Ima nade
U zemlji apsurda nelogično dugi procesi usvajanja djece nisu nešto što treba da začudi. Ma koliko to bilo neshvatljivo za sve one koji žele da usvoje dijete i dobiju za to sva moguća zelena svjetla, realnost je takva-kakva je.
Dočeka ih birokratija i tone papira koje klackalicu oko usvajanja zaljuljaju i po nekoliko godina. Što je najgore, to na kraju čak i ne garantuje pozitivan ishod.
Traumatično, kako za buduće roditelje/usvojitelje, a naročito za djecu koja u administrativnom vakuumu, koji i te kako zna da potraje, ostanu ni na nebu ni na zemlji.
Zbog svega navedenog lijepo je što smo čuđenje ostavili za činjenicu da je o ovom problemu neko zapravo počeo da brine.
Koliki je značaj najave osnivanja registra potencijalnih usvojitelja u Republici Srpskoj, zajedno sa obećanjima nadležnih da je putešestvijima po šalterima došao kraj, dovoljno govore brojke koje su iz godine u godinu sve veće o roditeljima koji pokušavaju, a ne mogu prirodnim putem da dobiju bebu.
Njima je usvajanje jedina slamka spasa, a brže rješavanje problema je znak dobre volje da se sa puno ljubavi, što prije i što čvršće uhvate za nju - uz garanciju da je slamka čvrsta pa da, ako nije, prigrle onu koja jeste i ne gube dragocjeno vrijeme.
Dosad su centri za socijalni rad primali posebne zahtjeve od oba roditelja, sada su u najavi pojednostavljene procedure, ali i uniformisanost i jednoobraznost procesa, zajedno sa širokim mogućnostima odabira adekvatne porodice za određeno dijete.
Isto tako, u registar neće moći da se upišu oni koji nisu podobni za usvajanje. Postojaće uslovi koje, kao prethodni postupak, porodice moraju da ispune. Poraznim podacima o malom broju usvojene djece na godišnjem nivou trebalo bi da dođe kraj - naročito jer se sve glasnije navija za promjenu vezanu za neophodnost potpisa/saglasnosti biološkog roditelja, kao segmenta koji najviše koči čitavu proceduru i zbog kojeg kompletan sistem “uguši” dobru volju i plemenitu namjeru usvojitelja.
To su sve dobre osnove za buduću poslaničku raspravu, jer će izmjene Porodičnog zakona po hitnom postupku uskoro biti upućene u skupštinsku proceduru.
Bar u ovom slučaju hitnost je i te kako opravdana, naročito zbog porazne statistike koja mora da se popravi, na ovaj ili onaj način. Javnost želi da vjeruje da ima nade, jer trenutno ne postoji tužniji podatak od onog koji kaže da su prošle godine u Banjaluci usvojena samo dva djeteta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
