Tanasić: Svojatanje i krivotvorenje srpske istorije u BiH politički projekat

BEOGRAD - Bošnjaci u Sarajevu pokušajima da Kulina bana i njegovu povelju predstave kao dokaz "bosanske državnosti, jezika i pismenosti", uporno i krupno krivotvore i prisvajaju srpsku srednjovjekovnu bosansku državu sa vladarima, srpskim jezikom i cjelokupnom baštinom, izjavio je Srni ugledni srpski lingvista Sreto Tanasić.

Tanasić, koji je predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika, ističe da Bošnjaci u Sarajevu pribjegavaju prisvajanju tuđe baštine jer nemaju čime da podrže željenu sliku o sebi.

On naglašava da u nauci nikada nije bilo sporno da je Bosna bila srpska država o čemu svjedoče istorijski dokumenti.

Kako su rimske pape nazivale Bosnu

Tanasić napominje da, na primjer, samo godinu dana prije nastanka ove povelje, 1188. godine rimski papa u pismu dubrovačkom nadbiskupu Bosnu naziva "srpskim kraljevstvom", te da se taj naziv koristi u niz papskih povelja između 1187. i polovine 13. vijeka.

"Nisu pape bile neobaviještene ili to krivotvorile u korist Srba", istakao je Tanasić, koji je i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.

On podsjeća da 10. vijeku naše ere vizantijski car Konstantin Sedmi Porfirogenit Bosnu  imenuje kao "zemlju u kojoj žive Srbi" i da je to bila posebna mala zemlja u okviru tadašnje srpske države, sa svih strana okružena tom srpskom državom.

"Dakle, i na istoku i na zapadu Bosna se vidi kao srpska država. U to vrijeme nije postojala nikakva `država Bosna i Hercegovina`, pogotovo ovakva kakvu žele da naprave sarajevski Bošnjaci", istakao je Tanasić.

Tanasić ukazuje da je Povelja /zakletva/ Kulina bana napisana na latinskom jeziku i srpskom jeziku i ćirilicom, koja je u to vrijeme bila zvanično pismo srpskog jezika u srednjovijekovnoj Bosni.

"U pitanju je čist srpski jezik, starosrpski jezik, i to štokavska norma, kakva je korišćena i u jeziku povelja koje su slate iz Raške u Dubrovnik", dodao je on.

U pogledu jezika, pisma i pravopisa, napominje Tanasić, Kulinovoj povelji identična je Prva osnivačka povelja manastira Hilandar izdata od monaha Simeona, ranije velikog župana Stefana Nemanje, na Svetoj Gori desetak godina kasnije.

On podsjeća da je sestrom Kulina bana bio oženjen brat Stefana Nemanje, knez Miroslav, za koga je pisano Miroslavljevo jevanđelje, biser srpske srednjovijekovne pisane baštine.

"Nije čudo što svojataju i to jevanđelje, eto tako – preko rodbinskih veza", kaže Tanasić.

Tanasić napominje da je Povelja Kulina bana, od kada je otkrivena u Dubrovačkom arhivu, u naučnim krugovima, i ne samo srpskim, nedvosmisleno smatrana za srpski spomenik pismenosti.

Na primjer, dodao je on, čuveni bečki slavista Vatroslav Jagić je napisao - "Listina Kulina bana od godine 1189. prvo je i najstarije što bi pisano ćirilicom, a srbskim jezikom".

Falsifikatori u Sarajevu znali vrijeme nastanka povelje

On podsjeća da Kulinova povelja počinje sa "U ime Oca i Sina i Svetog Duha", te da je tako ban i završava – prizivanjem Boga i držeći Sveto Jevanđelje, što je formula koju poznaju i drugi srpski pisani spomenici toga perioda, zasnovani na istočnohrišćanskim duhovnim temeljima, na kojim je izgrađivan srpski kulturni obrazac.

"Nismo znali da se i bošnjačka duhovnost zasniva na istim tim istočnohrišćanskim temeljima. Ili se bošnjačkim falsifikatorima  ovo  učinilo, ipak, previše pa još i nepodobnim, pa često izostavljaju te dijelove", rekao je Tanasić.

Prema njegovim riječima, Bošnjaci su se postarali da stvar bude apsurdnija, obilježavajući nastanak Kulinove povelje 29. avgusta po novom kalendaru.

"Ovi falsifikatori u Sarajevu ne znaju ni kada je povelja nastala", rekao je Tanasić.

On je istakao da na Povelji Kulina bana piše da je  napisana 29. avgusta, na Usjekovanje glave Jovana Krstitelja /po starom crkvenom računanju vremena/, a to se obilježava 11. septembra po novom  računanju vremena, što se može vidjeti i u crkvenom kalendaru.

"Sve to govori i koliko je utemeljena njihova nauka, pa i koliko oni poštuju  naučne principe. Ili možda oni proslavljaju nekoga drugog Kulina i žele da mu u ruku tutnu ovaj srpski srednjovijekovni dokument", naveo je Tanasić.

Koliko god da je sve ovo falsifikovanje prozirno i zasnovano nesuvislostima, potrebno je, naglašava Tanasić, svaki put kad se ono ponovi, ukazivati da se radi o notornim lažima.

On podsjeća da u zakonima o jeziku Republike Srpske i Srbije izričito piše obaveza da se srpska pisana baština proučava i štiti od falsifikata.

Poredeći namjere Bošnjaka da svojataju srpsku baštinu, Tanasić je kao primjer podsjetio da su egipatske vlasti svojevremeno odlučile da u centru Kaira podignu ogroman spomenik Aleksandru Velikom kao tvorcu "egipatske državnosti", a Aleksandrijsku biblioteku proglase "temeljom egipatske kulture", što je izazvalo podsmijeh u cijelom kulturnom svijetu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.