Milovan Vitezović: Uzaludni pokušaji revizije istorije

Goran Maunaga
Milovan Vitezović: Uzaludni pokušaji revizije istorije

Revizija istorije ne može se napraviti jer je isuviše dokumenata i dokaza, a neki od njih se nalaze i u monografiji "Ratni album 1914-1918".

Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" književnik Milovan Vitezović, urednik dopunjenog izdanja kapitalne monografije "Ratni album 1914-1918" koja sadrži više od 3.000 fotografija koje pokazuju stradanje srpskog naroda u Prvom svjetskom ratu.

* GLAS: Kako je izgledalo dugo istraživanje i prikupljanje fotografija za monografiju "Ratni album 1914-1918."?

VITEZOVIĆ: Tri puta sam prošao kroz prvo izdanje te monografije koje je 1926. godine priredio potpukovnik Andra Popović. To je svedočanstvo iz prve ruke, unutra je dobar deo i stranih fotografija, nisu tu zastupljeni samo srpski fotografi. Ima i fotografija suprotne strane, koja to krije, pogotovo kad su u pitanju zločini. Ali to je sačuvano zahvaljujući švajcarskom piscu i prevodiocu Arčibaldu Rajsu, prijatelju srpskog naroda. Polazeći od tih fotografija čak sam oživljavao neke scene kad sam pisao scenario za film. Daj bože da se stigne da se i to snimi i napravi film o tome. Moja je želja da krenem iz fotografije i da se scena odatle dalje razvija. A moj trud bio je i da pribavim relevantna mišljenja, i predsednika Srbije Tomislava Nikolića, i patrijarha Irineja i profesora Milorada Ekmečića. Iznudio sam i poneko mišljenje od mene. Moj zadatak je bio da to na neki način sredim. Više sam truda uložio na dodatke delu "Ratni album 1914-1918." nego kad je rađen dokumentarni film "Gde cveta limun žut" za koji sam birao i izabrao fotografije. Sada je pridodato oko 500 fotografija. Mislim da sam uspeo da pokažem tu decu koja su stradala, da nađem većinu fotografija žena.

* GLAS: Kakav je odjek bio u inostranstvu?

VITEZOVIĆ: Preteča ove monografije bila je knjiga koja je nosila je naslov "Golgota Srbije" koji je dao francuski general Mondezir i koji je prebacio i kralja Petra Prvog Karađorđevića iz Albanije. Ona je objavljena 1916. godine, dakle, usred rata. U isto vreme francuski ambasador u Srbiji koji se takođe povlačio sa vojskom takođe je objavio knjigu 1916. godine na francuskom jeziku. Prevedena je kod nas i stigla je na Krf 1917. godine. Trudili su se da svetu saopšte istinu o Srbima verovatno zato da bi svoju javnost više zainteresovali za Srbe. U istoriji sveta nije bilo veće ljubavi između dva naroda, kao što je to bilo između Srba i Francuza u vreme Prvog svetskog rata.

* GLAS: Šta se danas dešava s tom ljubavi i hoće li doći do revizije istorije?

VITEZOVIĆ: Revizija se ne može napraviti, isuviše je dokumenata i dokaza uključujući i ovu monografiju. Predsednik Srbije Tomislav Nikolić, koji je bio na promociji u Domu vojske, listajući prvo izdanje knjige, rekao je da će se postarati da tu knjigu pokloni svim državnicima sveta. Nadajmo se da će to biti tako, a bilo bi lepo da to isto uradi i predsednik Republike Srpske.

* GLAS: Možemo li se nadati da prijatelji Srba iz vremena Prvog svjetskog rata neće u ovim geopolitičkim potresima postati njihovi neprijatelji?

VITEZOVIĆ: Nadajmo se. Jedan predstavnik Francuske 1995. godine došao je u vezi sa pilotima koji su bili zarobljeni u Republici Srpskoj tokom bombardovanja. Pitao sam ga, stavljajući ruku na grudi, mogu li Srbi, potomci učesnika Prvog svetskog rata, deca njihove dece, da kažu, kao što su oni govorili onda, da je Francuska tu, u grudima, u srcu. Jer kad su srpske vojnike u Prvom svetskom ratu pitali kakva je i gdje je ta Francuska, oni su stavljali ruku na grudi i govorili da je ona tu, u srcu. Francuski potomci koji su to zaboravili i koji više nisu takvi, oni izneveravaju svoje pretke. A danas, nema nam druge nego da se nadamo.

Groblja

* GLAS: Kao dodatke monografiji stavili ste i fotografije grobalja?

VITEZOVIĆ: Da. I mi smo malo krivi zbog zapuštenih grobalja. A, recimo, u Srpskom vojničkom groblju u gradiću Tie kraj Pariza, gde su krstovi kao postrojeni vojnici, u prvom redu ima jedan nišan. Tu je 1920. godine sahranjen predsednik Albanije Esad-paša Toptani koji je tokom rata pružao pomoć srpskoj vojsci. Desilo se da je umro u Parizu i poželeo je da bude sahranjen na srpskom groblju, sa vojnicima. Treba i to znati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana