Stranci u Banjaluci: Jezik lome na padežima, a obožavaju slave i musaku

Ilijana Božić
Stranci u Banjaluci: Jezik lome na padežima, a obožavaju slave i musaku

BANjALUKA - Želja za učenjem o srpskoj kulturi, običajima i jeziku okupila je strance sa svih svjetskih meridijana u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske.

Životni put ih je doveo u krajišku ljepoticu, a ona ih je oduševila prirodnim ljepotama, bogatstvom duha njenih stanovnika i njihovim gostoprimstvom. Ruskinju Nataliju Avdoninu iz Moskve prije osam godina u Banjaluku je doveo posao. Kaže da je za Ruse ovdje raj. 

- Volimo Srbe i srpsku kulturu. Zaposlena sam u Ruskom kulturnom centru. Ovdje mi se sviđa klima, u toku godine mnogo je toplih i sunčanih dana. U decembru je 18 stepeni, za razliku od Moskve, gdje je debeli minus - rekla je Avdonina.

Prije tri godine u Banjaluku je iz Belgije došao Italijan Fabio Kazula.

- Supruga mi je iz Republike Srpske, ali je dolazak u Banjaluku bila moja ideja. Moji prijatelji iz Belgije nisu mogli da vjeruju koliko je život ovdje lijep. Vidi se da ljudi nisu bogati, ali su zadovoljni onim što imaju, za razliku od zapadnjaka - rekao je Fabio i dodao da posebno voli da ide na slave.

Posebno mu je drago što narod u RS nastoji da sačuva jezik, pismo i tradiciju.

- U Belgiji to više nemamo. Zato volim vaše slave, Srpsku pravoslavnu crkvu, pa sam zato i prešao na pravoslavlje. Ovdje mi je neobično da ljudi žive u trenutku. Kad hoće da se druže, zovu na kafu tog časa, a na Zapadu se to isplanira za određeni datum - istakao je Kazula.

Ljubav je i Brazilku Anu Robertu Marić dovela u Banjaluku prije osam godina.

- Muž i ja smo se upoznali u Americi i odlučili da život nastavimo ovdje. Najviše mi se sviđa što se ovdje osjećam sigurno. U bilo koje doba dana i noći mogu slobodno da šetam, da ne razmišljam da li će me neko napasti. U mom rodnom gradu to nije slučaj - rekla je Ana Roberta i dodala da joj je bilo teško da se navikne na klimu, koja je mnogo oštrija u odnosu na Brazil. Kaže da su Banjalučani srećni, raspoloženi i komunikativni kao i ljudi u Brazilu te da najviše voli da jede musaku. 

- Srećna sam što sam zahvaljujući radionici mnogo naučila o srpskom narodu i njegovoj kulturi. Svoju djecu učim portugalski da znaju i moj jezik - rekla je Marićeva.

Radionicu posjećuje i Deniz Sančez iz Kolumbije, koja u Banjaluci boravi osam mjeseci i nastoji da nauči srpski što bolje da bi mogla da se zaposli.

Voditelj radionice srpskog jezika Jelena Janjić za “Glas Srpske” je kazala da je rad sa ovim ljudima neprocjenjivo iskustvo.

- Sedam bibliotekara uključeno je u projekat, a časove držimo besplatno, dva puta sedmično. Zahvaljujući njima, na sopstvenu kulturu gledamo drugačije, jer su nam ukazali na prednosti života ovdje. Najteže im je da savladaju padeže i slova Ć, Đ, Č i Š i dok ih izgovaraju zvuče veoma simpatično - rekla je Janjićeva.
 

Po ugledu na Pariz

Koordinator projekta Ognjenka Savanović istakla je da je ideja o radionici nastala nakon boravka na profesionalnom stažu u Parizu, gdje je posmatrala aktivnosti u tamošnjim bibliotekama.

- Ova radionica je nedostajala našem gradu. Učesnici su sa svih strana svijeta, iz Grčke, Poljske, Rusije, SAD, Belgije, Brazila, Kolumbije, Urugvaja. Neki žive ovdje sa porodicom, a neki su tu na određeno vrijeme, vezani poslom ili studiranjem - rekla je Savanovićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana