Tode Nikoletić, književnik, za “Glas Srpske”: Primamimo djecu oko vatre kulture da se na njoj griju

Ilijana Božić
Tode Nikoletić, književnik, za “Glas Srpske”: Primamimo djecu oko vatre kulture da se na njoj griju

BANjALUKA - Dostojevski je rekao da je dete otac čovekov. Vidite koliko to danas ima uporišta, jer ako dete ne bude ništa znalo, ono će sutra to neznanje preneti na svoje dete. Ali ako ga naučimo i postavimo mu vrednosne kriterijume, i ono će tražiti to od svog deteta. To je put kojim možemo da spasimo dete.

Kazao je to za “Glas Srpske” književnik Tode Nikoletić govoreći o djeci, književnosti i predstavi “Put po svijetu na trotinetu”, koja je prije nekoliko dana proslavila jubilej - 10 godina izvođenja na sceni Gradskog pozorišta “Jazavac”, a za koju je napisao tekst.

- Dete je neispisana tabla pa mi moramo odgovorno voditi računa šta upisujemo u njegovo saznanje, a to budi ono što je najlepše u čoveku, a to je nagon za stvaralaštvo. Ako budemo decu usmeravali u tom pravcu, onda možemo očekivati da će i ona u sebi pronaći kutak za stvaralaštvom i da će imati potrebu da se iskažu. Da se objasne ovome svetu - rekao je on.

Dodao je da svi mi rođenjem u sebi nosimo čitav univerzum, koji treba otkrivati.

- On se otkriva čitanjem, lepim i humanim stvarima. Ono što nam je najpotrebnije, pogotovo u deci, u danima agresivnosti i velikog nasilja, jeste da ih primamimo u pozorišta, da ih primamimo oko vatre kulture, da se na njoj greju. I budite sigurni da ćemo imati bolje čovečanstvo - kazao je on.

Osvrćući se na jubilej predstave “Put po svijetu na trotinetu” istakao je da je tekst za ovaj komad nastao iz potrebe da kroz književne forme sačuvamo sve ono što je bilo vrijednost jednog naroda.

- Najlepše što narod može da ponudi je kultura. Vidimo da je ovo epoha brutalnosti, zapravo da su sve epohe bile epohe brutalnosti, sukoba i antagonizama. Jedino je kultura bila ta koja je mogla na univerzalan način da predstavi ono bolje u čoveku. Otuda sam i ja u ovaj komad utkao ono što je najbolje - rekao je Nikoletić.

Objasnio je da je to uradio zato što je jezik kulture univerzalni i jedini jezik koji cijeli svijet može da razumije.

- Sve ostalo je neka vrsta podele, sumnje i predrasuda određenih stavova u životu. “Put po svetu na trotinetu” je predstava koja se zaista mnogo izvodi u regionu i veoma je popularna. Ona živi otprilike nekih dvadesetak godina, ali ono što je za mene fascinacija jeste ovaj lepi, mladi ansambl i kuća GP “Jazavac”, koja je okupila entuzijaste i ljude od umeća i koja meni ponekad liči na košnicu koja je okuplja pčelice unutra da se nasite kulturnog meda - ispričao je Nikoletić.

Dodao je da je ova predstava urađena sa mnogo lepršavosti, što je rijetko viđao, a kako je kazao rediteljski rukopis za ovaj komad mnogo mu se dopao, jer je postigao komunikaciju sa djecom, poletan ansambl, karakterizaciju likova i nagle promjene koji su pobrali mnogo simpatija kako kod publike, tako i kod pozorišnih esteta.

- Ovaj jubilej je velika stvar, jer oni su deset godina vaspitavali najmlađu populaciju i onaj ko je tada imao 10, 11, 12 godina, on danas ima 22 i to je ozbiljan i zreo čovek. Iz tog razloga treba ovu predstavu sačuvati, jer ona služi, pre svega, kao identitet ovog pozorišta, a zapravo i mene kao pisca, jer mi ne daju da ostarim - ispričao je on.

