Dešifrovanje najstarijeg računara na svijetu
Poslije 2.000 godina koje su proveli pod morem, tri ravna komada bronze, koji se sada nalaze u Nacionalnom arheološkom muzeju u Atini, poprimili su sve nijanse zelene – od smaragdne, do boje trave.
Iz daljine izgledaju kao kamenčići prekriveni mahovinom, ali ako se približite, vidjećete nešto nevjerovatno.
Skriveni korozijom nalaze se tragovi tehnologije koja zvuči nevjerovatno moderno: točkići sa urednim trouglastim zupcima (poput onih unutar časovnika) i prsten na kom su ubilježeni stepeni.
Ništa slično iz antičkog perioda nikada nije otkriveno. Ništa nije ni izbliza sofisticirano, kao ovaj uređaj ni poslije hiljadu godina.
Decenijama nakon što su ga ronioci izvadili iz olupine Antikitera broda između 1900. i 1901. naučnici su pokušavali da dijelovima ovog složenog mehanizma nađu smisao i poziciju.
Rendgenski snimci napravljeni sedamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka pokazali su da je uređaj vjerovatno podražavao kretanja na nebu.
Dok ga držite u rukama, možete da pratite putanju Sunca, Mjeseca i planeta sa nejverovatnom preciznošću. Jedan istraživač ga je nazvao "drevnim grčkim računarom".
Međutim, pošto je Rendgenske snimke bilo teško interpretirati, zvanični istoričari ignorisali su artefakt, iako su o njemu pisali popularni pisci. Tek je 2006. Antikitera mehanizam dobio zasluženu pažnju.
Te godine, Majk Edmunds sa Univerziteta u Kardifu je sa timom objavio rezultate CT skeniranja dijelova i otkrio daleko više detalja u unutrašnjosti komada, kao i skrivene natpise.
Dijelovi drveta pronađeni uz komade, ukazivali su da se mehanizam nekada nalazio u drvenoj kutiji. Poput sata, takva kutija imala bi kružno lice sa rotirajućim ručkama.
Bila bi i ručka sa strane, koja bi mogla da okreće ispreplitane zupčanike, kojih je bilo barem sedam i to različitim brzinama.
Umjesto sati i minuta, prikazivao je nebesko vrijeme: jedna ručka za Sunce, jedna za Mjesec i po jedna za svakih pet planeta vidljivih golim okom – Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn.
Rotirajuća crna i siva lopta prikazivala je mjesečeve mijene. Ispod su se nalazila i objašnjenja o tome koje zvijezde se uzdižu i gdje se nalaze u pojedinim datumima.
Takođe, mehanizam je imao i dva brojčanika na poleđini, od kojih je svaki imao po iglu, poput one na gramofonu. Jedan je predstavljao kalendar, a drugi vrijeme pomračenja mjeseca i sunca.
Stručnjaci su decenijama radili na dešifrovanju natpisa skrivenih unutar mehanizma, naročito kako bi saznali koji dijelovi uređaja nedostaju. Neki od njih su uništeni, dok su neki, vjerovatno i dalje na morskom dnu.
Iako pokazivači na prednjem dijelu više ne postoje, Aleks Džons, istoričar Instituta za proučavanje antičkog svijeta u Njujorku, kaže da natpisi otkrivaju da su na prednjoj strani bile obojene lopte: vatreno crvena za Mars i zlatna za Sunce.
Takođe, nedostaju dijelovi koji su pomjerali pokazivače planeta, zbog čega nije poznato kako su se tačno kretale.
Prema Majklu Rajtu, bivšem kustosu Muzeja nauke u Londonu, koji je proučavao mehanizam duže od bilo kog drugog stručnjaka, nekada su postojali epicikli, manje orbite oko planeta, sa dva prstena zupčanika.
Iako su stručnjaci odbacili njegovu ideju tvrdeći da Grci nisu imali tu tehnologiju, Džouns kaže da će ove godine objaviti dokaze koji će ukloniti svaku sumnju.
Drugi natpisi upućuju gdje je mehanizam napravljen. Pol Ajversen sa Kejs Vestern Rezerv univerziteta u Klivlendu, kaže da su na kalendaru upisani nazivi mjeseci na korintskom i jezikom kolonija na sjeverozapadu Grčke.
Brojčanik koji je prikazivao vrijeme velikih festivala, poput Olimpijade, ima ubilježen Naa, festival koji je održavan na sjeverozapadu zemlje i Halieju, koja je održavana na jugu, na ostrvu Rodos.
Možda mehanizam potiče s Rodosa, a brodom je prebacivan ka sjeveru, kad je potonuo?
Bez obzira na to ko ga je napravio, Antikitera mehanizam je dokaz da su drevni Grci koristili složene sisteme precizno isječenih točkića, kako bi predstavili posljednja naučna otkrića.
To je i prozor u način na koji su Grci vidjeli svemir. Oni su vjerovali da priroda funkcioniše po unapred određenih pravila – poput mašine – što je pristup i današnjih naučnika.
Edmunds smatra da takva "mehanička filozofija" mora da se razvija kao dvosmjerni proces. Drevni mehaničari koji su "uhvatili" svemir u bronzi, nisu samo modelovali astronomske teorije, nego ih i inspirisali.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
