Banjalučka borba za prava djece

Marijana Miljić Bjelovuk
Banjalučka borba za prava djece

U najvećem gradu Republike Srpske grupa roditelja već mjesecima vodi veliku bitku da njihovi mališani dobiju ista prava kao djeca koja pohađaju javne predškolske ustanove. I neće odustati ma koliko god bili sputavani od strane gradskih vlasti, jer borba za prava mališana ne može se porediti ni sa kakvom drugom bitkom.

Lažnih obećanja sa adrese Gradske uprave do sada su imali na pretek. Svi su tu da ponude rješenje, ali kada dođe da se glasa za pomenuti prijedlog ruku u vis ne dižu čak ni oni odbornici koji imaju djecu vrtićkog uzrasta. Ne dižu jer, naravno, oni su svoje mališane odavno smjestili u javne vrtiće. Odmah čim su rođeni, imali su mjesto. Oni su prioritet. Privilegija. Pripadaju partiji koja vedri i oblači javnim predškolskim ustanovama, tako da nema potrebe da se bore za prava druge djece. Takvo njihovo razmišljanje samo nam pokazuje da je predebeo đon na obrazu pojedinih banjalučkih odbornika. I ne samo njih. I ostalih gradskih kabadahija.

Jasno je da bezobrazluka i bahaćenja o ovom pitanju na adresi Gradske uprave Banjaluka imamo na pretek. Za izvoz. Naravno, građani i roditelji svjedočili su i prijetnjama od strane gradskih otaca, ali i zloupotrebama u vezi sa iznošenjem ličnih podataka.

Sve to nam samo govori koliko su oni za koje smo glasali spremni da idu radi svog ličnog interesa, a protivno onima koji pune gradsku kasu.

Kabadahije iz Gradske uprave, ali i oni iz Centra za predškolsko obrazovanje javno ismijavaju roditelje jer se svako malo hvale kako daju dodatne milione za javne vrtiće, dok sa druge strane roditeljima mališana ne isplaćuju ni onu milostinju od 60 maraka. Jedna za prošlu godinu, po svemu sudeći, je nestala u magli.

Pa kada se već porede sa Beogradom po raznim osnovama zašto to ne urade i kada su u pitanju vrtići koji su tamo besplatni za svu djecu. A pa da, onda vjerovatno ne bi bilo novca za razne druge poslove od kojih građani nemaju ama baš nikakve koristi. Primjer nam je samo čuvena teniska arena “Srpska open” u koju je uloženo na desetine miliona maraka i koja sada ničemu ne služi. Novac koji je ugrađen u tu arenu riješio bi probleme o pitanju izjednačavanja prava djece u Banjaluci pa i u narednih deset godina. Međutim ne, neka nama arene, neka zjapi prazna.

Sa druge strane, ima novca iz gradske kase i za razne parkove, kružne tokove, gradnju jezera nadomak samog Vrbasa, dovođenje kojekakvih zvijezda i ko zna svega još, ali nema za izjednačavanje prava djece koja pohađaju privatne vrtiće sa drugarima koji idu u javne predškolske ustanove.

Uz sve navedeno ne zaboravimo spomenuti onu čuvenu rečenicu od strane gradskih čelnika - Banjaluka je porodica - pa ako tako porodica treba da brine za svoju djecu, onda nam takva porodica i ne treba. Gradski oci ne treba da skrnave samo značenje pojma porodica jer to već duže rade.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Raj za strance
Raj za strance
Udarac "Familiji"
Udarac "Familiji"
Javna propast
Javna propast
Bezbolna palica
Bezbolna palica
"Željeznice"
"Željeznice"
Svi nekud odoše
Svi nekud odoše
Šta se iza brda valja
Šta se iza brda valja
Neznanje kočnica napretka
Neznanje kočnica napretka
Praznik rada
Praznik rada
Zarđali katanac
Zarđali katanac
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana