Svjetlana Radusin o projektu BiH ESAP 2030+

BiH ESAP 2030+ pomoći će zaštiti životne sredine, pružiti alat relevantnim tijelima za postizanje održivosti životne sredine, poboljšati zdravlje građana i građanki, te doprinijeti težnjama BiH za članstvo u EU.

Svjetlana Radusin, pomoćnica ministrice za ekologiju u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske u intervju pojašnjava zašto je BiH ESAP 2030+ toliko važan za Bosnu i Hercegovinu.

Koji su najveći okolišni problemi sa kojim se RS trenutno suočava i kako će BiH ESAP 2030+ pomoći u rješavanju istih?

Kvalitet vazduha, upravljanje otpadom i sve veći uticaj klimatskih promjena su najveći izazovi sa kojima se Republika Srpska trenutno suočava.

To je u skladu sa Izvještajem UN-a za 2018. godine, koji pokazuje da se, uprkos napretku koji je postigla,  BiH još uvijek suočava sa ozbiljnim izazovima u oblasti životne sredine, kao što su zagađenost vazduha, upravljanje otpadom i pročišćavanje otpadnih voda, krčenje šuma, zabrinutost u pogledu uticaja proizvodnje hidroenergije na vodne resurse i biološku raznolikost i proglašavanjem zaštićenih područja.

Zagađenje vazduha je tema koja u posljednjih nekoliko godina sve više okupira pažnju javnosti. Interesovanje za temu zagađenja vazduha je počelo da raste sa pojavom istraživanja i mjerenja, koji zagađenje vazduha u gradovima Republike Srpske, kao i širom zemlje stavljaju u regionalni, evropski i globalni kontekst. Zagađenje vazduha u gradovima Republike Srpske različitim oksidima, prije svega oksidima sumpora i azota, nastaje kao posljedica sagorijevanja fosilnih goriva u individualnim kućnim i stambenim ložištima, ali i uticaja saobraćaja, kao i industrijskih termoenergetskih postrojenja. Dakle, problem je u direktnoj vezi sa vrstom energenta i kvalitetom energenta koji se koristi u individualnim kućnim i stambenim ložištima, poslovnim i drugim objektima. Problem zagađenja vazduha je multisektorski i zahtjeva isto takav pristup rješavanju problema, sa koordiniranim aktivnostima svih relevantnih i nadležnih institucija, dugoročno i strateški. Loš kvalitet vazduha je problem za životnu sredinu, ali i javno zdravlje.

Najveći uticaji promjene klime identifikovani su u sektorima poljoprivrede, hidrologije, šumarstva, biodiverziteta, ali i zdravlja ljudi. Suše, invazija insekata i pojave šumskih požara, značajno su uticali i na šumske ekosisteme u našoj zemlji. Dugoročno, klimatske promjene mogu izazvati transformaciju čitavih šumskih ekosistema, mjenjajući raspored i sastav naših šuma. Promjena klime utiče i na uslove gajenja određenih poljoprivrednih kultura i izbor odgovarajućih sorti. Po pitanju biodiverziteta, promjena klime može dovesti do gubitka postojećih staništa i pojave novih vrsta, do izumiranje vrsta koje nisu u stanju da se prilagode. Uticaji promjene klime na zdravlje sve su izraženiji. Republika Srpska i BiH uzimaju u obzir uticaj klimatskih promjena i potrebe za smanjenjem rizika od klimatskih promjena, prepoznaju značaj doprinosa globalnom smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG), te su identifikovale GHG ciljeve na nivou zemlje.

Imajući sve ovo u vidu, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS je uvjereno da će ovaj strateški dokument - BiH ESAP 2030+, a čiji sastavni dio će biti i Strategija zaštite vazduha i klimatskih promjena, stvoriti uslove da se dugoročno odrede smjernice, akcioni planovi i ciljevi kojima će se unaprijediti zaštita vazduha, oblast klimatskih promjena i zaštita životne sredine u cjelini, a samim tim i zdravlje stanovništva.

