“Optužujem”

Slavko Mitrović
“Optužujem”

Ovu čuvenu (“j'accuse” na francuskom) riječ/rečenicu francuskog književnika Emila Zole, koji je digao glas razuma protiv namještenog političkog procesa oficiru Alfredu Drajfusu, mogao bi izgovoriti svako, ne samo u Srpskoj.

Ne bi to bila optužba samo protiv onoga što godinama čini nametnuto i neustavno pravosuđe na nivou BiH putem Suda, Tužilaštva, Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, već i protiv Ustavnog suda BiH sa troje sudija stranaca koji su presudni u svakoj odluci kršenja i prekrajanja Ustava BiH, zajedno sa dvoje bošnjačkih sudija. Bila bi to optužnica protiv onoga što zovu međunarodna zajednica (zapadna), koja kao grupa, utvara, avet, vampir, zombi, uništava svaki dogovor i priliku koju domaća vlast izabrana na demokratskim izborima, pokušava da ostvari. Primjeri razvaljivanja unutrašnjih političkih dogovora su brojni, a najnoviji je direktno protivljenje američke Ambasade koja određuje da dogovor postignut u Laktašima na pregovorima SNSD-a i koalicije iz Republike Srpske, sa političkom “trojkom” bošnjačkih stranaka iz Sarajeva i HDZ-om, ne važi ako se ne mijenja Ustav BiH. Znaju da je to nepotrebno i nemoguće pa će time propasti još jedan dogovor, a kriza će se nastaviti i produbiti. Tamni vilajet će postati još tamniji, a Republika Srpska zato mora krenuti svojim putem.

Sporazum iz 2012.

Zato će im i epilog biti isti - propast. Krajem oktobra 2012. godine u Sarajevu u zgradi SDP-a, održan je šestočasovni sastanak delegacija SNSD-a i SDP-a tada vladajućih stranaka u Republici Srpskoj i FBiH, kao i na nivou BiH. Održan je u odgovornoj i konstruktivnoj atmosferi sa sviješću da samo unutrašnji dogovor vodi BiH naprijed. Potpisan je važan i sadržajan Sporazum o programsko/projektnoj saradnji u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti sa brojnim prijedlozima rješenja sa ciljem ekonomskog razvoja, uređenja odnosa među entitetima, ubrzanja evropskih integracija, zaštite domaćih proizvođača, efikasnije i racionalnije javne uprave, ubrzavanja investicija u funkciji reindustrijalizacije, kreiranje povoljnijeg poslovnog ambijenta, izmjene Izbornog zakona u skladu sa evropskom praksom, uvođenjem zatvorenih lista čime bi bile onemogućene zloupotrebe u izbornom procesu, povećanje zastupljenosti žena u parlamentima, multietničnost sastava izabranih zvaničnika itd. Kada su zapadni ambasadori izrazili sumnje i rezerve na taj sporazum, uz harangu SDA, a kojim su se priključile i tzv. nevladine organizacije poput Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike,  Instituta za istraživanje genocida Kanada, Savjetodavnog vijeće za BiH u Vašingtonu koji su oštro osudili dogovor između SNSD-a i SDP-a, sporazum je propao.

Bošnjaci i njihovi prijatelji

Nevjerovatno je koliko će puta bošnjački političari nasjesti na podvale njihovih “prijatelja i saveznika” iz zapadnih zemalja, prije svega SAD i Velike Britanije i odustati od prethodno usaglašenog dogovora u BiH sa predstavnicima srpskog i hrvatskog naroda. Sve u korist svoje, a i naše štete. Već viđeno. Naravno, mali Dino je odmah kao pravi mahalski mudrov sa čaršijskom glazurom počeo priču o krivcima: “Ako sad HDZ kaže - nećemo usvojiti evropske zakone bez Izbornog zakona, HDZ blokira evropski BiH, a ja mislim da se to neće desiti. Ako sad Dodik kaže - bez odlaska stranih sudija iz Ustavnog suda BiH nema evropskih zakona, Dodik je blokirao evropski put BiH. To je nelogično, neracionalno. I ja se nadam da se to neće desiti”, kaže Konaković. A naravno da će se desiti, zato jer je već sutradan poslije Laktaša, mali Dino, poslušao američku Ambasadu i sazvao sastanak za promjenu Ustava BiH. Svi znaju da je to budalaština koja će zaustaviti realizaciju dogovora. Nepotrebno sijelo, kako kaže Dodik. Tako je i bilo.

Poslijeratna BiH se godinama batrga i ide unazad, ponajviše zahvaljujući onima koji su je gurnuli u nepotrebni građanski rat. Ne treba zaboraviti kako su muslimanski zapadni “prijatelji” navodili Aliju Izetbegovića na rat. Tako je američki ambasador Voren Cimerman nagovorio Izetbegovića da 1992. godine odustane od Kutiljerovog plana o podjeli na tri etničke jedinice uz održanje granice i nekoliko neophodnih zajedničkih funkcija, za početak. Time bi bio izbjegnut rat, jer je na  kraju rata podjela teritorije ipak bila slična tom planu. Pa onda 1993. godine kada američki predsjednik Klinton nudi Aliji da “četnici uđu u Srebrenicu i ubiju 5.000 muslimana, da bi onda NATO bombardovao srpske položaje”, kako je svjedočio Hakija Meholjić, ratni šef policije u Srebrenici. Rat je prošao, a muslimani-Bošnjaci opet slušaju svoje zapadne “prijatelje”. Svaki put pomislim - neće valjda opet, a opet tako bude. Kako prije, tako i sada političko Sarajevo sluša naredbe Amerikanaca, Britanaca, Nijemaca. Da nije tako ne bi onog samozvanog zluradnika Kristijana Šmita priznavali za visokog predstavnika, iako ga nije potvrdio Savjet bezbjednosti UN kako propisuje Aneks 10. Dejtonskog sporazuma i ne bi sprovodili njegove sulude odluke.

Sudija, pravo i pravda

Svaka struka ima svoja pravila, kodekse, običaje. Pravo možda i ponajviše, jer postoji hiljadama godina. Kao i kod drugih ljudskih aktivnosti očekuje se rezultat, korist za društvo, državu. Pitam se onda šta je taj kobajagi Sud BiH i pripadajuće mu Tužilaštvo.  Čemu i kome oni služe, čemu doprinose? Sada se pred tim vanustavnim pravosuđem u bivšoj vojnoj kasarni i zatvoru za Srbe u Sarajevu, odigrava cirkuska predstava. Glavna uloga trebalo bi da pripada sudiji, ako nije i sam cirkusant. Je li, nije li, još se ne zna sa sigurnošću. Čitam mu biografiju - piše da su prilikom imenovanja za sudiju uzeli “u obzir kvalifikacije, znanje i iskustvo imenovanog kandidata koji se istakao između ostalih prijavljenih kandidata, svojim prethodnim stručnim dostignućima, sposobnošću za obavljanje poslova sudije i mogućnošću analiziranja pravnih problema, po pokazanoj nezavisnosti, nepristrasnosti, integritetu, revnosti i odgovornosti u obavljanju dužnosti, kao i komunikativnosti i zrelosti prilikom odlučivanja.” Kada se ovo pročita moglo bi se povjerovati da je besmisleni predmet “Anti-Dejtonska BiH protiv Ustava BiH i Republike Srpske” došao u prave ruke. Pod uslovom da sudiji na ramenu ne čuči Kristijan Šmit koga jaše Majkl Marfi, zna se ko su i kakvi su! Njihov je cilj - dodatno produbiti nepovjerenje, izazvati revolt i neprihvatanje, uništiti svaki trag međunacionalnog pomirenja nakon krvavog i nepotrebnog građanskog rata. Kako? Odrede da svi akteri procesa protiv predsjednika Republike Milorada Dodika i direktora “Službenog glasnika Srpske” Miloša Lukića, budu Bošnjaci. Sudija za prethodni postupak je Bošnjakinja koja je odbijala sve prijedloge odbrane i bila na strani bošnjačkog tužioca koga je podučavala kako da napiše optužnicu, a sudija je ponovo Bošnjak. Unaprijed se zna kakva će biti reakcija u Srpskoj, ali se to namjerno čini. Zavadi pa vladaj!

