Kako su flaše šampanjca preživjele potonuće „Titanika“ i ostale netaknute?

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Tanjug/AP

Više od jednog vijeka nakon što je „Titanik“ potonuo na dno Atlantskog okeana, jedan detalj i dalje izaziva čuđenje naučnika i ljubitelja istorije – flaše šampanjca koje su ostale gotovo netaknute. Nalaze se na dubini od oko 3.800 metara, izložene ogromnom pritisku, ali su i dalje zapečaćene.

Kako je to moguće? Ovo pitanje ponovo je dospjelo u žižu javnosti nakon tragične implozije podmornice „Titan“ u junu 2023. godine. Mnogi su se tada zapitali kako je savremeno plovilo moglo da se raspadne pod pritiskom, dok su obične staklene flaše preživjele više od jednog vijeka na morskom dnu.

Zašto nije došlo do implozije?

Implozija nastaje kada je spoljašnji pritisak znatno veći od unutrašnjeg, pa se struktura urušava prema unutra kako bi se pritisci izjednačili. Dijelovi samog „Titanika“ pretrpjeli su upravo takav proces, ali su flaše šampanjca imale jednu važnu prednost.

Ugljen-dioksid unutar flaše stvara unutrašnji pritisak od oko šest bara, što približno odgovara pritisku na dubini od 60 metara. Savremene boce šampanjca konstruisane su tako da mogu izdržati i do 20 bara, pa su tokom prvih faza potonuća bile otpornije nego što bi se moglo očekivati.

Međutim, na dubini od oko 3.800 metara pritisak dostiže približno 380 bara – daleko više nego što bi bilo koja staklena flaša mogla da podnese ako bi unutrašnjost ostala pod znatno manjim pritiskom.

Uloga plutanog čepa

Prema jednoj od najprihvaćenijih naučnih pretpostavki, tokom potonuća 1912. godine voda je postepeno počela da prodire kroz plutani čep. Taj spor proces omogućio je da se unutrašnji pritisak polako izjednači sa spoljašnjim pritiskom okeana.

Zahvaljujući tome, staklo nije bilo izloženo nagloj razlici u pritisku koja bi dovela do pucanja, već je ostalo očuvano i nakon više od stotinu godina.

Da li bi se ovaj šampanjac danas mogao piti?

Iznenađujuće, ali stručnjaci smatraju da sadržaj možda nije u potpunosti uništen.

Kao zanimljiv primjer navodi se švedski teretni brod potopljen 1916. godine, sa čije su olupine 1998. izvučene oko 2.000 flaša šampanjca Heidsieck & Co. Monopole iz 1907. godine. Te flaše provele su 82 godine u uslovima veoma sličnim onima na dnu kod „Titanika“.

Stručnjaci koji su tada analizirali šampanjac naveli su da je zadržao dobru ravnotežu ukusa, zlatnu boju i čak dio svoje gaziranosti. Apsolutni mrak, niska i gotovo nepromijenjena temperatura morskog dna mogu stvoriti izuzetno povoljne uslove za sporo sazrijevanje vina.

Ipak, zbog starosti, načina čuvanja i moguće kontaminacije, šampanjac pronađen u olupini „Titanika“ ne bi se mogao smatrati bezbjednim za konzumiranje bez detaljnih laboratorijskih analiza.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.