Šta bi se dogodilo da internet prestane da radi 24 časa? Ove posljedice malo ko uzima u obzir

Počelo bi sasvim bezazleno. Pošaljete poruku, ali ona jednostavno ne odlazi. Na mjestu dugmeta za slanje vrti se kružić koji ne prestaje da se okreće. Pokušavate na drugoj aplikaciji, ali ni ona ne radi. Uključujete i isključujete režim rada u avionu, iz navike, kao kada pokušavate da osposobite daljinski upravljač koji ne reaguje. Bez uspjeha.

Pretpostavljate da je problem u vašem telefonu, ruteru ili mobilnom operateru. Prilazite prozoru i provjeravate signal. Sve četiri crtice su tu, ali ništa se ne učitava. Još ne znate da isto važi i za svaki drugi telefon na planeti.

Sat 0–1: Sitni problemi koji ne djeluju ozbiljno

Vrlo brzo postaje jasno da nešto ozbiljno nije u redu. Internet nigdje ne radi!

Portal „Medijum“ predstavio je hipotetički scenario mogućih posljedica globalnog prekida tokom 24 časa.

Riječ je o autorskom prikazu zasnovanom na poznatoj zavisnosti savremenih sistema od digitalne infrastrukture, a ne o zvaničnoj simulaciji ili prognozi.

Prema tom prikazu, tokom prvih nekoliko minuta zbunjenost je „lična“. Gotovo svako bi pomislio da je problem samo kod njega.

Širom grada, države i svijeta milioni ljudi dodirivali bi ekrane svojih telefona s blagim izrazom nervoze. Ipak, sve bi djelovalo kao prolazna neprijatnost.

Tek kada neko izgovori: „Da li i tebi ne radi internet?“, situacija dobija novu dimenziju. Problem više nije pojedinačan – postaje zajednički.

„Samo je u pitanju prekid“, odgovorio bi neko. „Vratiće se za nekoliko minuta.“

Ljudi bi povjerovali, jer su već imali slična iskustva. Ali prolazi 15 minuta. Zatim pola časa. Kružići na ekranima i dalje se okreću.

Sat 6–12: Sistemi počinju da popuštaju

Do podneva problemi više nisu pojedinačni, dok aerodromi među prvima osjećaju posljedice. Ne zbog aviona, koji lete i bez interneta, već zbog svega što ih okružuje.

Prestaju da rade sistemi za praćenje letova, usmjeravanje prtljaga i provjeru karata. Na šalterima zaposleni gledaju u prazne ekrane, dok hiljade putnika čekaju informacije koje niko nema.

Bolnice raspolažu rezervnim sistemima, agregatima i internim mrežama, ali su i one duboko povezane sa spoljnim digitalnim servisima.

Elektronski recepti ne mogu da se šalju. Rezultati analiza iz udaljenih laboratorija ne stižu. Specijalističke konsultacije putem video-veze postaju nemoguće.

Ljekari nastavljaju da rade, ali improvizacija u medicini može imati ozbiljne posljedice. Na primjer, pacijentu sa dijabetesom uređaj za kontinuirano praćenje nivoa šećera prestaje da šalje podatke u „oblak“.

Upravo ovakve posljedice često ostaju neprimijećene. To su situacije koje ne dospijevaju na naslovne strane, ali mogu biti presudne za nečiji život, piše portal „Medijum“.

GPS sateliti i dalje funkcionišu, što mnoge iznenađuje. Međutim, aplikacije koje koriste te podatke više ne rade. Gugl mape prikazuju prazan ekran.

Servisi poput Ubera prestaju da funkcionišu. Vozači ostaju bez navigacije i ruta koje su do tada određivali algoritmi.

Sat 12–24: Stižu stvarne posljedice

Prema ovom hipotetičkom scenariju, gradovi do večeri izgledaju potpuno drugačije.

Restorani zatvaraju vrata ranije jer terminali za platne kartice ne rade, a nove isporuke robe ne mogu da naruče.

U obližnjem kafiću prima se isključivo gotovina. Malo je onih koji je imaju kod sebe.

Jedna porodica shvata da nema nijednu papirnu mapu grada. Iako tu živi deset godina, bez mobilnog telefona ne zna kako da stigne do određenih dijelova grada.

Negdje u svijetu veliki centri podataka i dalje rade zahvaljujući agregatima. Inženjeri pokušavaju da pronađu rješenje, ali problem prevazilazi mogućnosti bilo kog pojedinačnog tima.

Ekonomska šteta mjeri se bilionima dolara. Međutim, psihološke posljedice mnogo su teže za procjenu. Ljudi postepeno shvataju koliko je granica između uređenog sistema i haosa zapravo tanka.

Komšije počinju da razgovaraju jedni s drugima. Okupljaju se ispred kuća, na parkingu ili u lokalnim zajednicama.

Stariji, koji pamte telefone s brojčanikom, papirne mape i štedne knjižice, odjednom postaju izuzetno korisni. Mlađi slušaju njihove savjete, prvi put uviđajući koliko malo rezervnih rješenja imaju u svakodnevnom životu.

Hitne službe nastavljaju da rade, ali uz velike poteškoće. Centri za hitne pozive koji koriste internet telefoniju rade smanjenim kapacitetom. Spasioci se oslanjaju na radio-veze, iskustvo i međusobnu koordinaciju.

Poslije 24 časa: Povratak mreže

Negdje, u jednom mrežnom operativnom centru, inženjeri uspijevaju da ponovo uspostave mali dio infrastrukture.

Veza se polako vraća. U početku veoma sporo. Zatim sve brže.

Do jutra drugog dana internet je ponovo dostupan, ali i dalje nestabilan i usporen. Međutim, zajedno s mrežom vraća se i nešto drugo.

Svijest o tome koliko je savremena civilizacija postala zavisna od sistema koji većina ljudi nikada ne vidi, ne može da dodirne i ne kontroliše.

Internet odavno više nije samo tehnologija koja olakšava život. Postao je temelj na kojem funkcionišu gotovo svi važni sistemi modernog društva.

Struja bi možda i dalje radila. Voda bi nastavila da teče, ali bi bez interneta lanci snabdijevanja za svega nekoliko dana ostali bez robe, platni sistemi bi stali, komunikacija između ljekara bila bi otežana, hitne službe radile bi usporeno, a porodice ne bi mogle lako da saznaju da li su njihovi najbliži bezbjedni, zaključuje portal „Medijum“.

Iako nije moguće sa sigurnošću predvidjeti kako bi se odvijao ovakav događaj, niti koliko bi posljedice bile identične opisanom scenariju, ovaj hipotetički prikaz ukazuje na to koliko je savremeno društvo postalo zavisno od interneta i digitalne infrastrukture.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.