Sa ciljem planiranja upravljanja otpadom u Republici Srpskoj već su donoseni planski dokumenti vezani za predmetnu oblast, a to su Strategija upravljanja otpadom za vremenski period 2017-2026. godine i Republički plan upravljanja otpadom za period 2019-2029. godine. Ovi dokumenti postavljaju temelje za uspostavljanje integralnog sistema upravljanja otpadom na teritoriji Republike Srpske te će kroz izradu Strategije zaštite životne sredine sa Akcionim planom BiH ESAP 2030+ dodatno unaprijediti instrumente planiranja strateškog okvira za ovu oblast.

Zapravo, zaštita životne sredine i obezbjeđivanje dovoljne količine bezbjedne hrane i vode predstavljaju dva ključna izazova dvadeset prvog vijeka za cijelo čovječanstvo, pa i za BiH.  Najveći izazov se odnosi na ublažavanje i smanjenje uticaja klimatskih promjena i jačanja otpornosti na klimatske promjene, jer već sada posljedice klimatskih promjena nameću potrebu za korjenitim društveno-ekonomskim promjenama. Efikasno korišćenje prirodnih resursa uslov je za naš opstanak na planeti. To uključuje niske emisije ugljenika, socijalnu uključenost, regionalnu saradnja na svim nivoima – od preduzetnika, akademske zajednice i javnog sektora, do podrške inovacijama za održiv razvoj i prepoznavanje novih tržišnih prilika.

Trenutno se kako u BiH, tako i u svijetu, suočavamo sa brojnim izazovima. Pandemija koronavirusa, energetska i ekonomska kriza obilježile su 2021. godinu. Na koji način nam Strategija zaštite životne sredine može pomoći u prevazilaženju aktuelnih izazova?

Danas, u vrijeme pandemije novim korona virusom, pitanje brige za zdravlje čovjeka je aktuelizovalo i pitanje zdravlja planete, odnosno potrebu za maksimalnom posvećenošću zaštiti svih segmenata životne sredine. Podsjećam da je Svjetska zdravstvena organizacija i prije pojave kovida 19 upozoravala da će klimatske promjene uticati na pojavu i širenje zaraznih bolesti.

Bosna i Hercegovina se obavezala da će do 2030. godine smanjiti emisiju gasova sa efektom staklene bašte za 33,2 %, i zato je neophodno da posvetimo pažnju dekarbonizaciji, kao ključnom izazovu u borbi protiv klimatskih promjena. Stoga je prioritet da se prelazak na niskokarbonsku (niskoemisionu) privredu iskoristi tako da se postignu ciljevi održivog ekonomskog razvoja i socijalne kohezije. Upravo Strategija zaštite životne sredine će nam dati smjernice kako da unaprijedimo kvalitet života stanovnika, sada i sutra, na načine koji neće biti štetni za životnu sredinu, i kako da sve reforme usmjerimo prema efikasnijem korištenju energije i resursa, bezbjednosti snabdijevanja, kao i odgovornosti prema životnoj sredini. Zaštita životne sredine je izuzetan privredni resurs koji stvara velike, rekla bih i prevashodne šanse za održivi razvoj. Međutim, to podrazumijeva široko korišćenje obnovljivih izvora energije, povećanje broja radnih mjesta i investicija u takozvanim zelenim granama industrije.

Cirkularna ekonimija postala je imperativ u razvijenim zemljama svijeta. Da li je RS spremna na prelazak sa linearnog na cirkularni model i kakve prednosti ova tranzicija donosi građanima i građankama?

Principi cirkularne ekonomije zapravo podrazumijevaju stvaranje ekonomskog proizvoda uz minimalne troškove i sa minimalnim uticajem na životnu sredinu.

Naš cilj mora biti razvoj na principima cirkularne ekonomije, međutim, za to je potrebno i znanje i vrijeme.

U današnjem modernom svijetu imamo mogućnost da štedimo resurse korišćenjem zelenih tehnologija, da recikliramo i efikasno koristimo resurse za stvaranje novih dodatnih vrijednosti, otvaramo nova radna mjesta, a time i povećamo opšte blagostanje svjetske populacije.

Međutim, moramo daleko više da radimo u praksi. Svijest o važnosti ove teme najprije treba podići u političkim strukturama koje donose strateške odluke u vezi sa prioritetnim sektorima razvoja. Istovremeno,  treba podizati i svijest menadžera u firmama koji svoja preduzeća na mikro nivou treba da organizuju tako da poštuju pravila zelene cirkularne ekonomije. 

Mi u Republici Srpskoj, i BiH u cjelini, imamo još relativno sačuvanu, netaknutu i prelijepu prirodu, što nam pruža neslućenu priliku za održiv razvoj. Možemo da podstičemo zelenu ekonomiju koja na potpuno novi način omogućava veliki broj radnih mjesta u različitim sektorima privređivanja.

Koliko je po Vama bitno jačanje kapaciteta NGO sektora i saradnja istog sa vladinim sektorom u cilju unapređenja životne sredine?

Smatram da je prioritet da saradnju organizacija civilnog društva i vladinog sektora vratimo na principe partnerskih odnosa, jer smo se previše udaljili jedni od drugih. Generalno, jako je važno da se jačaju kapaciteti i pozitivni uticaji svih organizacija i institucija koji doprinose unapređenju zaštite životne sredine, ali je neophodno da u međusobnoj saradnji bude više iskrenosti, otvorenosti i poštovanja.

Jedno od načela na kojima počivaju propisi kojima je uređena oblast zaštite životne sredine u Republici Srpskoj, počevši od krovnog zakonskog akta koji je na prijedlog ovog Ministarstva usvojila Narodna skupština Republike Srpske - Zakon o zaštiti životne sredine, je i načelo učešća javnosti, uključujući i nevladine organizacije, kao i pristup informacijama o životnoj sredini. Ovi propisi su usklađeni sa Arhuskom konvencijom o pristupu informacijama, učešću javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima iz oblasti zaštite životne sredine, kao i sa više direktiva koje su sa njom povezani.

Tako su javnost i nevladine organizacije uključene i u postupak izrade zakona kojima je uređena zaštita životne sredine, kao i podzakonskih akata.

Kao primjer mogu da navedem da Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske upravo implementira prekogranični projekat sa Republikom Srbijom. Jedna od komponenti projekta je i poboljšanje saradnje sa ekološkim nevladinim organizacijama u okviru koje će biti unaprijeđena javna kampanja i promocija otvorenih pristupa informacijama iz oblasti zaštite životne sredine.

BiH obiluje prirodnim ljepotama i turističkim draguljima. Podijelite sa nama koje su Vaše tri omiljene destinacije u BiH koje rado posjećujete i zašto?

Nacionalni park „Sutjeska" je moja omiljena destinacija, bez konkurencije, jer po svojim prirodnim vrijednostima i ljepotama predstavlja biser jugoistočne Evrope.

Najstariji i najveći nacionalni park u Republici Srpskoj pruža poseban ugođaj sa svojim šumama, planinskim pašnjacima, planinskim vrhovima, dolinama, mnogobrojnim rijekama i potocima, a posebno sa osam prelijepih jezera tzv. „gorskim očima". Planine Nacionalnog parka „Sutjeska" ostavljaju na mene,  snažan utisak, posebno Maglić sa najvišim vrhom u Republici Srpskoj i BiH, te Zelengora, kao jedna od najljepših planina u Dinaridima.

U srcu Nacionalnog parka smješten je strogi prirodni rezervat Perućica, najočuvanija i najveća prašuma u Evropi, koja se odlikuje izuzetnom raznovrsnošću biljnog i životinjskog svijeta. U središtu prašume je vodopad Skakavac, koji je visok 75 m i kao takav predstavlja pravu atrakciju.

Takođe, uvijek sa dubokim poštovanjem i divljenjem posjetim Spomen kompleks Tjentište, koji je 2009. godine proglašen Kulturnim dobrom od izuzetnog značaja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.