Jeromonah Teofil, nastojatelj manastira Osovica kod Srpca, za Glas Srpske: Priroda dokazuje pobjedu života nad smrću

Vaskrs je najveći od svih hrišćanskih praznika, jer svjedoči o presudnom trenutku u istoriji čovječanstva, kada je Hristos pobijedio smrt i podario ljudima vječni život. Priroda je najbolji primjer pobjede života nad smrću, jer i sjeme koje zasadimo umire, a zatim se iz njega rađa novi život.

Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" nastojatelj manastira Osovica kod Srpca, jeromonah Teofil.

- Nakon vaskrsenja Hristos je došao među svoje apostole i zatražio da jede, a oni su mu dali ribu i med u saću, a apostol Toma je pozvan da stavi prste na njegove rane, da bi se tako uvjerio da je Isus tijelom prisutan, što su bili dokazi da se radilo o vaskrslom Gospodu. On je bio istorijska ličnost, o čemu svjedoče ne samo jevanđelja, već i izvještaji koji su podneseni rimskom senatu, u kojima jasno stoji da je čovjek koji nije bio hrišćanin pisao o Hristu kao o nekome ko čini čuda kakva do tada nisu viđena - kaže jeromonah Teofil.

* GLAS: Šta je to na šta pravoslavni vjernici najviše treba da obrate pažnju kada je riječ o proslavi Vaskrsa, najvećeg hrišćanskog praznika, koji simbolizuje pobjedu vjere i života nad smrću?

JEROMONAH TEOFIL: Čitajući Sveto pismo, vidimo da cijeli Stari zavjet predstavlja pripremu za dolazak Hrista, a ako Hristos nije vaskrsao, uzalud je vjera naša, govori apostol. Vaskrs treba da bude dan kada ćemo preobraženi postom i molitvom i pričešćeni Svetim tajnama doživjeti ljubav koju primamo od Boga, ali je istovremeno i uzvratiti, kako njemu tako i našim bližnjima. Poštujmo dvije najveće zapovijesti: "Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim, svom snagom svojom" i "Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe", jer ljubav je uslov za vrline, uzoran i čestit život i zajednicu sa Bogom i bližnjima.

* GLAS: Da li je višenedjeljni post najbolja priprema vjernika pred Vaskrs?

JEROMONAH TEOFIL: Post ima duhovnu, ali i tjelesnu dimenziju, jer se kroz uzdržavanje od mrsne hrane, molitvu i sređivanje sopstvenih misli pripremamo za susret sa vaskrslim Hristom. Vidimo u Starom zavjetu da su postili Mojsije i Ilija, a znamo da je postio i Hristos. U cijeloj istoriji crkve, dugoj dvije hiljade godina, post je jedna od najvažnijih disciplina koja dovodi do suštinske promjene čovjeka u fizičkom i duhovnom smislu.

* GLAS: Je li upravo ovaj praznik prava prilika za vjerujući srpski narod da se još više okrene pravim vrijednostima, porodici i brizi za najbliže?

JEROMONAH TEOFIL: U Svetom pismu stoji: "Vidjeh lice brata svoga, vidjeh Boga svoga". Uvijek se sjetite toga, a pogotovo za praznike. Živjeti u zajednici ne treba da nam predstavlja samo obavezu, već radost. Svaki praznik u godini koji slavi Hrista, praznik crkve, treba da nam bude radostan, jer doživljavamo duhovni preobražaj, a za taj čin se pripremamo postom i molitvom. To je prilika da se prisjetimo vječnih, nebeskih vrijednosti na koje nas poziva Gospod, ali i naša savjest i moramo težiti ka tome da nam svaki dan u godini donese duhovni preobražaj, a ne samo praznici.

* GLAS: Kakvu biste poruku poslali povodom najvećeg hrišćanskog praznika?

JEROMONAH TEOFIL: Svojim vaskrsenjem Hristos je pokazao da je istiniti Bog, drugo lice Svete trojice, obećani Mesija i onaj koga smo čekali još od izlaska iz raja Adama i Eve. Dolaskom Hrista započela je nova era za ljudski rod. Koračajmo putevima Gospodnjim i imajmo dovoljno ljubavi među sobom, jer će samo tako prepoznati da smo učenici Hristovi i djeca Božija.

* GLAS: Jesu li manastiri žila kucavica pravoslavlja?

JEROMONAH TEOFIL: Svaki hram, bilo manastirski ili parohijski, ima identičan smisao, a to je da predstavlja duhovne oaze svetog pravoslavlja. Oni su podignuti voljom Božijom, jer im je prije svega Bog odredio mjesto, a ne ljudi. Ipak, manastiri su u našem narodu kroz vijekove čuvali vjeru i nacion, jer su parohijski hramovi češće uništavani i ostajali pusti. Kao što kaže stara narodna izreka, "manastiri i krivo gudalo, to je našu vjeru očuvalo".

