Foto: Danas su Mitrovske zadušnice: Šta da uradite ako ne stignete na groblje
Mitrovske zadušnice ove godine padaju u subotu, 7. novembra, uoči praznika Svetog velikomučenika Dimitrija, Mitrovdana. Vjernici Srpske pravoslavne crkve /SPC/ tog dana sjećaju se preminulih članova porodice i prijatelja, pale svijeće za pokoj njihovih duša i molitvom čuvaju uspomenu na one kojih više nema među živima.
Jesenje ili Mitrovske zadušnice spadaju u četiri velika dana pravoslavnog kalendara posvećena molitvenom sjećanju na preminule. SPC ih obilježava u subotu pred Mitrovdan.
Subota je u pravoslavnoj tradiciji dan kada se naročito pominju upokojeni, pa su zato i zadušnice ustanovljene baš tada.
Vjernici najprije idu u crkvu, gdje se služi Sveta liturgija, a poslije nje i parastos za upokojene. Tada mogu da predaju papirić sa imenima preminulih članova porodice, kako bi ih sveštenik pomenuo u molitvi.
Poslije crkvene službe ide se na groblje. Tamo se pale svijeće, uređuju grobna mjesta i, kada je moguće, poziva sveštenik da održi pomen i okadi grobove.
Ko nije u prilici da obiđe grobove svojih najmilijih, može da ode u najbližu crkvu, zapali svijeću i pomoli se za njihove duše. Suština ovog dana nije samo u fizičkom odlasku na groblje, već prije svega u molitvi i sjećanju.
Prema crkvenoj tradiciji, tri stvari imaju posebno mjesto na zadušnicama:
Kuvano žito /koljivo/ simbol je vaskrsenja i vječnog života. Pšenica podsjeća na Hristove riječi da zrno mora pasti u zemlju i umrijeti da bi donijelo novi rod.
Crno vino služi za prelivanje žita tokom pomena. Ono simbolizuje Božiju milost i Hristovu žrtvu.
Svijeća predstavlja Hristovu svjetlost i vjeru u vječni život. Kada je palite, to je molitva za pokoj duše preminulog.
Dijeljenje hrane na groblju jedan je od najpoznatijih narodnih običaja. Vjeruje se da se tako čini dobro djelo u spomen na pokojnika i da darivanjem pokazujete ljubav i poštovanje prema onima kojih više nema.
* Zimske: 14. februar
* Ljetne: 30. maj
* Miholjske: 10. oktobar
* Mitrovske: 7. novembar
Hrana se nudi rodbini, prijateljima i komšijama, ali i nepoznatima koji obilaze grobove svojih najmilijih. U pojedinim krajevima Srbije običaj je da se svakome ko priđe grobu ponudi bar zalogaj.
Domaćini obično izgovaraju riječi „Za pokoj duše“, a oni koji prihvate posluženje odgovaraju „Bog da mu dušu prosti“. Običaj se razlikuje od mjesta do mjesta. Negdje se na groblje nose samo žito, vino i svijeće, dok se u drugim krajevima sprema bogatija trpeza, piše „Krstarica“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.