Pet jela koja su podijelila svijet

Miris svježe pečenog hljeba gotovo svi doživljavaju kao nešto prijatno. Komad dobre čokolade rijetko će izazvati raspravu, a pizza je vjerovatno jedno od rijetkih jela oko kojeg se slažu gotovo svi kontinenti. Ali postoje i namirnice koje imaju potpuno drugačiju sudbinu.

Za jedne su nacionalni ponos i vrhunac gastronomije. Za druge predstavljaju nešto što ne mogu ni pomirisati, a kamoli probati.

Zanimljivo je da kvalitet tih jela gotovo nikada nije problem. Ono što dijeli ljude jesu navike, kultura i ono na šta smo navikli još kao djeca. Upravo zato neka od najpoznatijih svjetskih jela istovremeno se nalaze na listama najvećih gastronomskih delicija i najodbojnijih specijaliteta na planeti, piše HEDONIST magazin.

Durijan – kralj voća kojem je zabranjen ulazak u hotele

Ako postoji namirnica koja izaziva najviše podijeljenih mišljenja na svijetu, onda je to durijan. Na prvi pogled podsjeća na krupan zeleni plod prekriven oštrim bodljama. Međutim, tek kada se otvori počinje ono po čemu je postao svjetski fenomen.

Njegov miris opisivan je na stotine načina. Neki ga porede sa pokvarenim lukom, kanalizacijom ili starim sirom, dok drugi u njemu osjećaju slatke tropske note. Naučnici su u njegovoj aromi identifikovali desetine različitih isparljivih jedinjenja, zbog čega gotovo svako nosom „čita“ drugačiju priču.

Ipak, oni koji ga vole tvrde da ukus nema nikakve veze sa mirisom. Opisuju ga kao bogatu kombinaciju vanile, badema, karamele i kremastog pudinga.

U jugoistočnoj Aziji durijan je toliko cijenjen da ga nazivaju kraljem voća. Istovremeno, zbog intenzivnog mirisa zabranjeno je unositi ga u brojne hotele, aerodrome i sredstva javnog prevoza na Tajlandu, u Singapuru i Maleziji.

Surstroming – konzerva koju mnogi otvaraju napolju

Šveđani imaju specijalitet koji se redovno nalazi na listama najkontroverznijih jela na svijetu.

Surstroming je fermentisana baltička haringa koja mjesecima sazrijeva u konzervi. Tokom fermentacije stvaraju se gasovi zbog kojih se limenka često primjetno izboči.

Upravo zato iskusni ljubitelji ovog specijaliteta gotovo uvijek je otvaraju na otvorenom.

Miris je toliko snažan da mnogi odustanu i prije prvog zalogaja. Međutim, oni koji ga jedu tvrde da je najveća greška posmatrati ga samo kroz aromu. Tradicionalno se služi uz tanak hljeb, krompir, kiselu pavlaku i crveni luk, čime dobija mnogo blaži i uravnoteženiji ukus.

Za Šveđane to nije gastronomski izazov, već dio nacionalne tradicije.

Balut – jaje koje traži hrabrost

Na Filipinima i u Vijetnamu balut je sasvim uobičajena ulična hrana.

Riječ je o oplođenom pačijem jajetu koje se kuva neposredno prije nego što se embrion u potpunosti razvije. Za mnoge zapadne turiste upravo izgled predstavlja najveću prepreku.

Lokalno stanovništvo, međutim, balut smatra hranljivom poslasticom bogatom proteinima. Jede se topao, uz malo soli ili sirćeta, a često se prodaje na večernjim ulicama kao brza užina.

Ono što je nekome šokantan prizor, drugome je dio svakodnevice.

Hakarl – islandska lekcija o preživljavanju

Na Islandu priroda nikada nije bila naročito velikodušna. Vijekovima su ljudi morali da pronađu način da sačuvaju hranu tokom dugih zima.

Tako je nastao hakarl – fermentisano meso grenlandske ajkule.

Svježe meso ove ajkule nije bezbjedno za konzumiranje zbog visokog sadržaja prirodnih toksina. Zato se tradicionalno zakopava u zemlju ili ostavlja da fermentiše nekoliko mjeseci, a zatim suši na otvorenom.

Rezultat je specijalitet izrazito snažnog mirisa koji mnoge podsjeća na amonijak.

Za Islanđane on predstavlja dio nacionalnog identiteta i podsjetnik na vrijeme kada je hrana značila opstanak.

Kazu marcu – sir koji još „živi“

Na Sardiniji postoji sir koji je toliko neobičan da se o njemu raspravlja decenijama.

Kazu marcu nastaje daljim sazrijevanjem ovčijeg sira uz pomoć larvi posebne vrste muve, koje ubrzavaju razgradnju i stvaraju izuzetno meku teksturu.

Za jedne je riječ o vrhuncu tradicionalnog sirarstva. Za druge je nezamislivo da se takav sir uopšte nađe na stolu.

Bez obzira na mišljenja, kazu marcu ostao je jedan od najpoznatijih gastronomskih simbola Sardinije.

Stogodišnja jaja – ljepota koja vara

Kineska stogodišnja jaja nemaju stotinu godina, niti su pokvarena.

Pačija, kokošija ili prepeličja jaja mjesecima sazrijevaju u posebnoj smjesi gline, pepela, soli i kreča. Tokom tog procesa bjelance postaje tamno i gotovo providno, dok žumance poprima kremastu teksturu i intenzivnu aromu.

Njihov izgled mnogima djeluje neobično, ali se u kineskoj kuhinji smatraju delikatesom koji se često služi uz kašu od pirinča ili tofu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.