte. Mora da se razgraniči ono što je poruka nekoj zajednici i oni napadi koji su kriminalni čin radi imovinske koristi. Skrnavljenje nadgrobnih spomenika je poruka upućena određenoj zajednici, a napad na crkvu ne mora da bude tako shvaćen.

Ćirilica

* GLAS: Koliko mladi danas u Sarajevu poznaju ćirilicu?

ŽIVANOVIĆ: To varira od škole do škole. Postoje škole koje dosta poštuju zakonsku obavezu i jednako tretiraju oba pisma. Međutim, više je onih koji zanemaruju tu zakonsku obavezu. Znam da ima studenata koji bez problema koriste literaturu i na ćirilici, ali znam, takođe, da ima i onih koji ćirilicu ne znaju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.