Foto: Agencije
Orah je u mnogim domaćinstvima bio drvo koje se sadilo za naredne generacije. Pod njegovom krošnjom nalazio se predah od ljetne vrućine, a plodovi su se čuvali za slavske kolače, baklave i zimske poslastice. Ipak, uz ovo cijenjeno drvo oduvijek su se vezivala i različita upozorenja – od toga da ga ne treba saditi blizu kuće do vjerovanja da njegova hladovina nije dobro mjesto za odmor.
Stare priče zadržale su se do danas, često pomiješane sa savjetima za uređenje dvorišta i bašte. Orah, međutim, ne zahtijeva strah, već pažljiv izbor mjesta za sadnju. Njegova krošnja, korijen i lišće zaslužuju pažnju dok je sadnica još mala, a ne tek kada grane stignu do prozora.
Najčešća greška nastaje kada se mjesto za sadnju bira prema veličini tek kupljene sadnice. Orah s godinama izrasta u veliko stablo sa širokom krošnjom koja može zauzeti značajan dio dvorišta. Ono što je u početku sunčan kutak pored kuće kasnije može postati prostor u dubokoj sjenci.
Zato ga ne treba saditi neposredno uz zidove kuće, terasu ili popločane staze. Osim što grane mogu zakloniti svjetlost, korijen u blizini površine može vremenom napraviti probleme sa popločanjem. To ne znači da svako stablo oraha ugrožava temelje, već da mu treba ostaviti dovoljno prostora za rast.
Ko je pokušao da napravi raskošnu cvjetnu leju ispod starog oraha zna da rezultat ne mora biti onakav kakav je zamislio. Gusta krošnja propušta manje svjetlosti, dok korijen koristi vodu i hranljive materije iz zemljišta. Zbog toga biljke koje vole sunce ispod ovog stabla teže pronalaze povoljne uslove za razvoj.
Orah sadrži i juglon, hemijsko jedinjenje koje može uticati na rast pojedinih biljaka. Taj efekat posebno je poznat kod crnog oraha, dok se osjetljivost biljaka i jačina uticaja razlikuju u zavisnosti od vrste oraha i uslova u zemljištu.
Ipak, nije tačno da ispod svakog oraha može uspijevati samo bršljan. Izbor biljaka treba prilagoditi količini svjetlosti, vlažnosti i drugim uslovima u dvorištu.
U jesen se ispod oraha brzo napravi debeo pokrivač od lišća, za koji se nekada smatralo da ga obavezno treba ukloniti. Dobro je pokupiti lišće sa staza i njegovanog travnjaka, ali ga ne treba unaprijed proglasiti beskorisnim.
Orahovo lišće može se kompostirati, uz dovoljno vremena za pravilnu razgradnju. Važno je, međutim, razlikovati svježe opalo lišće od zrelog komposta. Umjesto da ga odmah raspoređujete oko osjetljivih biljaka, ostavite ga da prođe kroz proces razgradnje.
Tako i jesenje čišćenje dvorišta može donijeti nešto korisno za narednu sezonu.
Upozorenje da se ispod oraha ne smije zaspati mnogi su čuli još od svojih baka i djedova. Među starim vjerovanjima zadržala se i priča da se pod njegovom krošnjom nakuplja ugljen-dioksid koji može izazvati gušenje.
Za takvo objašnjenje nema pouzdanih naučnih dokaza. Nema razloga da se hladovina oraha izbjegava samo zbog ovog narodnog vjerovanja.
Mnogo je važnije obratiti pažnju na samo stablo: da li ima suvih ili oštećenih grana, da li je zdravo i da li postoji opasnost od njihovog pada.
Orah voli sunčane položaje i plodno zemljište koje dobro propušta višak vode, dok proljećni mrazevi mogu oštetiti mlade listove i cvjetove. Kada mu se od početka obezbijede odgovarajući uslovi i dovoljno prostora, ovo dugovječno stablo može decenijama biti jedan od najvrednijih dijelova dvorišta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.