Budući da komad “Put po svijetu na trotinetu” najmlađe uči pravim vrijednostima i upućuje na to da ne treba da gledaju u telefone i tablete Nikoletić je kazao da je angažovanje djeteta najbolji način da ga vratimo na put pravih vrijednosti.

- Dakle, ne da mališani budu puki posmatrači, već akteri. Da sami uzmu stvari u svoje ruke i da pokažu svoje umeće, ono što nose u sebi. Sve ovo drugo suzbija pre svega njihov talenat i ambicije i proizvodi jednu vrstu hermetizma u koje se dete, danas moderno dete, zatvara i postaje samo konzument svega toga - ispričao je on.

Naglasio je da je primjer uključivanja djece pozorište “Jazavac” u kojem dobro radi podmladak, dramske sekcije te da je i veliki odziv mališana što znači da je to jedini način da jedan dio svog vremena posvete pronalaženju sopstvenog senzibiliteta.

- Ne kažem da ne treba koristiti telefone i iternet, ali ga treba na određeni način kontrolisati. Skloni smo preterivanju, ali ono što racionalno koristimo ne može da nam šteti. I mi ne možemo da zaustavimo taj tehnološki napredak, to je nemoguće. Ali ako izvršimo psihološku analizu onda možemo da utvrdimo da tu više nije problem dete, nego roditelji. Dakle ti isti roditelji nisu stekli sklonosti čitanja i učestvovanja aktivno u nekim umetničkim ili drugim naučnim sferama. Naravno da se to odrazilo - objasnio je on.

Kada je riječ o pisanju književnosti za djecu i izazovima savremenog doba, Nikoletić je istakao da je pisanje velika odgovornost.

- Vlada društveni kalambur i kada je u pitanju naše književno-umetničko stvaralaštvo, jer smo počeli polako da gubimo identitet. Sve više pesnika teži ka tome da postanu Luis Kerol. Gube sopstveni identitet i narativnost, onu kojoj pripadamo, jer pripadamo tom kočićevskom dijalektu - rekao je on.

Istakao je da su se pojavili razni stilovi i forme na tzv. književnoj sceni te da danas oskudijevamo u pravim piscima koji pišu na tom fonu.

- To je osnovni problem, a drugi problem su mediji. Mi smo u doba, kada je živio Duško Radović, Desanka Maksimović i Minja Subota imali medij koji je njih stavljao u prvi plan. Nažalost, to danas nemamo. Sve se pretvorilo u rijaliti šou program, komercijalni program i naravno da oni na određeni način potiskuju pisanu i mudru reč - kazao je on.

Prema njegovim riječima malo je dobrih pisaca i onih koji se bave tematikom sopstvenog nacioma i kulture.

- Pozorišne kuće kao što je GP “Jazavac” koje organizuje i čuveni “Juhu” festival na određeni način tragaju za tim lirskim pupoljcima i ostvarenim piscima i oni ih stavljaju u prvi plan, zahvaljujući festivalima. Pozorišta i festivali su zapravo spona i taj živi ekran na kojem se pisci mogu pojaviti pred publikom i da publika na određeni način ima saznanje da postoji pisac - zaključio je Nikoletić.

Novine

Nikoletić je istakao da je pored toga što je napisao tekst za predstavu “Tri praseta i još jedno”, koja je nedavno premijerno odigrana u “Jazavcu”, paralelno uradio i tekst “Egziperijeva deca” povodom 80 godina od nastanka romana “Mali princ”.

- Nekoliko novih knjiga je u pripremi, kao i nastavak romana “Tajna svetog koplja”, a pripremamo i televizijski serijal sličan nekadašnjem serijalu “Laku noć, deco”- rekao je on i dodao da će biti i novih tekstova za ansambl “Jazavca”, kao i da je zadivljen kada čuje da jedan grad ima šest pozorišta i to funkcionalnih koji stvaraju velike uspjehe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana