Da li nas čeka novi udar na životni standard

SARAJEVO – Cijene hrane u Evropi trenutno padaju, ali novi talas poskupljenja nije isključen. Dok se najrazvijenije evropske ekonomije pripremaju za mogući novi rast troškova tokom 2027. godine, BiH taj period dočekuje sa starim problemom – cijenama koje se približavaju evropskim, ali platama koje su i dalje daleko od evropskog nivoa.

Nakon nekoliko godina snažnog inflatornog udara, evropsko tržište hrane konačno pokazuje znakove smirivanja. Prema podacima Evrostata, inflacija hrane u evrozoni pala je sa 2,5 odsto krajem 2025. godine na oko 1,6 odsto sredinom 2026. godine, što je najniži nivo od 2021. godine.

Ipak, ekonomisti upozoravaju da manja stopa inflacije ne znači i jeftiniju hranu. To samo znači da cijene rastu sporije, dok je nivo troškova za građane i dalje znatno viši nego prije pandemije i energetske krize.

Prema procjenama "Oksford ekonomiksa", inflacija hrane u evrozoni mogla bi ponovo početi da raste tokom 2027. godine i dostigne oko tri odsto. Glavni rizici su rast cijena energenata, skuplja proizvodnja, transport i ambalaža, ali i sve izraženiji uticaj klimatskih promjena na poljoprivredu.

Prvi udar najčešće osjete svježi i neprerađeni proizvodi, poput voća, povrća i žitarica. Kod prerađene hrane poskupljenja dolaze sa određenim zakašnjenjem, jer proizvođači i trgovci postepeno prenose rast troškova kroz cijeli lanac – od njive do police.

RANjIVOST

Upravo tu se nalazi najveća ranjivost BiH. Dok Evropa gleda prema mogućem novom talasu poskupljenja, domaći potrošači još nisu u potpunosti osjetili olakšanje nakon prethodnog inflatornog udara.

Prema podacima Evrostata, cijene hrane u BiH već su na oko 83 do 85 odsto prosjeka Evropske unije, dok je prosječna plata oko 1.680 maraka. Istovremeno, potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu približava se iznosu od 3.400 maraka. To znači da prosječna plata ne pokriva ni polovinu osnovnih mjesečnih potreba jednog domaćinstva.

Upravo je odnos cijena i prihoda glavna razlika između BiH i razvijenih evropskih zemalja. Za potrošače u bogatijim državama novi rast cijena predstavlja udarac na životni standard, ali u BiH on direktno pogađa svakodnevnu potrošnju, jer građani veći dio prihoda već izdvajaju za hranu i osnovne troškove. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, cijene hrane i bezalkoholnih pića u maju 2026. godine pale su oko jedan odsto u odnosu na prethodni mjesec. Međutim, na godišnjem nivou i dalje su više za oko 5,5 odsto.

Taj podatak najbolje pokazuje razliku između statistike i stvarnog života. Pojedini proizvodi mogu u određenom trenutku biti jeftiniji, ali je ukupan nivo cijena ostao znatno iznad perioda prije inflatornog talasa.

Dodatni problem je što proizvodnja hrane sve više zavisi od faktora koje BiH ne može kontrolisati. Cijene goriva, prirodnog gasa, đubriva, transporta i skladištenja direktno utiču na konačnu cijenu proizvoda koji završava na policama.

Od trenutka kada poskupe energenti ili repromaterijal do konačnog računa koji plaća kupac mogu proći mjeseci, jer se troškovi postepeno prenose od proizvođača preko prerađivača i trgovaca do potrošača.

Istovremeno, visoke cijene hrane ne znače automatski i bolji položaj domaćih proizvođača. Poljoprivrednici se i dalje suočavaju sa visokim troškovima goriva, mehanizacije, đubriva i rada, pa veliki dio novca koji građani plaćaju ne završava kod njih.

Poseban rizik predstavljaju klimatske promjene. Suše, ekstremne temperature i promjene u količini padavina sve više utiču na prinose. Lošija godina kod žitarica povećava cijene stočne hrane, što se kasnije preliva na cijene mesa, mlijeka i drugih proizvoda.

Za razliku od velikih evropskih ekonomija koje dio udara mogu ublažiti većom domaćom proizvodnjom, rezervama i snažnijim mehanizmima državne intervencije, BiH je mnogo izloženija kretanjima na međunarodnom tržištu. Domaća proizvodnja ne zadovoljava sve potrebe stanovništva, pa značajan dio hrane i poljoprivrednih sirovina dolazi iz uvoza. Zbog toga se svaki poremećaj na evropskom tržištu relativno brzo prenosi i na domaće potrošače. Ukoliko se prognoze o novom rastu cijena hrane tokom 2027. pokažu tačnim, BiH bi se mogla suočiti sa dvostrukim pritiskom, skupljim uvozom i dodatnim padom realne kupovne moći stanovništva.

LOGIKA

Ekonomista Miloš Todorović kaže za "Glas Srpske" da kao najveći problem za BiH ne vidi mogućnost novog talasa poskupljenja, već činjenicu da su prethodna povećanja cijena već ugrađena u svakodnevni život građana, dok prihodi nisu uspjeli da isprate taj rast. Govoreći o tome kako je moguće da su cijene hrane u BiH približne evropskim, on navodi da su jedan od razloga malo tržište, ali i način formiranja cijena u distribuciji.

- Vrlo često nema logike ako se pogledaju ulazne i prodajne cijene. Distributeri često određuju cijene na osnovu konkurencije i potražnje, a ne stvarnih troškova. Kao da se vodi principom: naplati maksimalno koliko možeš u datom trenutku. Vlasti to ne uspijevaju da kontrolišu, a njihove mjere često liče na gašenje požara jednom kofom vode, a ne sistemsko rješenje – istakao je Todorović.

On dodaje da će novi rast cijena nafte i goriva neminovno uticati na proizvodnju i transport, što će se na kraju odraziti i na trgovačke rafe, a što nas vjerovatno čeka kako tokom ove, tako i naredne godine.

ŽIVOTNI STANDARD

Udio novca koji domaćinstva izdvajaju za hranu jedan je od najboljih pokazatelja životnog standarda. Dok u razvijenim evropskim državama hrana čini oko 10 do 15 odsto potrošnje domaćinstava, u siromašnijim ekonomijama taj udio je znatno veći.

Prema podacima Evrostata, domaćinstva u Evropskoj uniji u prosjeku oko 13 odsto potrošnje izdvajaju za hranu i bezalkoholna pića, dok je taj procenat u BiH značajno veći. To znači da isti rast cijena nema isti efekat.

Poskupljenje od pet ili deset odsto u zemlji sa većim prihodima je problem, ali u zemlji u kojoj veliki dio plate odlazi na osnovne namirnice predstavlja mnogo teži udar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.