Kriminalna štetočina Kristijan Šmit koga je Savjet bezbjednosti UN na svojoj sjednici 22. jula 2021. odbio imenovati visokim predstavnikom, u bijesu je i nemoći što ga ne priznaje i ne prihvata Republika Srpska, kao jedan od potpisnika Aneksa 10. Ne priznaje ga ni Rusija kao jedan od svjedoka potpisivanja Dejtonskog sporazuma i njegovih 11 aneksa. Zajedno sa Rusijom u Savjetu bezbjednosti UN ne priznaje ga ni Kina. Taj i takav kriminalac Šmit bez prava da se i zove visokim predstavnikom pa time ništa zakonito ni dobro i ne može činiti u BiH, donio je odluku (ne i zakon, jer to može donijeti samo Parlamentarna skupština), kojom propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina za svakoga ko ne poštuje njegove odluke. To više nigdje ne postoji, nije postojalo čak ni u vrijeme srednjeg vijeka, ali postoji u BiH u 21. vijeku. Šmit sistematski rastura BiH i pojačava njeno kretanje ka neminovnom raspadu.

Car Dušan i vladavina prava

U jednom davnom dokumentu, biseru srednjovjekovne pravne zakonitosti, koga je svojim ukazom donio car Dušan Nemanjić još 1349. godine, ili kako stoji u originalu: “U godini 6857. Indikta 2, na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, maja 21. u Skoplju”. Da pojasnim, indikt je izvedeno od edikt iliti ukaz. U tom zakoniku cara Dušana, u članu 171. piše: “Zapovijed carska: Ako izda ispravu car nekome, ili iz srdžbe ili iz ljubavi, ili iz milosti, a ta isprava protivrječi Zakoniku, nije po pravdi i po zakonu, kako određuje Zakon, sudije toj ispravi da ne vjeruju, samo da sude i izvršavaju po pravdi.” Ovako je pisalo u Zakoniku pravog cara, dajući zapovijest sudijama da odbiju carsku ispravu koja nije po pravu i pravdi. U članu 172. Zakonika piše: “Svaki sudija da sudi po zakonu, pravo kako piše, a da ne sudi u strahu od cara.” Srednjovjekovna Srbija je bila pravna država sa vladavinom prava, imajući univerzalna pravna pravila primjenjiva i danas, iako su pisana prije sedamsto godina. Trebalo bi da važe u svakom sudu pa i onom vanustavnom Sudu BiH. Da li to zna i sudija koji uporno nastavlja suđenje bez primjene Krivičnog zakona BiH i bez ikakve logike. Sudi Miloradu Dodiku i Milošu Lukiću koje optužuje lažni visoki predstavnik Kristijan Šmit donošenjem potpuno ništave odluke. Kako se može suditi po Šmitovoj odluci, ako u Krivičnom zakonu BiH jasno piše da se sudi samo po zakonu? Tu prestaje svaka logika, a počinje neizmjerna glupost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Klisurine iz pakla
Klisurine iz pakla
Ozdravljenje društva
Ozdravljenje društva
Kenan, SAD i NATO
Kenan, SAD i NATO
Kineski planovi
Kineski planovi
Dobri smo mi kakvih ima
Dobri smo mi kakvih ima
EU i/ili BRIKS
EU i/ili BRIKS
Prošli su aprili
Prošli su aprili
Ahilove pete NATO saveza
Ahilove pete NATO saveza
Terorizam
Terorizam
Litijum
Litijum
Strateško planiranje
Strateško planiranje
SAD i NATO
SAD i NATO
Godine čekanja
Godine čekanja
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana