A šta ćemo sa Srbima
BiH je zemlja apsurda iz više razloga i to je poznata činjenica, a ono što je još tužnije, nikoga ne čude informacije da su napadnuti srpski povratnici u FBiH, najčešće na Ozrenu, a posljednja u nizu žrtava je starica Ljeposava Petković iz vozućkog naselja Strošnica.
I dok na koncu 2023. godine puno pričamo o miru i toleranciji, ljudskim pravima i zaštiti marginalizovanih grupa, Srbi koji žive tamo gdje su i rođeni strahuju za opstanak i život svakodnevno.
Samo su se najhrabriji i vratili, a i kako bi, jer svako malo vidimo zastrašivanja i napade, vrijeđanja, što je sve samo ne dokaz da su dobrodošli. Prije tri dana navršilo se godinu dana od kada je oskrnavljena Saborna crkva Svete trojice u Mostaru, kada su pokradeni kablovi, a za počiniocima ovog nedjela i danas se traga bezuspješno. Grad na Neretvi do devedesetih godina prošlog vijeka raširenih ruku je dočekivao ljude svih vjera, a da danas nije tako, možemo vidjeti i na posljednjem primjeru, gdje je u Šantićevom gradu na ulicama zabranjena ćirilica. Na prvu zvuči nevjerovatno, ali je istinito. Na prste možemo prebrojati povratnike u Bihać, ali i neke druge velike gradove jer se tamo ne osjećaju ugodno i ne vide svoju perspektivu. Ništa bolje stanje nije ni u Sarajevu, gdje su Srbi svedeni na statističku grešku.
Teško da ćete pronaći pravoslavno groblje u najvećem gradu BiH da nije oskrnavljeno i uništeno. Ono što je još više poražavajuće je da se u prljave priče uključuju i djeca, pa smo tako bili svjedoci da se na jednom fudbalskom turniru uzvikivalo “Srbe na vrbe”. Sport bi trebalo da spaja ljude, uči ih fer-pleju, da se mališani zajedno raduju, ali i da priznaju poraze i pruže ruku jedni drugima.
Ipak nije tako, a trebalo bi da jeste pa da se Damir, Dragan i Domagoj u dvoranama i na stadionima druže, uče životne lekcije kako biti bolji, te da nacionalna pripadnost ne smije biti razlog za bilo kakvu diskriminaciju.
A da bismo bili bolji, mogli bismo puno naučiti iz istorije, koja nije slučajno učiteljica života, jer nas je sve naučila da živimo na trusnom području, te da se sve manje radi na spuštanju tenzija.
Krajnje je vrijeme da se završi sa lošim porukama i primjerima.
Svi povratnici, bili Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, treba da imaju pravo na slobodu, da žive normalno i da se mogu zaposliti i prehranjivati svoju porodicu, a ako se to ne desi, bićemo u još većem problemu nego što smo sada.
Blaženopočivši patrijarh Pavle rekao je: “Svi smo mi ljudi, važno je biti čovjek”. Ta poruka danas bi trebalo da bude glasnija nego ikada.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