* GLAS: Koliki je značaj vjere u vremenu u kojem se mladim ljudima sve više materijalne stvari predstavljaju kao prioritetne?

JEROMONAH TEOFIL: Čovjek je psihosomatsko biće koje ima materijalne i duhovne potrebe. Kao što moramo da se hranimo da bismo živjeli, tako nam je potrebna i duhovna hrana. Čovjek koji zanemari duhovne potrebe, suočiće se sa problemima. On može insistirati na materijalnom, koje će mu biti glavna preokupacija, ali će ga to dovesti samo do određene granice, jer sve što je materijalno ima granice, dok je duhovna strana naznačenje čovjeka vječni život. Koliko god izgledalo da su mladi u današnjem vremenu okupirani materijalnim bogatstvom, postoji dosta njih koji žude za duhovnošću, pridržavaju se posta, pohađaju bogosluženja i trude se da zadobiju blagoslov Božiji i u životu im sve ide puno lakše i jednostavnije u odnosu na one koji se zanimaju samo materijalne stvari.

* GLAS: Nedavno je u manastir Osovica donesena čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Trojeručice, koja tu trajno ostaje. Da li je zbog toga povećan broj vjernika koji dolaze u manastir?

JEROMONAH TEOFIL: Dolazak ikone Presvete Bogorodice Trojeručice predstavlja blagoslov cijeloj Eparhiji banjalučkoj, ali i mnogo šire. Pogotovo nama koji živimo u ovoj svetoj obitelji, ali i onima koji nas svakodnevno posjećuju. Njenim dolaskom sve se preobrazilo u našem manastiru i zahvaljujem na ovom daru prvenstveno Bogu, pa našem ocu i arhijereju, episkopu banjalučkom gospodinu Jefremu i bratiji manastira Hilandar. Rijeka naroda poklonila se ikoni Presvete Bogorodice dok je bila izložena u Banjaluci, a nakon što je stigla u Osovicu, mnogi dolaze da bi od nje zatražili blagoslov, uznosili joj svoje molitve i blagodarili za sve što bogomajka čini za nas.

* GLAS: Radovi na izgradnji hrama na temeljima nekadašnjeg manastira Osovica iz 14. vijeka počeli su 2010. godine i svakodnevno napreduju. Dokle se stiglo sa radovima?

JEROMONAH TEOFIL: Sve ide u kontinuitetu zahvaljujući blagodati Božijoj, molitvama i ogromnoj podršci našeg arhijereja, kao i dobrih ljudi koji pomažu da naša svetinja napreduje u materijalnom i duhovnom pogledu. Nakon dolaska čudotvorne ikone, osvetili smo konak u koji se preselila bratija našeg manastira, a ove godine na praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice 25. jula planiramo osvećenje sabornog hrama. Prije nekoliko dana smo osvetili pomoćni objekat, u kojem se nalazi i kapela posvećena vaskrsenju Gospodnjem, koja je namijenjena za prisluživanje svijeća, a trenutno gradimo veliku narodnu trpezariju, u kojoj ćemo se sabirati nakon bogosluženja.

* GLAS: Da li postoje legende ili narodna predanja u vezi sa manastirom Osovica?

JEROMONAH TEOFIL: Ne posjedujemo mnogo istorijskih podataka o nekadašnjem manastiru koji su najvjerovatnije srušili Turci nakon neuspjelog pohoda na Beč 1695. godine. Ali svakog dana se otkriva nešto novo. Znamo da se radilo o svetinji iz vremena Nemanjića i najvjerovatnije je predstavljao zadužbinu kralja Dragutina, koji je bio zadužbinar i ktitor većine manastira na prostoru nekadašnje Usore i Soli. Među njima su i Liplje, Stuplje, Ozren, Lovnica, Tavna, Papraća, Vozućica i drugi. Pretpostavlja se da je i naš manastir iz tog perioda, a o tome govori otisak manastirskog pečata, koji je vjerno opisan u "Dabrobosanskom istočniku" i na kojem stoji natpis - Manastir Blagovijesti presvete Bogorodice - Osovica 1330. godine. Postoje i podaci nakon turskog popisa iz 1604. godine u kojima se govori da iguman Avram baštini Gornju Lepenicu i služi u manastiru ispod istorijskog utvrđenja pod nazivom Osovik. Pronašli smo i imena osovičkog igumana Hristofora, jeromonaha Simeona, Vasilija i Isaije, monaha Eftimija i Aksentija, a prije nekoliko dana saznali smo i za monahe Teofana i Nikanora, zahvaljujući sačuvanom fragmentu Pomjanika iz manastira Banje kod Priboja. Polako, ali sigurno, dolazimo do nekih novih saznanja i počinje se sklapati istorijska slika ove naše velike svetinje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.