Nije vidio sina: Vladimir sa odsustva otišao u vječnu slavu

BANjALUKA – Na današnji dan, 31. avgusta 1994. godine, u žestokoj bici na Spahića glavici život je izgubio Vladimir (Jovana) Obradović, komandir voda u čuvenom 2. izviđačko-diverzantskom odredu Vojske Republike Srpske, poznatijem kao „Orlovi Grmeča“.

Njegov odlazak u ovu akciju bio je zapisan u sudbini. Nakon što se u junu te godine vjenčao sa svojom djevojkom Ljiljanom, Obradović je zbog ženidbe dobio odsustvo. Ipak, iako prije same borbe na Spahića glavici nije bio sa jedinicom, na dan ključne akcije pojavio se na zbornom mjestu, vođen nepokolebljivim vojničkim motivom i osjećajem dužnosti prema saborcima.

Hrabrost

Kada je udarna grupa „Orlova“ probila liniju odbrane snaga Petog korpusa takozvane Armije BiH na Spahića glavici, uslijedilo je brzo napredovanje. Prema svjedočenju učesnika ove istorijske bitke, taktički problem se pojavio na desnom krilu. Na tom pravcu nastupala je jedinica specijalne policije koja nije uspjela da ostvari prodor planiranim tempom, zbog čega se linije napredovanja nisu blagovremeno poravnale.

Uočivši opasnost, Obradović je radio-vezom obavijestio komandanta da iza linije odreda još uvijek ima neprijateljskih vojnika. Svjestan rizika, samoinicijativno je poveo grupu mladih pripadnika vojne policije kako bi zaštitio bok jedinice. Ubrzo su stupili u oštar okršaj. U razmjeni vatre, Obradović je pogođen sa više metaka.

Iako su „Orlovi“ hitno pritekli u pomoć i nakon žestoke borbe potpuno razbili neprijatelja, za njihovog komandira bilo je prekasno. Na mjestu okršaja pronašli su beživotno tijelo čovjeka koji je svojim vojničkim vještinama, hrabrošću i ljudskim vrlinama bio istinski uzor cijelom odredu.

Od studenta do elitnog borca

Vladimir Obradović je rođen 30. novembra 1963. godine u Zagrebu, u porodici oficira Jovana i majke Smiljane, porijeklom iz Like. Porodična prekomanda ih 1970. godine dovodi u Bihać, gdje Vladimir završava osnovnu i srednju školu kao jedan od najboljih učenika generacije.

Svoj intelektualni potencijal potvrđuje i na Višoj ekonomskoj školi u Banjaluci, koju 1984. godine završava kao najbolji student u generaciji, nakon čega nastavlja studije u Zadru. Prije rata radio je kao programer u stambenoj zadruzi u Bihaću, a bio je poznat i kao uspješan odbojkaš „Krajinametala“, pasionirani ribolovac, lovac i strijelac.

Ratni vihor ga u aprilu 1992. godine zatiče u Bihaću, odakle prelazi u Ripač i stupa u 15. bihaćku brigadu Drugog krajiškog korpusa VRS. Krajem novembra iste godine priključuje se Protivterorističko-diverzantskom odredu, koji će kasnije ponijeti slavno ime „Orlovi Grmeča“.

Nasljeđe koje živi

Iza heroja je ostala priča o neizmjernoj hrabrosti, ali i velika porodična tragedija sprepletena sa nadom. Njegova supruga Ljilja se, nažalost, porodila kao udovica 26. septembra 1994. godine. Na svijet je donijela sina koji je ponio časno očevo ime – Vladimir.

Za svoje ratne zasluge, Vladimir Obradović je još za života odlikovan „Srebrnom medalom za hrabrost“. Posthumno, 2023. godine, dodijeljena mu je i Povelja „Nebeskog vidovdanskog viteza srbskog“ za izuzetne zasluge i junaštvo u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

(Podaci korišteni u tekstu dio su monografije "Orlovi Grmeča", objavljene povodom 30 godina od formiranja jedinice)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.